REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj K-11/2018-338
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tanje Prenc Kanis kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Spasoja Drobnjaka i Ružice Baća kao članova vijeća, uz sudjelovanje Roberte Ivančić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene NČ, zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispr., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 1114/23. i 36/24. dalje: KZ/11), po optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, broj K-DO-70/2011 od 24. svibnja 2012., izmijenjenoj pisanim podneskom od 5. prosinca 2025. , nakon održane javne rasprave 13. ožujka 2026. i zaključene istoga dana u nazočnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Puli-Pola, ČČ, optužene NČ te braniteljice optužene, Sinele Štakić, odvjetnice iz Rijeke, 18. ožujka 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I Na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08)
optužena NČ, od oca pok. NČ i majke pok. N, rođene **.**.1952. u [adresa], Republika Slovenija, s prebivalištem na [adresa], s privremenim boravištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, diplomirana ekonomistica, u mirovini, s mirovinom od 1.000,00 EUR, majka dvoje punoljetne djece, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv nje
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi:
u vremenskom razdoblju od 19. prosinca 2001. od 27. rujna 2006., u Puli, kao stečajni upravitelj u trgovačkom društvu Merkant d.d. Pula – u stečaju, s nakanom da se neopravdano znatno materijalno okoristi i da ujedno trgovačkom društvu Merkant d.d. Pula – u stečaju nanese štetu većih razmjera, koristeći se svojom funkcijom, protivno interesima trgovačkog društva u stečaju i stečajnih vjerovnika, suprotno odredbama članku 17. stavku 1. točke 7. i članka 29. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06), a od 1. prosinca 2003. i protivno članku 3. Uredbe o kriterijima i načinu obračuna plaćanja nagrada stečajnim upraviteljima ("Narodne novine" broj: 183/03), bez odluke nadležnog stečajnog suda o visini nagrade i bez odobrenih predujmova nagrade, prije zaključenja stečajnog postupka, samovoljno si isplaćivala novčane iznose na ime nagrade stečajnom upravitelju i to za 2001. u ukupnom neto iznosu od 9.000,00 kuna, na što je platila porez i prirez na dohodak na teret društva u stečaju u iznosu od 5.328,36 kuna, za 2002. u ukupnom neto iznosu od 113.000,00 kuna, na što je platila porez i prirez na dohodak na teret društva u stečaju u iznosu od 66.900,52 kuna, za 2003. u ukupnom neto iznosu od 85.000,00 kuna, na što je na teret društva u stečaju platila prorez i prirez na dohodak u iznosu od 50.323,40 kuna te doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u iznosu od 56.417,91 kuna, za 2004. u ukupnom neto iznosu od 90.000,00 kuna za što je na teret društva u stečaju platila prorez i prirez na dohodak u iznosu od 53.283,10 kuna te doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u iznosu od 60.000,03 kuna, za 2005. dio nagrade u ukupnom neto iznosu od 9.000,00 kuna, na što je na teret društva u stečaju platila prorez i prirez na dohodak u iznosu od 5.328,36 kuna te doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u iznosu od 6.268,66 kuna, a dio nagrade u ukupnom neto iznosu od 120.081,06 kuna putem javnog trgovačkog društva Pavić & Miklaušić iz Rijeke čiji je član, te u 2006. putem javnog trgovačkog društva Pavić & Miklaušić iz Rijeke čiji je član, u ukupnom neto iznosu od 10.000,00 kuna, te je za razdoblje od 27. studenog 2003. do 27. rujna 2006. manje uplatila na ime doprinosa, poreza i prireza 23.663,62 kuna koji iznos je zadržala kao neto nagradu, odnosno ukupno na ime nagrade isplatila 459.744,68 kuna i na ime poreza, prireza i doprinosa ukupno 303.850,37 kuna, iako joj je odlukom Trgovačkog suda u Pazinu u ime nagrade trebalo pripasti 134.583,90 kuna i biti uplaćeni porez i prirez na dohodak u iznosu od 54.306,28 kuna, doprinosi za mirovinsko osiguranje u iznosu od 47.222,55 kuna i doprinosi za zdravstveno osiguranje u iznosu od 35.417,91 kuna, čime je za sebe na štetu Merkant d.d. u stečaju pribavila nepripadnu materijalnu korist od 301.497,16 (tristojednatisućačetiristodevedestsedamtisućakunaišesnaestlipa) kuna/40.015,68
(četrdesettisućapetnaesteuraišezdesetosamcenti) eura i ujedno trgovačkom društvu Merkant d.d. u stečaju nanijela štetu u iznosu od 166.903,63 (stošezdetšesttisuća devetstotrikuneišezdesettrilipe) kuna/22.151,91(dvadesetdvijetisućestopedesetjedan euroidevedesetjedancent) eura,
dakle, da bi u gospodarskom poslovanju povrijedila dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na odluci sudbene vlasti i na taj način pribavila sebi znatnu protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužna brinuti prouzročila znatnu štetu,
pa da bi time počinila kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarsko poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispr., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 1114/23. i 36/24. dalje: KZ/11).
II Na temelju čl. 560. st. 3. ZKP/08 odbija se prijedlog za oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.
III Temeljem čl. 149. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci optužene i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola (u daljnjem tekstu: ŽDO Pula-Pola) podiglo je optužnicu broj K-DO-70/2011 od 24. svibnja 2012. koja je izmijenjena pisanim podneskom ŽDO Pula-Pola broj KO-DO-5/2020 od 5. prosinca 2025., a kojom optužnicom terete optuženu NČ (u daljnjem tekstu: optužena) da je počinila kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarsko poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11.
2. Rješenjem optužnog vijeća ovog suda pod poslovni broj Kov-49/2012-20 od 1. veljače 2013., potvrđena je optužnica ŽDO u Puli-Pola broj K-DO-70/2011-80 od 24. svibnja 2012.
3. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe optužena je izjavila na raspravi kod ovoga suda da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.
4. Sud je u dokaznom postupku ispitao optuženu, ispitan je svjedok Damir Rabar te vještakinja Erika Calagaz Poropat, pročitana je potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU istarske, Sektor kriminalističke policije broj 511-08-12-8075/10 od 26. siječnja 2012., izvješće o primitcima i izdatcima financijskih sredstava u periodu od 28. studenog 2000. do 31. prosinca 2005., zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐČ, s prvog ispitivanja od 16. studenog 2011. i s rasprave od 10. srpnja 2013., te od 17. prosinca 2013., zapisnik o ispitivanju svjedoka PČ, strana 288- 290 spisa, dopis stečajnog upravitelja Merkant d.d. u stečaju od 18. studenog 2011., izvješće stečajnog upravitelja za skupštinu vjerovnika za 18. ožujka 2010., primitci na žiro račun, izdaci sa žiro računa 2001. – 2009., prihodi i rashodi za 2001., pregled izvadaka prometa po žiro računu Riadria banka d.d. za 2001., prihodi i rashodi za 2002. – str. 337, pregled izvadaka prometa po žiro računu otvorenog u ZAP-u za 2002., pregled izvadaka prometa po žiro računu Primorska banka d.d. za 2002., pregled izvadaka prometa po žiro računu Riječka banka d.d. za 2002., prihodi i rashodi za 2003., pregled izvadaka prometa po žiro računu Riječka tj. Erste banka d.d. za 2003., pregled izvadaka prometa po žiro računu Primorska banka d.d. za 2003., pregled izvadaka prometa po žiro računu Banka Sonic d.d. za 2003., pregled izvadaka prometa po žiro računu Podravska banka d.d. za 2003., prihodi i rashodi za 2004., pregled izvadaka prometa po žiro računu Erste & Steiermaerkische bank d.d. za 2004., prihodi i rashodi za 2005., pregled izvadaka prometa po žiro računu Erste & Steiermaerkische bank d.d. za 2005., pregled izvadaka prometa po žiro računu Primorska banka d.d. za 2005., prihodi i rashodi za 2006., pregled izvadaka prometa po žiro računu Erste & Steiermaerkische bank d.d. za 2006., pregled izvadaka prometa po žiro računu Primorska banka d.d. za 2006., prihodi i rashodi za 2007., pregled izvadaka prometa po žiro računu Erste & Steiermaerkische bank d.d. za 2007., pregled izvadaka prometa po žiro računu Primorska banka d.d. za 2007., prihodi i rashodi za 2008., pregled izvadaka prometa po žiro računu Erste & Steiermaerkische bank d.d. za 2008., pregled izvadaka prometa po žiro računu Primorska banka d.d. za 2008., prihodi i rashodi od 1. siječnja do 13. svibnja 2009., pregled izvadaka prometa po žiro računu Erste & Steiermaerkische bank d.d. za 2009., pregled izvadaka prometa po žiro računu Primorska banka d.d. za 2009., dopis Porezne uprave, Područni ured Rijeka s poreznim podacima za okrivljenu NČ sa priloženim poreznim rješenjima, prijavom poreza na promet nekretnina i ugovora o prodaji, dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Rijeci s podacima za okrivljenu NČ, zapisnik o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine Porezne uprave, Područni ured Rijeka, Ispostava Krk, očitovanje o utrošku sredstava okrivljene NČ s prilozima, dopis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K.I.