1              Poslovni broj: Gž Ovr-982/2023-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-982/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica Ivana Hrkać, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Z. B. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa Odvjetničko društvo H. & P. d.o.o. iz Z., protiv ovršenika I.-V. Č., Republika Njemačka, OIB: ..., kojeg zastupa Odvjetničko društvo T. M. i P. d.o.o. iz Z., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2154/2013-106 od 1. veljače 2023., 10. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se ovršenikova žalba, ukida se rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2154/2013-106 od 1. veljače 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe podnesen 25. veljače 2022.

 

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik pobijajući rješenje zbog svih razloga koje predviđa odredba čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 143/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP ), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22) s prijedlogom da se isto preinači sukladno žalbenim navodima, podredno predlaže ukinuti rješenje i predmet vratiti na ponovan postupak.

 

3. Ovrhovoditelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Ovrha u ovom postupku određena je na temelju ovršne isprave: Ugovora o namjenskom kreditu br. 3207096061/06 od 4. prosinca 2006. koji je solemniziran od javne bilježnice B. L. 3. siječnja 2007. pod brojem OU-1/07, a radi naplate ovrhovoditeljeve novčane tražbine iz vrijednosti nekretnine u vlasništvu ovršenika.

 

6. Prvostupanjski je sud odredio predloženu ovrhu ocjenjujući da je prijedlog ovrhovoditelja u potpunosti utemeljen na ovršnoj ispravi koja predstavlja osnovu ovrhe.

 

7. Ovršenik je predložio odgodu ovrhe, a svoj prijedlog temelji na tvrdnjama da osnovu ovrhe predstavlja potrošački ugovor koji sadrži ništetne odredbe. Navodi i da je korisnica kredita podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi tog ugovora, te drži potrebnim odgoditi ovrhu do okončanja te parnice, koja se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-4690/2020. Sud je smatrao da se ovršenik, budući da on nije korisnik kredita niti glavni dužnik, nego samo založni dužnik, ne može s uspjehom pozivati na presudu Suda Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.).

 

8. Odredbom čl. 22. OZ-a je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako OZ-om nije drukčije određeno, dok prema čl. 23. OZ-a ovršna isprava je i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.

 

9. Predmetno rješenje o ovrsi doneseno je na temelju solemnizirane privatne isprave, odnosno, ovršnog javnobilježničkog akta kao ovršne isprave, a iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da se radi o Ugovoru o kreditu sklopljenom između banke kao kreditora, te fizičke osobe kao korisnika kredita, kojim je korisniku kredita odobren i stavljen na raspolaganje kredit u valuti CHF. Ovršenik je, kako to proizlazi iz čl. 14. ugovora o kreditu, založio svoju nekretninu radi osiguranja tražbine kreditora.

 

10. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Zagrebu usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

 

11. Sukladno navedenom zaključku, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

 

12. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.–92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):

 

„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM).

 

Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelju usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 Aziz; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 Radlinger Radlingerová).

 

To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C-632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI Slovensko. i C-32/14 ERSTE Bank Hungary).“

 

13. U skladu sa zaključkom usvojenim na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.

 

14. U okolnostima utvrđenja da se radi o potrošaču i o potrošačkom ugovoru, što bi se moglo razumjeti iz sadržaja predmetnog ugovora koji u ovom slučaju predstavlja ovršnu ispravu, a iz stanja spisa proizlazi da je glavni dužnik kao potrošač tražio sudsku zaštitu, ovršni sud je ovlašten odgoditi ovrhu (i po službenoj dužnosti) do okončanja parničnog postupka u kojem će biti utvrđeno radi li se o nepoštenim ugovornim odredbama, odnosno o visini tražbine ovrhovoditelja.

 

15. Prema tome, iako ovršenik nije korisnik kredita, primjena navedenog zaključka Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske proteže se i na njega jer osnovu ovrhe predstavlja solemnizirana privatna isprava, odnosno javnobilježnički akt.

 

16. Iz iznesenih razloga, kako je prvostupanjski sud propustio postupiti na gore navedeni način, žalbu ovršenika valjalo je uvažiti i pobijano rješenje ukinuti, temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Split, 10. siječnja 2024.