-6009/12 sa izvatkom iz knjige položenih ugovora, zapisnik o ispitivanju svjedoka IČ – podbroj 69, str. 554-556 od 12. travnja 2012. i s rasprave od 10. srpnja 2013., financijsko knjigovodstveno vještačenje – podbroj 70, str. 557-667, i od 19. prosinca 2013., te nalaz i mišljenje od 7. svibnja 2014. (list 600 – 602 spisa), te od 8. siječnja 2014., 14. srpnja 2014., te od 15. srpnja 2014. i od 5. ožujka 2014., zapisnik o ispitivanju svjedokinje ĆČ – podbroj 76, str. 689-691 i s rasprave od 17. prosinca 2013., izvršen je uvid u spis stečajnog postupka broj St-1/06 (ranije broj St-12/98) koji se nalazi na Trgovačkom sudu u Rijeci, Stalna služba u Pazinu, izvršen je uvid u Kop – poslovna dokumentacija trgovačkog društva Merkant d.d. u stečaju oduzeta po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU istarske, Sektor kriminalističke policije broj 511-08-12-8075/10 od 26. siječnja 2012. s obračunima naknade za rad stečajnog upravitelja, zajedno sa izvodima sa žiro računa i nalozima za prijenos za 2001. do 2006., sve u Kop-52/11, pročitano je izvješće stečajnog upravitelja od 18. studenog 2011. s prilozima, dopis područne službe HZM IO Područne službe u Rijeci, Odjel matične evidencije od 25. studenog 2011., izvadak za račun vlasnika Merkanta d.d. u stečaju za period od 1. siječnja do 31. prosinca 2006., dopis HZMO Područna služba u Rijeci od 16. svibnja 2014., dopis Porezne uprave Područni ured Rijeka od 26. svibnja 2014., od 2. srpnja 2014., zajedno sa stanjem računa poreznog obveznika na dan 2. srpnja 2007., izvadak prometa po žiro računu klijenta jtd Pavić & Miklaušić od 9. srpnja 2014., za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2006., specifikacija izvršenja osnove za plaćanje od strane FINA-e od 16. studenog 2018., koji je uplaćen 26. svibnja 2018. u korist stečajne mase iza društva Merkant d.d. u stečaju, pravomoćno rješenje Trgovačkog suda u Pazinu o zaključenju stečajnog postupka od 10. prosinca 2015. te rješenje istog suda o visini nagrade za rad stečajnom upravitelju poslovni broj 1. St.1-15-268 od 4. srpnja 2016., žalba na rješenje od 4. srpnja 2016., presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, dopuna nalaza i mišljenja vještakinje Erike Calagaz Poropat na listu 542-558 spisa, dopuna nalaz i mišljenje vještakinje Erike Calagaz Poropat na listu 641-649 spisa, dopuna nalaza i mišljenja vještakinje Erike Calagaz Poropat na listu 1317-1319, dopuna nalaza i mišljenja vještakinje Erike Calagaz Poropat na listu 1381-1392 spisa, iskaz vještakinje Erike Calagaz Poropat dat na raspravi 17. veljače 2025. na listu 1513-1515 spisa, dopuna nalaza i mišljenja vještakinje Erike Calagaz Poropat na listu 1534-1538 spisa, uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka Damira Rabara dat na raspravi 10. srpnja 2013., te izvadak iz KE za optuženu sa lista 84 spisa i PE za optuženu sa lista 74 spisa.
5. Nesporna je činjenica da je optužena bila imenovana za stečajnog upravitelja u stečajnom postupku nad TD Merkant d.d. Pula rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj St-12/98-27 od 28. studenog 2000., da je u predmetu provođenja stečajnoG postupka nad Merkant d.d. u stečaju broj St-12/98 s ročišta održanog 11. travnja 2001. stečajna upraviteljica priložila izvješće o tijeku stečajnog postupka pa tako i dio izvješća koji se odnosi na nagradu stečajnog upravitelja po osnovi rada u iznosu od 9.000,00 kuna pa je stečajno vijeće na tom ročištu donijelo rješenjem kojim je usvojen prijedlog troškova postupka kao i u pogledu nagrade za rad stečajnog upravitelja, a što je utvrđeno iz iskaza optužene, svjedokinje Ljiljane Ugrin, ĆČ te uvidom u spis stečajnog postupka broj St-1/06 (ranije broj St-12/98). Nadalje, nesporna je činjenica da je dana 1. prosinca 2003. stupila na snagu Uredba o kriterijima i načinu obračuna i plaćanju nagrade stečajnim upraviteljima koja u čl. 3. st. 1. Uredbe propisuje da visinu konačne nagrade u vrijeme zaključenja stečajnog postupka određuje rješenjem stečajni sudac uzimajući u obzir obim poslova i rad stečajnog upravitelja te vrijednost unovčene stečajne mase dok je čl. 6. Uredbe propisano da stečajni sudac može odobravati predujme nagrade stečajnom upravitelju u situaciji kada je donijeta odluka o nastavku proizvodnje ili nastavku obavljanja djelatnosti stečajnog dužnika. Također, nesporna je činjenica da je optužena vratila preplaćeni iznos.
6. Sporna je činjenica da li je optužena imala pravo isplaćivati si novčane iznose na ime nagrade stečajnoj upraviteljici za vremenski period od 19. prosinca 2001. do 27. rujna 2006. da li je ista postupala s namjerom, te da li je prouzročila znatnu štetu trgovačkom društvu Merkant d.d čime bi počinila kazneno djelo protiv gospodarstva- zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11 a kažnjivo po čl. 246. st. 2. KZ/11.
7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud nije utvrdio da je optužena počinila kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarsko poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, kako joj se to izmijenjenom optužnicom stavlja na teret.
8. Optužena je u svojoj obrani navela da je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci od 28. studenog 2000. imenovana stečajnim upraviteljem Merkant d.d. Pula. Da je izvještajno i ispitno ročište održano 11. travnja 2021., na kojem je podnijeto izvješće o prispjelim tražbinama stečajnih vjerovnika, imovini stečajnog dužnika te je ujedno, pored ostalih predviđenih troškova stečajnog postupka, donijeta odluka o visini nagradne za rad stečajnom upravitelju u neto iznosu od 9.000,00 kuna (1.194,51 eura) uvećano za pripadajuće poreze i doprinose. Da je dužnost stečajnog upravitelja bila podnositi pisana izvješća o tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase, što je redovno činila. Da nadzor nad radom stečajnog upravitelja bio je u nadležnosti stečajnog suca i stečajnog vijeća. Da je uvidom u knjigovodstvenu dokumentaciju utvrdila da je Merkant d.d. prestao s radom 1996., poslovni prostori su napušteni i devastirani, a poslovna dokumentacija nedostupna. Da je u toku bilo niz sudskih sporova uglavnom za utvrđivanjem prava vlasništva nad nekretninama Merkanta d.d., tako da je bilo nužno preuzeti niz sudskih sporova. Kako bi se mogli financirati troškovi stečajnog postupka, kao što su odvjetnički troškovi, komunalna naknada, vodoopskrbna naknada, odvoz komunalnog otpada, sudske pristojbe, javni bilježnik, knjigovodstva, sudskih vještaka za procjenu vrijednosti preuzete imovine, troškovi stečajnog upravitelja, a u suglasnosti sa stečajnim sucem počela je iznajmljivati poslovne prostore kako bi ostvarila prihode za nesmetano vođenje stečajnog postupka. Da je u trenutku preuzimanja stečajnog postupka, žiro račun bio u blokadi za iznos od otprilike 97.000,000,00 kuna (12,800,000,00 eura) temeljem presude zbog izostanka od 17. ožujka 1998., a ona da je poduzela neophodne radnje te je ukinuta klauzula pravomoćnosti zbog izostanka, tako da je i ovrha nad žiro računom ukinuta. Da su u razdoblju od 2001. do 2009. ostvareni i naplaćeni ukupni prihodi od najma poslovnih prostora u iznosu od 4.281.117,91 kuna (568.202,00 eura), pa je pored prihoda ostvarenih iznajmljivanjem poslovnih prostora stečajna masa značajno uvećana i slijedećom radnjom. Naime, Hrvatski fond za privatizaciju je u ožujku 1999. temeljem utvrđenja da nekretnina u Galižani, k. č. [katastarska čestica], površine 44.769 m2, nije procijenjena u vrijednost društvenog poduzeća Merkant d.d., prenio u svoje vlasništvo. Nakon analize Elaborata o pretvorbi, optužena je pokrenula tužbom upravni spor te je naposljetku Hrvatski fond za privatizaciju Rješenje o preuzimanju k. č. [katastarska čestica], od 44.769 m2 proglasio ništavnim, te je Merkant d.d. u stečaju ponovo postao vlasnikom te vrijedne imovine, da je poduzela neophodne radnje za ishodovanje lokacijskih dozvola, formirane su 37 građevinske čestice, procijenjene od strane sudskog vještaka na 15.790.080,81 kuna (2.095.703,87 eura). Da je u trenutku kada je 2009. trebala započeti prodaja navedene kao i ostale vrijedne imovine, ona je smijenjena gotovo nakon 9 godina rada, te joj ništa od truda uloženog da se poništi prijenos vlasništva u korist Hrvatskog fonda za privatizaciju, realizira izrada lokacijskih dozvola, procijeni vrijednosti zemljišta, stečajni sudac nije uzeo u obzir prilikom određivanja visine nagrade za moj rad. Novo imenovani stečajni upravitelj je nagradu za rad dobio prodajom vrijednih nekretnina, procijenjenih na cca 2.000,000,00 eura, koje su isključivo njenim radom postali dio stečajne mase. Da je izmjenom i dopunom Stečajnog zakona iz 2003. regulirano da, pored odvjetnika, stečajnim upraviteljima može biti imenovan član javnog trgovačkog društva koje je registrirano za obavljanje stečajno upraviteljske službe, te je to razlog što se dio nagrade za rad stečajnoj upraviteljici uplaćivao na žiro račun javnog trgovačkog društva Pavić i Miklaušić. Da se godine 2006. formira Trgovački sud u Pazinu, te stečajni sudac Damir Rabar preuzima vođenje stečajnog postupka nad Merkantom d.d., te ona tek tada saznaje za Uredbu o kriterijima i načinu obračuna i plaćanju nagrade stečajnim upraviteljima od 1. prosinca 2003., da je podnijela izvješće o ukupno isplaćenim sredstvima od 2001. do 2006. te je pismenim putem od stečajnog suca zatražila očitovanje vezano za visinu i dinamiku isplaćenih sredstava, na što je dobila odgovor da će se zaključenjem stečaja a u skladu sa Stečajnim zakonom utvrditi visina nagrade za njen rad, a koja će vjerojatno biti veća od isplaćenih sredstava. Da rješenje Trgovačkog suda, St -12/98 od 11. travnja 2001. nije stavljeno van snage, odnosno nije donijeto novo rješenje kojim bi se već donijeto rješenje stavilo van snage, a ni stečajna sutkinja je nije upozorila da se više ne mogu isplaćivati akontacije nagrade za rad. Da je u stečajnom postupku stečajni sudac nositelj nadzora zakonitosti, korektiv i jamac pravilnosti postupanja stečajnog upravitelja. Da rješenjem od 7. prosinca 2015. stečajni sudac Rabar određuje nagradu za njen rad na temelju prihoda ostvarenih u iznosu od 5.958.474,84 (790.825,51 eura), od čega se iznos od cca 568.000 eura odnosi na prihode od iznajmljivanja poslovnih prostora. Da joj je nagrada utvrđena u bruto iznosu od 271.530,64 kuna (36.038,31 eura) a budući je do rješenja isplaćeno ukupno 333.364,19 (44.245,03 eura) rješenjem od 7. prosinca 2015. je utvrđeno da je ona dužna uplatiti u korist Merkanta d.d. u stečaju kn 61.833,55 (8.206,72 eura) što je i učinila. Da je Merkant d.d. u stečaju sigurno jedan od rijetkih primjera stečajnog postupka, u kojem su isplaćeni vjerovnici prvog, drugog i djelomično trećeg isplatnog reda. Da nagrada za njen rad nije teretila ni umanjila stečajnu masu, dapače prihodima od najma je ona stečajnu masu značajno uvećala budući su se godinama iz tih prihoda temeljenim na njenom radu podmirivali troškovi vođenja stečajnog postupka. Zakonom o izmjenama i dopunama stečajnog zakona od 31. srpnja 2003. stečajni sudac je mogao i promijeniti ili staviti izvan snage i rješenje od 11. travnja 2001. u pogledu predujmova nagrade za rad stečajnoj upraviteljici te u pogledu poreza, prireza i doprinosa na tu nagradu, a što nije učinjeno. Da nije upozorena da mora prestati sa isplatama akontacije nagrade za rad, a niti se sama stečajna sutkinja Ljiljana Ugrin ne sjeća da li ju je obavijestila o prestanku isplate predujmova nagrade. Da je u skladu sa Stečajnim zakonom jedna od značajnih ovlasti stečajnog suca nadziranje rada stečajnog upravitelja, davanje obveznih uputa u skladu sa Stečajnim zakonom, u obliku rješenja i naredbi. Da nagradu za rad stečajnom upravitelju određuje stečajni sudac u vrijeme zaključenja stečajnog postupka, a što je stečajni sudac Trgovačkog suda u Pazinu, Rabar, učinio rješenjem od 7. prosinca 2015. Da je ona nakon dugogodišnjeg rada kao stečajna upraviteljica trgovačkog društva Merkant tek kada se počela prodavati vrijedna imovina tog trgovačkog društva na skupštini sa 51% glasom smijenjena sa pozicije stečajnog upravitelja te je tada imenovan novi stečajni upravitelj kada se trebala početi prodavati ta vrijedna imovina. Da ona kao stečajna upraviteljica ništa nije skrivala, stečajni sudac je sve znao, ona je stavila u funkciju poslovne prostore na način da su se isti počeli iznajmljivati te je tako dolazila do prihoda koji se koristio za vođenje stečajnog postupka i isplatu troškova koji su stizali iz samog postupka, te mora reći da je taj prihod koji je dobiven iznajmljivanjem poslovnih prostora tog trgovačkog društva daleko veći nego što je njoj isplaćena nagrada zajedno sa doprinosima. Da ona nije umanjila stečajnu masu, a da se ona nije toliko potrudila da stavi u funkciju poslovne prostore trgovačkog društva Merkant ne bi se mogao naplatiti jedan dio vjerovnika koji su se u stečajnom postupku naplatili. Da ona kao stečajna upraviteljica nije bila samostalna u vođenju stečajnog postupka jer to nije ni jedan stečajni upravitelj budući stečajni postupak vodi stečajni sudac, koji u ovom postupku nije obuhvaćen, a on je trebao donijeti rješenje o isplati njene nagrade, staviti ga izvan snage te donijeti novo rješenje.
9. Svjedokinja Ljiljana Ugrin je iskazala da je njoj poznat stečajni postupak u svezi stečaja trgovačkog društva Merkant jer je bila predsjednica stečajnog vijeća u tom stečajnom postupku, a da je u njemu kao stečajna upraviteljica sudjelovala NČ. Da joj je stečaj ovog trgovačkog društva ostao u sjećanju po tome što se ni jedan stečajni upravitelj iz Pule nije htio prihvatiti obveze da bude stečajni upravitelj u stečajnom postupku, pa je ona s liste stečajnih upravitelja Trgovačkog suda u Rijeci razgovarala sa nekoliko od njih, pa se NČ prihvatila posla stečajnog upravitelja u stečajnom postupku trgovačkog društva Merkant. Da je prema Stečajnom zakonu njezina obveza bila prvo dovesti u red knjigovodstvene evidencije, utvrditi kolika su potraživanja a kolika dugovanja, sjeća se da je imovina trgovačkog društva bila velika, ali je bila u sporovima, neka je bila otuđena pa je trebalo pobijati pravne radnje, bilo je i zabilježbi. Da je taj predmet nakon osnivanja Trgovačkog suda u Pazinu 2005. ustupljen tom sudu. Da je prema Stečajnom zakonu koji je stupio na snagu 1997. bilo propisano da će ministar pravosuđa u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu Stečajnog zakona donijeti pravilnik kojim će se regulirati pitanje nagrade stečajnim upraviteljima, međutim unatoč toj zakonskoj odredbi, taj pravilnik nije donijet sve do konca 2003. kada je jasno regulirano pitanje nagrade stečajnim upraviteljima, a do tada se stečajnim upraviteljima isplaćivala akontacija nagrade, a konačna nagrada po zaključenju stečajnog postupka. Da je bilo dogovoreno među sudovima i to je bilo neko nepisano pravilo da visina akontacije stečajnog upravitelja nije mogla biti viša od plaće stečajnog suca, a posebno rješenje o akontaciji nagrade nije se od strane suda donosilo, jer u Merkantu nije bilo imovine koja bi se mogla unovčiti pa iz te imovine isplaćivati akontaciju i nagrade, a da se kojim slučajem donijelo rješenje u pisanom obliku o akontaciji, onda bi stečajni upravitelj imao pravo na kamatu. Dogovor je bio da stečajni upravitelj za prvo izvještajno ročište predloži nagradu o tome bi se raspravljalo na izvještajnom ročištu, i vjerovnici bi se s tim prijedlogom ili složili ili se ne bi složili, pa ako bi se usprotivili visini predložene akontacije, onda bi se određivala niža nagrada. Da bi po otvaranju stečajnog postupka stečajni upravitelj na izvještajnom ročištu predložio troškovnik koji bi pored ostalih troškova imao i podatke o akontaciji nagrade, pa ukoliko vjerovnici ne bi imali nikakvih primjedbi na taj troškovnik odnosno primjedbi na predloženu akontaciju nagrade, onda bi se taj troškovnik, a time i predložena akontacija nagrade prihvaćala, o tome se ne bi donosilo posebno rješenje nego bi se samo na tom izvještajnom ročištu konstatiralo da se prihvaća predloženi troškovnik stečajnog upravitelja. Da je kojim slučajem stečajni vjerovnik imao primjedbi na visinu akontacije nagrade onda bi se to definitivno unijelo u zapisnik te bi se u tom slučaju i naznačilo s kojom visinom akontacije nagrade su se vjerovnici suglasili, odnosno na koju visinu ne bi imali primjedbi. Da je nakon donošenja uredbe kojim se regulira pitanje nagrade stečajnim upraviteljima, koncem 2003., pitanje visine nagrade stečajnim upraviteljima regulirano tako da stečajni vjerovnici u tom pravcu više ne mogu utjecati na visinu te nagrade, bez obzira da li na tu visinu imaju primjedbi odnosno da li su suglasni s tom visinom ili ne, s time da se akontacija nagrade isplaćivala samo u slučaju da je društvo u stečaju nastavilo s obavljanjem djelatnosti i to na osnovu rješenja stečajnog suca. Ranije je akontacija nagrade isplaćivana ako je društvo u stečaju imalo sredstava. Da je rješenje donijeto na izvještajnom ročištu od 11. travnja 2001. bilo osnova za isplatu akontacije nagrade stečajnom upravitelju, i da su prema tom rješenju stečajni upravitelji isplaćivali i akontaciju nagrade kao i ostale troškove, međutim nakon donošenja uredbe 2003. to rješenje nije više moglo biti osnovom za isplatu akontacije nagrade. Da se sjeća da su nakon donošenja uredbe stečajni upravitelji dolazili i ispitivali na koji način mogu dalje nakon stupanja uredbe na snagu isplaćivati akontaciju nagrade, bilo im je rečeno da se akontacija nagrade može isplaćivati samo sukladno uredbi, premda se rješenja o akontaciji nagrade odnosno ostalim troškovima nisu stavljala izvan snage. Nakon stupanja uredbe na snagu, stečajni upravitelji bi obavještavali stečajnog suca da je npr. stečajni dužnik nastavio s djelatnošću i tražili bi donošenje rješenja o isplati akontacije prema uredbi, i u tom slučaju bi stečajni sudac nakon utvrđivanja činjeničnog stanja donosio rješenje o isplati akontacije nagrade prema uredbi. Da se ona ne sjeća slučajeva da bi neki stečajni upravitelj nakon stupanja uredbe na snagu nastavio isplaćivati akontaciju nagrade temeljem rješenja stečajnog vijeća o isplati akontacije nagrade u periodu prije donošenja uredbe o isplati nagrada. Da njoj nije poznato da je Č tijekom stečajnog postupka obavljao nekakvu djelatnost, a na upit da li je optužena nakon donošenja uredbe koncem 2003. nakon tog perioda od nje tražila donošenje odluke o nastavku isplate akontacije nagrade, ona je iskazala da se ne sjeća, da je kojim slučajem donijela takvo rješenje ono bi bilo u spisu. Ako u spisu nema detaljnih podatka o troškovima, onda to znači da nije unovčena imovina stečajnog dužnika, a koliko se sjeća do prvog unovčenja imovine stečajnog dužnika prodajom nekretnine došlo je negdje prije nego što će se spis ustupiti Trgovačkom sudu u Pazinu. Da su stečajni upravitelji podnosili izvješće o stanju stečajne mase, a da su neki stečajni upravitelji označavali, a neki i nisu iznose akontacije nagrade koju su si isplaćivali, no nije nigdje bilo propisano što ta izvješća o troškovima stečajnog dužnika moraju sadržavati. Da stečajni upravitelj raspolaže sredstvima stečajnog dužnika i žiro računom. Da stečajni upravitelj mora svaka 3 mjeseca stečajnom sucu podnositi izvješće o stanju stečajne mase, a tu se prikazuje i stanje na žiro računu stečajnog dužnika. Da njoj nije poznato da je nakon stupanja uredbe na snagu optužena nastavila isplaćivati akontaciju nagrade, da je ona to mogla saznati jedino iz izvješća ili da joj je netko od stranaka to kazao, a pogotovo netko od stečajnih vjerovnika koji jako o tome vode računa. Definitivno su svi stečajni upravitelji kroz one upite koje je prethodno spomenula nakon stupanja uredbe na snagu koncem 2003., trebali znati na koji se način može isplaćivati akontacija nagrade za rad stečajnog upravitelja. Da teoretski postoji mogućnost da je izvješće o tijeku stečajnog postupka koje se nalazi u K spisu bilo priloženo u stečajni spis a da nije bilo uvezano. Da nije nakon donošenja uredbe kocem 2003. izraženo kakvo pravno stajalište višeg suda, odnosno drugih sudova u pogledu stavljanja izvan snage ranijeg rješenja o isplati akontacije nagrade. Rješenje o visini akontacije stečajnog upravitelja je vrijedilo sve do donošenja uredbe iz 2003. odnosno dok se ne bi donijela drugačija odluka u slučaju da je došlo do bitnog smanjenja stečajne mase, ili ako bi npr. bila prodani svi predmeti stečajne mase. U slučaju velikih stečajeva, a slučaj sa Merkantom jeste veliki stečaj, uobičajena akontacija stečajnih upravitelja u to vrijeme bila je u visini plaće suca, stoga visina akontacije od 9.000,00 kuna ne bi bila neuobičajena visina akontacije. Ona je iskazala da se ne sjeća da li je nakon stupanja na snagu ove uredbe o kriterijima i načinu obračuna plaća nagrada stečajnim upraviteljima od 27. studenog 2003., pozvala optuženu vezano za isplatu akontacija nagrade, međutim može navesti da su se u to vrijeme i promijenili kriteriji za stečajnog upravitelja pa je ona njih oko 30 u to vrijeme razriješila i imenovala nove, i misli da nije imala sličnu situaciju kao sa optuženom da je ona kao stečajna upraviteljica primala akontaciju nagrade za rad stečajnog upravitelja a da firma nad kojom se provodio stečaj nije nastavila sa djelatnošću, a Merkant u to vrijeme nije radio.
10. Svjedok PČ je u bitnom naveo da je imenovan stečajnim upraviteljem trgovačkog društva Merkant u stečaju na Skupštini vjerovnika 4. svibnja 2009. te je tada od njega zatraženo da napravi kompletnu reviziju financijskog poslovanja stečajnog dužnika, te je on to napravio bazirajući se na izvodima sa žiro računa, time da u njegovom izvješću nedostaju podaci sa izvoda sa žiro računa za prva tri mjeseca 2002. ili 2003. Da mu je poznato da je prijašnja stečajna upraviteljica NČ sebi isplaćivala nagradu osobno sve do kraja 2004., ali nije siguran. Čini mu se da je istovremeno određene isplate i ime nagrade vršila u korist javnog trgovačkog društva čijeg se naziva ne sjeća, a čiji je član NČ vjerojatno bila. Da on nije u poslovnoj dokumentaciji Merkanta d.d. u stečaju pronašao ulazne fakture tog javnog trgovačkog društva, a što ne znači da nisu ispostavljene. Da do stupanja na snagu Uredbe o kriterijima i načinu obračuna nagrada stečajnom upravitelju iz studenog 2003., je za stečajnog upravitelja vrijedio predračun troškova stečajnog postupka u kojem bi predvidio mjesečni iznos nagrade i onda bi se po tom obračunu vršila isplata. Da su u dokumentaciji koju je predao policiji bili neki obračuni nagrade, da on pretpostavlja da se nagrada isplaćivala po spomenutom obračunu ali ne zna da li je postojalo odobrenje stečajnog suca. Da postoji odluka Visokog trgovačkog suda da se predujmovi nagrade isplaćeni do Uredbe ne uračunavaju u konačnu nagradu pa prema tome proizlazilo bi da NČ nije dobila više nego što bi joj po Uredbi pripalo i to ako se ima u vidu da je određeni dio nagrade isplaćen javnom trgovačkom društvu, pa bi te isplate trebale vjerojatno sadržavati porez na dohodak, doprinose i PDV ako je firma u sustavu PDV-a. Da je između njega kao novog stečajnog upravitelja i NČ kao prijašnjeg stečajnog upravitelja izvršena primopredaja poslovne dokumentacije stečajnog dužnika, time da su popisivali registratore a ne pojedine dokumente.
11. Svjedok IČ je u bitnom naveo da on ima odvjetnički ured u Rijeci, a da optuženu NČ poznaje preko njezinog supruga RČ. Da su oni osnovali javno trgovačko društvo koje se bavilo poslovima stečajnog upravitelja jer kada se on odlučio baviti odvjetničkim poslom on se ujedno odlučio i baviti poslovima stečajnog upravitelja, a kako se u to vrijeme on nije mogao baviti poslovima stečajnog upravitelja, nego je uz njega morao biti i netko ekonomske struke, a kako se pak ni ekonomisti nisu mogli sami baviti poslovima stečajnog upravitelja stoga su se odlučili osnovati javno trgovačko društvo, a čini mu se da je ono osnovano otprilike prije 8 godina, s time da je sjedište javnog trgovačkog društva bio u njegovom odvjetničkom uredu. Poslove javnog trgovačkog društva vodili su njih troje. Da on zna da je optužena bila stečajna upraviteljica Merkanta, sjeća se da je rekla da ima pravo na nagradu, da joj je nagrada odnosno akontacija nagrade od 9.000,00 kuna i odobrena i taj novac je dolazio na račun javnog trgovačkog društva. Da je knjigovodstvo društva vodio ovlašteni servis koji je uredno obavljao knjigovodstvene poslove za javno trgovačko društvo. Da su svi troje bili ovlašteni raspolagati sredstvima na računu javnog trgovačkog društva no on nije dobivao novce na osnovu rada kao stečajni upravitelj, pa je novac koji je optužena dobivala kao stečajna upraviteljica bio njen novac, a on ne zna da li je optužena vodila još koji stečaj osim Merkanta d.d.
12. Svjedokinja ĆČ je u bitnom navela da je u konkretnom predmetu državno odvjetništvo koje je zastupalo Republiku Hrvatsku kao vjerovnik prijavilo svoju tražbinu u iznosu nešto većem od 1.200.000,00 kuna. Da se ona s konkretnim predmetom prvi put susrela tijekom 2006. kada je bila sazvana posebna skupština vjerovnika, te na kojoj skupštini vjerovnika je bilo i vođenje nekih parničnih predmeta, i u svezi toga sklapanja nekih nagodbi. Da je njoj kao stečajnom vjerovniku bila obveza pratiti te predmete radi namirenja tražbine Republike Hrvatske. Analizom i kontrolom samog stečajnog postupka njoj je kao zamjenici državnog odvjetništva koja je radila na tom predmetu upalo u oči da stečajna upraviteljica NČ nije dostavljala financijska izvješća o stanju stečajne mase, dakle nije se znalo kakvi su prihodi, a kakvi rashodi, pa je to izazvalo sumnju u ispravnost takvog načina vođenja i zastupanja stečajnog dužnika, pa je Republika Hrvatska kao vjerovnik zatražila od Stečajnog suda sazivanje skupštine radi postavljanja tog pitanja. Da je održana skupština 2009., međutim niti tada nije dostavljeno financijsko izvješće, pa je zatražena i smjena stečajne upraviteljice te imenovanje novog stečajnog upravitelja koji bi izvršio reviziju stečajnog postupka, takav prijedlog je usvojen te je stečajna upraviteljica NČ smijenjena te je postavljen novi stečajni upravitelj, koji je napravio reviziju poslovanja stečajnog dužnika i o tome je sastavio izvješće. Iz izvješća je bilo da bivša stečajna upraviteljica nije dostavljala financijsko izvješće o stanju stečajne mase, a pogotovo o troškovima koji terete tu stečajnu masu, a iz financijske dokumentacije je proizlazilo da je od otvaranja stečajnog postupka pa do smjene stečajne upraviteljice NČ prihod stečajnog dužnika iznosio otprilike jednako kao i rashod, i pri tome nije došlo do namirenja ni jednog vjerovnika, što je sve bilo protivno cilju stečajnog postupka. Posebno je upalo u oči da su neki troškovi bili potpuno neracionalni pa kao primjera navodim da se neka nekretnina procjenjivala 3 puta a da nije bila oglašavana prodaja iste, isplaćivale su se nagrade odvjetnicima za neke nagrade koje su bile nepotrebne, te se isplaćivala nagrada samoj stečajnoj upraviteljici. Da je od smjene stečajne upraviteljice dakle od 2009. zahvaljujući radu novog stečajnog upravitelja u cijelosti namiren 1 i 2 isplatni red, te se započelo i s isplatom 3 isplatnog reda, a interesantno je u ovom konkretnom slučaju u momentu otvaranja stečajnog postupka imao vrlo vrijednu imovinu, pa je procijenjena vrijednost imovine bila preko 30.000,000,00 kuna što je već ukazivalo da su postojale realne šanse da se svi vjerovnici, s obzirom na iznos svih potraživanja, namire iz te imovine stečajnog dužnika. Za vrijeme dok je optužena bila stečajna upraviteljica ni jedan vjerovnik nije bio namiren iako je prihod stečajnog dužnika iznosio preko 8.000,000,00, ali je toliki bio i rashod pa prema tome nije moglo doći do namirenja ni jednog stečajnog vjerovnika. Da se ona s tim predmetom susrela 2006. i sve do 2009. nije imala nikakvih saznanja o visini nagrade stečajne upraviteljice, da joj se ista isplaćuje a niti koliko joj je do tada isplaćeno na ime nagrade za rad stečajnog upravitelja, a 2009. je to saznala. Da svaki stečajni upravitelj treba svaka 3 mjeseca sudu dostavljati izvješća, a ona je kao predstavnik stečajnog vjerovnika imala pravo uvida u stečajni spis. Da svako izvješće o stanju stečajne mase trebalo je imati i financijsko izvješće u sebi i ona je upravo zbog sumnje u ta izvješća koja nisu sadržavala i financijsko izvješće to pitanje i postavila na skupštini vjerovnika 2009. Da je ona na skupštini tražila i raspitivala se za ta financijska izvješća, međutim ona pretpostavlja da joj je stečajni sudac rekao da financijskih izvješća nema, nije sigurna ali moguće je da je i stečajnu upraviteljicu pitala za stečajna izvješća i da su tražili da im se ta financijska izvješća dostave naknadno, međutim unatoč zahtjevima za dostavu financijskog izvješća ista nisu dobili pa je to i bio razlog da su zatražili smjenu stečajne upraviteljice. Da financijska izvješća i zahtjevi za dostavljanje financijskih izvješća podrazumijevaju da se za svaku stavku bilo prihodovnu ili rashodovnu stranu dostave odnosno prilože i odgovarajući vjerodostojni dokumenti. Da tijekom stečajnog postupka Merkant nije obavljao registriranu djelatnost, jedino se prihodovalo nešto po osnovu zakupnina prostora koji su bili u imovini Merkanta kao stečajnog dužnika. Da je kojim slučajem Merkant namjeravao ili nastavio sa svojom djelatnošću onda bi procedura bila posve drugačija, jer bi stečajni upravitelj donio plan obavljanja te djelatnosti, dok u konkretnom slučaju toga nije bilo nego se išlo na kompletnu ovrhu i namirenje vjerovnika. Koliko je njoj poznato niti jedna nekretnina Merkanta nije unovčena do 2009., što je pored ostalog i bio razlog da se zatraži smjena stečajne upraviteljice.
13. Svjedok Damir Rabar je u bitnom naveo da je kao sudac Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu s predmetom stečaja Merkanta bio zadužen negdje u prvoj polovici 2006. Da je prvo u tom spisu, od stečajnog upravitelja zatražio da podnesu detaljno izvješće o financijskom stanju, pa je to izvješće dobio, da što se tiče prodane imovine da je manji dio imovine prodan, dok je na nekretnini u Galižani postojala zabilježba. Da je on vidio da su u spisu postojala izvješća, dakle izvješća do momenta dok on nije zadužio spis, međutim on ta izvješća nije gledao nego je po zaprimanju spisa krenuo iz početka odnosno nakon zaprimanja izvješća o financijskom stanju koje je zatražio od stečajnog upravitelja. Da je prema izvješću proizlazilo da je na ime akontacije nagrade isplaćeno nešto preko 400.000,00 kuna međutim nije sasvim siguran u taj iznos ali se točan podatak može pročitati u financijskom izvješću. Kako je prema uredbi bilo moguće na ime nagrade stečajnom upravitelju, isplatiti najviše 300.000,00 kuna, odnosno još 20.000,00 kuna godišnje, preko čega više ne može proći, a kako je do tada već stečaj trajao 6 godina, to je i stoga proizlazilo da je do tada isplaćena akontacija nagrade stečajnom upravitelju otprilike pokrivala ono što bi na ime nagrade stečajna upraviteljica dobila da se stečaj zaključio, pa je on stečajnoj upraviteljici rekao da je ono što je isplaćeno na ime nagrade otprilike sve i uputio ju je da ne traži više od toga. Da pretpostavlja da je to bilo u drugoj polovici 2006. Da on nije nakon razrješenja stečajne upraviteljice utvrđivao da li je njoj isplaćena nagrada adekvatna uredbi, jer nije bilo zahtjeva u tom pravcu i to nije utvrđivao ali je smatrao da je do tada isplaćena akontacija nagrade adekvatna onome što bi ona dobila da je stečajni postupak tog trenutka bio zaključen odnosno toliko novca bi joj pripalo. Da on ne zna da li je postojala kakva odluka o isplati akontacije nagrade. Da je došlo do razrješenja stečajne upraviteljice na prijedlog zamjenice ŽDO u Puli ĆČ, a vezano za tijek trajanja postupka jer je prošlo dosta vremena da se nije ponovno pokrenula prodaja imovine stečajnog dužnika.
14. Vještakinja Erika Calagaz Poropat je provela financijsko vještačenje, te je sačinila nalaz i mišljenje, nakon čega je izvršila 5 dopuna. Ispitana na zadnjoj raspravi dana 13. ožujka 2026. navela je da ostaje u cijelosti kod dopune pisanog nalaza i mišljenja od 1. travnja 2025. osim što je izvršila sitnu korekciju na stranici 3 dopune nalaza jer da je došlo omaškom do krivog zbroja u dijelu ukupnog iznosa isplaćenih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i to umjesto 73.233,84 kune za mirovinsko osiguranje ispravno treba stajati 71.641,80 kuna, a umjesto 54.925,43 kune za zdravstveno osiguranje ispravno treba stajati 51.044,83 kune. Ispravak se odnosi na 2003. kada je trgovačko društvo Merkant u stečaju isplatio 56.417,91 kunu umjesto 59.204,01 kuna kako je navedeno u dopuni i to 32.238,81 kuna za mirovinsko umjesto 33.830,55 kuna i 24.179,13 kuna za zdravstveno osiguranje umjesto 25.373,16 kuna. U preostalom dijelu ostajem kod date dopune nalaza. Da su u tablici na stranici 4 i 5 dopune nalaza su uneseni točni iznosi. Tužitelj postavlja pitanje: Da li nam možete zbrojiti iznose koji su uplaćeni u državni proračun a na štetu trgovačkog društva Merkant a koji se odnose na poreze i doprinose i prireze kao što je to izloženo u tablici na stranici 4 u točki 14 tablice, odnosno da navedete razliku koja je uplaćena u državni proračun a na štetu trgovačkog društva Merkant na ime onoga što je više plaćeno, vještakinja odgovara: Kada me se pita da navedem razliku u točki 14 tabele na stranici 4 dopune nalaza, navodim da je tu prikazana razlika u plaćanju poreza, prireza i doprinosa za razdoblje od 19. prosinca 2001. do 27. rujna 2006. u odnosu na ukupno odobrene neto nagrade i ukupno odobrenih poreza, prireza i doprinosa prema rješenju Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj St-1/2015 od 7. prosinca 2015. Uspoređujući uplaćeni porez na dohodak sa donesenim rješenjem utvrđena je razlika od 119.395,32 kune više isplaćenih poreza na dohodak. Nadalje, utvrđena je razlika i to 7.462,14 kuna više isplaćenih prireza, 15.626,92 kune više isplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje, 24.419,25 kuna više isplaćenog doprinosa za mirovinsko osiguranje iz trgovačkog društva Merkant u stečaju. Nagrada stečajnoj upraviteljici na račun upraviteljice NČ isplaćena je u iznosu od 306.000,00 kuna, dok je nagrada stečajnoj upraviteljici na račun javnog trgovačkog društva Pavić Đ isplaćena u iznosu od 130.081,06 kuna. Prema rješenju Trgovačkog suda u Pazinu nagrada stečajnoj upraviteljici pripada u iznosu od 134.583,90 kuna, stečajna upraviteljica je izvršila povrat od 61.833,55 kuna, te proizlazi da je trgovačko društvo Merkant u stečaju više isplatilo nagrade 239.663,61 kuna, iz čega proizlazi da je trgovačko društvo Merkant u stečaju na ime poreza na dohodak, prireza te doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje više uplatio iznos od 166.903,63 kune.
14.1. Iz pisane dopune od 18. travnja 2025. proizlazi da je ukupan iznos neto nagrade po osnovi rada stečajne upraviteljice isplaćen optuženoj od 19. prosinca 2001. pa do 27. rujna 2006. iznosi 436.081,06 kuna (198.000 do 30. studenog 2003. +237,081,06 od 1. prosinca 2003.) i to po godinama: - od 19. prosinca do 31. prosinca 2001. sa računa trgovačkog društva „Merkant" d.d. u stečaju isplaćeno je 9.000,00 kuna - u 2002. sa računa trgovačkog društva „Merkant" d.d. u stečaju isplaćeno je 113.000,00 kuna - u 2003. sa računa trgovačkog društva „Merkant" d.d. u stečaju isplaćeno je 85.000,00 kuna, od toga 76.000,00 kuna do 30. studenog 2003. - u 2004. sa računa trgovačkog društva „Merkant" d.d. u stečaju isplaćeno je 90.000,00 kuna - u 2005. sa računa trgovačkog društva „Merkant" d.d. u stečaju isplaćeno je 129.081,06 kuna i to 9.000,00 na račun stečajne upraviteljice NČ i 120.081,06 kuna na račun javnog trgovačkog društva „Pavić&Miklaušić" - u 2006. godini sa računa trgovačkog društva „Merkant" d.d. u stečaju isplaćeno je 10.000,00 kuna. Ukupan iznos isplaćenog poreza i prireza iznosi 181.163,74 kuna (117.223,92 do 30. studenog 2003.+63.939,82 od 1. prosinca 2003.) i to 170.507,11 kuna poreza i 10.656,63 kuna prireza, po godinama: - od 19. prosinca do 31. prosinca 2001. sa računa trgovačkog društva „Merkant" d.d. u stečaju isplaćeno je 5.328,36 kuna i to 5.014,93 kuna poreza i 313,43 kuna prireza - u 2002. sa računa trgovačkog društva ,,Merkant" d.d. u stečaju isplaćeno je 66.900,52 kuna i to 62.965,23 kuna poreza i 3.935,29 kuna prireza - u 2003. sa računa trgovačkog društva „Merkant" d.d. u stečaju isplaćeno je 50.323,40 kuna i to 47.363,23 kuna za poreza i 2.960,17 kuna prireza, od toga do 30. studenog 2003. 42.348,3 kuna poreza i 2.646,74 prireza - u 2004. sa računa trgovačkog društva „Merkant" d.d. u stečaju isplaćeno je 53.283,10 kuna i to 50.148,79 kuna za poreza i 3.134,31 kuna prireza
- u 2005. sa računa trgovačkog društva „Merkant" d.d. u stečaju isplaćeno je 5.328,36 kuna i to 5.014,93 kuna poreza i 313,43 kuna prireza. Sa računa JTD „Pavić & Miklaušić" porez i prirez nisu plaćeni - u 2006. porez i prirez nisu plaćeni. Ukupan iznos isplaćenih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za taj period iznosi 122.686,63 kuna i to 73.233,84 kuna za mirovinsko i 54.925,43 za zdravstveno osiguranje, po godinama: - od 19. prosinca do 31. prosinca 2001. doprinosi nisu plaćeni - u 2002. doprinosi nisu plaćeni - u 2003. sa računa trgovačkog društva „Merkant" d.d. u stečaju isplaćeno je 59.204,01 kuna i to 33.830,85 kuna za mirovinsko i 25.373,16 kuna za zdravstveno osiguranje od toga do 30.11.2003. za mirovinsko je plaćeno 28.656,72 kuna a za zdravstveno osiguranje 21.492,56 kuna - u 2004. sa računa trgovačkog društva „Merkant" d.d. u stečaju isplaćeno je 60.000,03 kuna i to 35.820,90 kuna za mirovinsko i 24.179,13 kuna za zdravstveno osiguranje - u 2005. sa računa trgovačkog društva „Merkant" d.d. u stečaju isplaćeno je 6.268,66 kuna i to 3.582,09 kuna za mirovinsko i 2.686,57 kuna za zdravstveno osiguranje. Sa računa javnog trgovačkog društva „Pavić&Miklaušić" doprinosi nisu plaćeni - u 2006. doprinosi nisu plaćeni.
14.2. lz tabele je vidljivo da razlika između uplaćene neto nagrade i ukupno odobrene neto nagrade za optuženicu prema rješenju Trgovačkog suda u Pazinu St- 1/15 od 7. prosinca 2015. za razdoblje od 19. prosinca 2001. do 27. rujna 2006. iznosi 239.663,61 kuna više isplaćeno nagrade na račun NČ i javnog trgovačkog društva „Pavić& Miklaušić". Razlika između ukupno uplaćenih poreza, prireza i doprinosa i ukupno odobrenih poreza, prireza i doprinosa za optuženicu prema rješenju Trgovačkog suda u Pazinu St-1/15 od 7. prosinca 2015. za razdoblje od 19. prosinca 2001. do 27. rujna 2006. iznosi 166.903,63 kuna više uplaćenih poreza, prireza i doprinosa. Vještakinja je dala pregled razlike između uplaćene neto nagrade, poreza, prireza i doprinosa i odobrene neto nagrade, poreza, prireza i doprinosa prema rješenju Trgovačkog suda u Pazinu St-1/15 od 7. prosinca 2015. za razdoblje od 1. prosinca 2003. do 27. rujna 2006., te prema tabeli proizlazi da je po rješenju suda ukupan trošak isplatitelja 271.530,64 kn, da je isplaćeno ukupno 333.364,19 kn, te je razlika 61.833,55kn, a optuženica je izvršila povrat 61.833,55 kuna u 2018.
15. Iz izvatka iz KE utvrđeno je da optužena nije ranije kazneno osuđivana, dok je iz izvatka iz PE utvrđeno da je optužena jednom prekršajno kažnjena zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
16. Sud je savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti utvrdio da nije dokazano da je optužena počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.
17. Nije sporno u ovom kaznenom predmetu da je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj: St-12/98-27, od 28. studenog 2000., optužena imenovana za stečajnog upravitelja u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom, trgovačkim društvom "Merkant" d.d. Pula - u stečaju (list 76 spisa Trgovačkog suda u Rijeci broj: St-12/98), kao i da je u tom svojstvu postupala sve do razrješenja koje je uslijedilo na posebnoj sjednici skupštine vjerovnika stečajnog dužnika "Merkant" d.d. Pula - u stečaju, održanoj dana 4. svibnja 2009. (listovi 569-572 spisa Trgovačkog suda u Rijeci broj: St-12/98), o čemu je po stečajnom sucu Damiru Rabaru dana 7. svibnja 2009., donijeto i posebno rješenje broj: St-1-/06 koje je postalo pravomoćno 27. svibnja 2009. (listovi 576-577 spisa Trgovačkog suda u Pazinu broj: St-1/06). Nadalje, nesporno je i da je optužena kao stečajna upraviteljica trgovačkog društva Merkant d.d. Pula - u stečaju, imala pravo zastupati, pa i raspolagati sredstvima istog trgovačkog društva od 28. studenog 2000., pa do 27. svibnja 2009.
18. Također je nesporno i da je raspolažući sredstvima na žiro računu trgovačkog društva "Merkant" d.d. Pula - u stečaju, optužena kao stečajna upraviteljica nalagala isplate novčanih sredstava sa žiro računa istog trgovačkog društva po osnovu predujmova nagrade u mjesečnim iznosima u korist svog žiro računa, i to za sve uplate izvršene tijekom 2001., 2002., 2003., 2004., te 4. siječnja 2005., a od 26. siječnja 2005., do 2. siječnja 2006., u korist žiro računa javnog trgovačkog društva "Pavić&Mikalušić", kao i isplate novčanih sredstava po osnovu proreza i prireza na dohodak te doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje na te predujmove nagrade u korist proračuna, i to za sve uplate izvršene tijekom 2001., 2002., 2003., 2004., te 4. siječnja 2005. godine.
19. Iz zapisnika Trgovačkog suda u Rijeci (listovi 93-94 spisa Trgovačkog suda u Rijeci broj:St-12/98 te 448 - 457 spisa), "u predmetu provođenja stečajnog postupka nad MERKANT d.d. u stečaju Pula", broj: St-12/98, s ročišta održanog 11. travnja 2001., proizlazi da je pred stečajnim vijećem, kojim je predsjedavala sutkinja Ljiljana Ugrin, kao predsjednica stečajnog vijeća, uz sudjelovanje NČ u svojstvu stečajne upraviteljice te u nazočnosti stečajnih vjerovnika, a u suštini povodom prvog ispitno izvještajnog ročišta, optužena kao stečajna upraviteljica u spis predmeta stečajnog postupka priložila izvješće o tijeku stečajnog postupka te prijedlog troškova stečajnog postupka koje je detaljno obrazložila, pa tako i u dijelu izvješća koji se odnosi na nagradu stečajnom upravitelju po osnovi rada u iznosu od 9.000,00 kuna, odnosno za cijelu 2001., u ukupnom iznosu od 108.000,00 kuna, a onda obrazložila i u dijelu izvješća koji se odnosi na poreze, prireze i doprinose na tu nagradu u ukupnom iznosu od 72.000,00 kuna, koji je kao dio troškovnika - prilog 3./ izvješća o tijeku stečajnog postupka, priložen uz stečajni zapisnik i koja nagrada stečajnog upravitelja zajedno s porezima i doprinosima sukladno čl. 86. st. 3. Stečajnog zakona (Narodne novine broj:, 44/96, 29/99, 129/00 – dalje u tekstu SZ), ulazi u troškove stečajnog postupka. Iz istog zapisnika, nadalje, proizlazi da u pogledu predstavljenog, i po optuženoj obrazloženog, izvješća nazočni stečajni vjerovnici nisu imali daljnjih prijedloga, a niti primjedbi, pa je stečajno vijeće na ročištu održanom 11. travnja 2001., donijelo rješenje kojim je usvojen prijedlog troškova postupka, pa tako i u pogledu nagrade za rad stečajnog upravitelja kao i u pogledu poreza, prireza i doprinosa na tu nagradu, a ujedno je tim rješenjem i u ostalom dijelu prihvaćeno izvješće stečajnog upravitelja. Navedeni zapisnik s ispitno izvještajnog ročišta od 11. travnja 2001., je nakon donošenja navedenog rješenja, bez ikakvih primjedbi potpisan po nazočnim stečajnim vjerovnicima, a ujedno i po optuženoj kao stečajnoj upraviteljici.
20. Iz navedenog jasno proizlazi da je stečajno vijeće sukladno ovlaštenju iz čl. 17. st. 1. toč. 7. u to vrijeme važećeg SZ (Narodne novine broj:, 44/96, 29/99, 129/00), rješenjem prihvatilo prijedlog troškova postupka, pa sukladno čl. 86. st. 3. SZ, i u pogledu visine nagrade optuženoj po osnovu rada u svojstvu stečajne upraviteljice u iznosu od 9.000,00 kuna, ali i u pogledu načina isplate te nagrade u mjesečnim iznosima. Na to rješenje od strane stečajnih vjerovnika tada, a niti nastavno sve do razrješenja optužene svojstva stečajne upraviteljice, kako to proizlazi iz spisa stečajnog postupka, nije bilo nikakvih primjedbi, a poglavito u pogledu visine nagrade stečajnoj upraviteljici kao i načinu isplate te nagrade u mjesečnim iznosima. Osim toga niti jedan od stečajnih vjerovnika nije nikada, pa tako niti do stupanja na snagu Uredbe 1. prosinca 2003., problematizirao pitanje predujmova nagrade stečajnog upravitelja, kako u pogledu visine te nagrade, tako niti u pogledu činjenice da se ona isplaćivala mjesečno, a koji su stečajni vjerovnici, kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje Ljiljane Ugrin, do stupanja na snagu Uredbe imali utjecaja na definirane predujmova nagrade za rad stečajnog upravitelja, čak i u pravcu da se nisu morali suglasiti s isplaćivanjem predujmova nagrade, a svakako u pravcu da se nisu morali suglasiti s visinom predujmova nagrade, ili pak s mjesečnim načinom isplate.
21. Nadalje, odredbom čl. 17. st. 1. toč. 7. u to vrijeme važećeg SZ (Narodne novine broj:, 44/96, 29/99, 129/00), stečajno je vijeće bilo ovlašteno odobriti predračun troškova stečajnoga postupka i odrediti nagradu stečajnom upravitelju, i to prema kriterijima i na način određen čl. 29. SZ, koje su prema čl. 30. SZ, trebale biti pobliže razrađene posebnim pravilnikom koji, kako je navedeno, nije donijet sve do 1. prosinca 2003. Dakle, niti jednim propisom u to vrijeme, pa sve do 1. prosinca 2003., (nije niti tada ali su jasno definirani kriteriji), nije bilo propisano da je stečajno vijeće, odnosno stečajni sudac bio dužan za svaku godinu donijeti posebno rješenje u pogledu troškova stečajnog postupka, pa tako i u pogledu visine predujmova nagrade stečajnom upravitelju, ali i u pogledu načina isplate te nagrade u mjesečnim iznosima. Člankom 17. st. 2. u to vrijeme važećeg SZ (Narodne novine broj: 44/96, 29/99, 129/00), bilo je određeno da stečajno vijeće moglo po službenoj dužnosti, potom po prigovoru ili prijedlogu, mijenjati odluke stečajnoga suca ili stečajnoga upravitelja, ako utvrdi da su nezakonite ili nesvrsishodne. Nastavno je izmijenjenim čl. 17. (čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona - Narodne novine br.: 123 od 31. srpnja 2003.), stečajni sudac u okviru svojih ovlasti odlučivao o svim drugim pitanjima stečajnoga postupka, pa je tako mogao i promijeniti, ili staviti izvan snage i rješenje od 11. travnja 2001., kojim je usvojen prijedlog troškova postupka i izvješće stečajnog upravitelja. Međutim kako u tom pogledu nije takvih prijedloga ili zahtjeva, to je očito da stečajno vijeće, odnosno stečajni sudac nije imao razloga promijeniti, ili staviti izvan snage rješenje od 11. travnja 2001., u pogledu predujmova nagrade za rad stečajnoj upraviteljici te u pogledu poreza prireza i doprinosa na tu nagradu.
22. Stoga kada je dana 11. travnja 2001., donijeto rješenje kojim je usvojen prijedlog troškova postupka i izvješće stečajnog upravitelja, pa tako i u pogledu visine nagrade stečajnoj upraviteljici u iznosu od 9.000,00 kuna, ali i u pogledu načina isplate te nagrade u mjesečnim iznosima, i kada to rješenje po službenoj dužnosti, ili pak po prigovoru ili prijedlogu, poglavito stečajnih vjerovnika, nije mijenjano, a niti stavljeno izvan snage, onda je ono bilo osnovom za sve isplate nagrade stečajnoj upraviteljici, kako u pogledu visine nagrade tako i u pogledu načina isplate te nagrade u mjesečnim iznosima, i optužena nije imala razloga sumnjati u valjanost tog rješenja u naznačenom vremenskom razdoblju.
23. Dana 1. prosinca 2003. stupila je na snagu Uredba o kriterijima i načinu obračuna i plaćanju nagrade stečajnim upraviteljima koja u čl. 3. st. 1. Uredbe propisuje da visinu konačne nagrade, i to u vrijeme zaključenja stečajnog postupka, određuje rješenjem stečajni sudac uzimajući u obzir obujam poslova i rad stečajnog upravitelja te vrijednost unovčene stečajne mase. Člankom 6. Uredbe, definirano je pitanje predujmova nagrade stečajnim upraviteljima, pa je čl. 6. st. 1. i 3. Uredbe, određeno da stečajni sudac tijekom stečajnog postupka može odobravati predujmove nagrade stečajnom upravitelju, pa i u mjesečnim iznosima koji ne mogu prijeći iznos mjesečne plaće stečajnog suca, vodeći računa o složenosti poslova koje mora obavljati stečajni upravitelj te vremenu koje je za to potrebno, ali to samo iznimno, kada za to postoje naročito opravdani razlozi, koji su konkretizirani čl. 6. st. 2. Uredbe, situacijom u kojoj je donijeta odluka o nastavku proizvodnje ili nastavku obavljanja djelatnosti stečajnog dužnika. Člankom 4. Uredbe, definirano je obračunavanje konačne nagrade stečajnom upravitelju primjenom tablica vrijednosti unovčene stečajne mase i odgovarajućih postotaka te je ujedno konačna nagrada ograničena na maksimalan iznos od 300.000,00 kuna, osim iznimno, u slučajevima kada se postupak unovčenja imovine stečajnog dužnika, zbog naročito opravdanih razloga nije mogao dovršiti u rokovima propisanim odredbom čl. 27. st. 1. SZ-a, a do tada je ostvareno pravo na maksimalan iznos nagrade, kada je stečajnom upravitelju moguće odrediti daljnju nagradu (za razdoblje nakon isteka rokova propisanih odredbom čl. 27. st. 1. SZ-a, pa do zaključenja stečajnog postupka) koja ne može prijeći iznos od 20.000,00 kuna godišnje.
24. Iz citiranih odredbi Uredbe jasno proizlazi da je isključivo stečajni sudac bio ovlašten donijeti rješenje o predujmovima nagrade stečajnom upravitelju, konačne nagrade te daljnje nagrade nakon isteka rokova propisanih odredbom čl. 27. st. 1. SZ-a, kao i da je stečajni sudac bio ovlašten odrediti visinu nagrade te da je ta rješenja stečajni sudac mogao donijeti samo u Uredbom predviđenim slučajevima, što sve posljedično znači da je stečajni sudac u postupku odlučivanja bio dužan utvrditi činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja donijeti zaključak da li su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti da se npr. stečajnom upravitelju odobre predujmovi nagrade, a u okviru toga i da li da mu se ti predujmovi odobre mjesečno ili na drugi način, a čemu je moralo prethoditi donošenje odluke o nastavku proizvodnje ili nastavku obavljanja djelatnosti stečajnog dužnika.
25. Iako nije sporno da nije donijeto rješenje o nastavku proizvodnje ili nastavku obavljanja djelatnosti stečajnog dužnika Merkant d.d., utvrđeno je da je trgovačko društvo "Merkant" d.d. Pula - u stečaju, tijekom 2001., prihodovalo novčana sredstva u iznosu od 761.132,82 kuna, u 2002., u iznosu od 300.176,69 kuna, u 2003., u iznosu od 569.498,50 kuna, u 2004., u iznosu od 668.261,36 kuna, u 2005., u iznosu od 1.659.100,60 kuna, u 2006., u iznosu od 605.853,89 kuna, u 2007., u iznosu od 610.618,38 kuna, u 2008., u iznosu od 721.161,08 kuna, a koji navedeni podaci proizlaze iz nalaza i mišljenja vještakinje za računovodstvo i financije Erike Calagaz Poropat i temelje se na poslovnoj dokumentaciji trgovačkog društva "Merkant" d.d. Pula - u stečaju, a da je trgovačko društvo "Merkant" d.d. Pula - u stečaju ostvarivalo prihode od iznajmljivanja poslovnih prostora osim optužene iskazala je u svom iskazu i svjedokinja ĆČ.
26. Ispitana na raspravi vještakinja Erika Calagaz Poropat iskazala je da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja i dopuna, te je sud njen prihvatio nalaz i mišljenje u cijelosti budući je isti stručan i jasan, te sastavljen po pravilima struke. Također, sud je ocijenio kao istinite i vjerodostojne iskaze ispitanih svjedoka ĆČ, VČ, IČ i Damira Rabara, budući su isti iskazivali uvjerljivo, te sud nije našao razlog zašto bi isti lažno iskazivali, pa se analizom svih provedenih dokaza zasebno, kao cijeneći ih i u njihovoj ukupnosti, sud je prihvaćajući obranu kao istinitu i vjerodostojnu jer je ista logična i uvjerljiva, utvrdio da kod optužene nije dokazan subjektivan element bića kaznenog djela za koje se tereti.
27. Kad se sve utvrđene okolnosti uzmu u obzir, a to su da je na izvještajnom i ispitnom ročištu pred trgovačkim sudom donesena odluka 11. travnja 2001. kojom je optuženoj kao stečajnoj upraviteljici određena akontacija na ime nagrade u iznosu od 9.000,00 kuna, kako je optužena kao stečajna upraviteljica tijekom postupka poduzimala radnje usmjerene na očuvanje i gospodarsko iskorištavanje imovine stečajnog dužnika stavljanjem devastiranih poslovnih prostora u funkciju, te ih iznajmljivala na koji način je društvo ostvarivalo prihode, kako je žiroračun trgovačkog društva "Merkant" d.d. Pula - u stečaju bio u blokadi kad je optužena imenovana stečajnom upraviteljicom, pa je ona pokrenula neophodne radnje, te pokrenula sporove radi ukidanja ovrhe, da je pokrenula upravni spor kako bi trgovačko društvo "Merkant" d.d. Pula - u stečaju ponovno postalo vlasnik nekretnine u Galižani, da je poduzela radnje za ishodovanje lokacijskih dozvola, te formiranja 37 građevinskih čestica, a i svjedok Damir Rabar iskazao je da je manji dio imovine trgovačkog društva "Merkant" d.d. Pula - u stečaju prodan, što znači da se stečajna upraviteljica pobrinula i da se dio imovine proda, pa iako nije donesena formalna odluka o nastavku obavljanja djelatnosti sud nalazi da je optužena imala opravdano uvjerenje da joj pripada pravo na isplatu nagrade s obzirom na raniju odluku suda od 11. travnja 2001. i stvarno obavljanje poslova upravljanja imovinom trgovačkog društva "Merkant" d.d. Pula - u stečaju, slijedom čega si je ona i dalje isplaćivala akontaciju na ime nagrade za rad.
28. Kako je svjedok Damir Rabar iskazao da on pretpostavlja da je u drugoj polovici 2006. rekao optuženoj da je isplaćena akontacija nagrade njoj kao stečajnoj upraviteljici otprilike pokrivala ono što bi na ime nagrade stečajna upraviteljica dobila da se stečaj zaključio, te da ne traži više, te kako si optužena više nije isplaćivala nagradu, a optužena je smijenjena na skupštini tek 2009. godine, tada se ne može zaključiti da je izvršenim isplatama prije nego joj je stečajni sudac Rabar rekao da je isplaćena akontacija nagrade njoj kao stečajnoj upraviteljici otprilike pokrivala ono što bi na ime nagrade stečajna upraviteljica dobila da se stečaj zaključio, te da ne traži više na ime nagrade, optužena postupala s namjerom kako bi sebi pribavila protupravnu imovinsku korist, a trgovačkom društvu "Merkant" d.d. Pula - u stečaju nanijela štetu većih razmjera. Osim svih tih okolnosti sud treba cijeniti i okolnost da je optužena vratila razliku između isplaćenog i pripadajućeg iznosa prema rješenju Trgovačkog suda broj St.1-15-268 od 7.prosinca 2015.g. o visini nagrade za rad stečajnom upravitelju
29. Da bi optužena bila proglašena krivom potrebno je utvrditi sa sigurnošću i izvjesnošću da je ona znala da nema pravo na isplatu nagrade, te da je htjela sebi pribaviti protupravnu korist, a trgovačkom društvu "Merkant" d.d. Pula - u stečaju nanijeti štetu većih razmjera.
30. Slijedom svega naprijed utvrđenog, a posebno cijeneći okolnost da je odlukom Stečajno suda na ročištu dana 11. travnja 2001.određeno da optuženoj kao stečajnoj upraviteljici pripada akontacija na ime nagrade u iznosu od 9.000,00 kuna, da si optužena nije više isplaćivala akontaciju na ime nagrade nakon što je sudac Rabar donio rješenje broj St. 1.15-268 od 7. prosinca 2015., te rekao joj da ne traži više, te cijeneći činjenicu da je razliku između isplaćenog i pripadajućeg iznosa optužena vratila, sve utvrđeno upućuje na zaključak da u postupanju optužene nije dokazana namjera pribavljanja protupravne imovinske koristi, pa kako nije dokazan subjektivni element namjera pribavljanja protupravne imovinske, valjalo je temeljem odredbe čl. 453. t. 3. ZKP/08 primjenom načela in dubio pro reo optuženu osloboditi od optužbe te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.
31. Kako je optužena oslobođena optužbe, valjalo je na temelju čl. 560. st. 3. ZKP/08 odbiti prijedlog za oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.
32. Temeljem čl. 149. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci optužene i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
33. Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci.
U Puli-Pola, 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Tanja Prenc Kanis
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.
Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.
Oštećenik ima prvo žalbe samo radi odluke o troškovima i imovinskopravnom zahtjevu.
DNA:
1. ŽDO Pula-Pola na broj KO-DO-5/2020
2. Optužena NČ
3. Braniteljica optužene, Sinela Štakić, odvjetnica iz Rijeke
