Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-317/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆN iz [adresa] u Republici Bosni i Hercegovini, Zamošće 19, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Doneskom, odvjetniku u Daruvaru, protiv tuženih Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Zagrebu i LOVAČKE UDRUGE „VEPAR“ JAKOVLJE, Igrišće, Dugi konec 2, OIB: 82285408780, zastupanog po punomoćniku Žarku Adameku, odvjetniku u Samoboru, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn - 3259/2018-66 od 30. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužitelja i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3259/2018-66 od 30. listopada 2025. u dijelu kojem je tužitelj u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom u odnosu na drugotuženika LOVAČKU UDRUGU „VEPAR“ JAKOVLJE i u dijelu kojim je tužitelj u odnosu na prvotuženika Croatia osiguranje d.d. odbijen sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata koje su na iznos od 2.604,70 EUR tekle od 24. veljače 2017. do 6. ožujka 2017.

II. Preinačuje se točka I. izreke presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3259/2018-66 od 30. listopada 2025. u dijelu kojim je tužitelj u odnosu na prvotuženika Croatia osiguranje d.d. odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 2.604,70 EUR sa zateznim kamatama od 7. ožujka 2017. do isplate i sudi:

Nalaže se prvotuženiku Croatia osiguranje d.d. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju 2.604,70 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. ožujka 2017. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tru postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se uvažava i preinačuje se odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn -3259/2018- 66 od 30. listopada 2025. na način da se odbija zahtjev prvotuženika za naknadu troškova parničnog postupak i rješava:

Nalaže se prvotuženiku Croatia osiguranje d.d. u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 2.499,08 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznosu teku od 18. ožujka 2026. do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka od 1.585,00 EUR.

II. Žalba tužitelja se djelomično odbija, a djelomično uvažava pa se odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3259/2018-66 od 30. listopada 2025.:

- potvrđuje u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi drugotuženiku LOVAČKOJ UDRUZI „VEPAR“ JAKOVLJE troškove parničnog postupka od 1.812,50 EUR sa zateznim kamatama od 30. listopada 2025. do isplate i

- preinačuje u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi drugotuženiku LOVAČKOJ UDRUZI „VEPAR“ JAKOVLJE troškove parničnog postupka od 1.187,50 EUR sa zateznim kamatama od 30. listopada 2025. do isplate na način da se zahtjev drugotuženika za naknadu troškova postupka u tom iznosu odbija.

III. Nalaže se prvotuženiku Croatia osiguranje d.d. u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka od 312,50 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka od 145,00 EUR.

V. Odbija se zahtjev drugotužene LOVAČKE UDRUGE "VEPAR" JAKOVLJE" za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 2.604,70 EUR sa zateznim kamatama od 24. veljače 2017. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi prvotuženiku Croatia osiguranje d.d. troškove parničnog postupka od 1.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 30. listopada 2025. do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi drugotuženiku LOVAČKOJ UDRUZI „VEPAR“ JAKOVLJE, troškove parničnog postupka od 3.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 30. listopada 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019. uz izuzetke iz članka 117. stavaka 2. i 3. toga Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači „u smislu žalbenih navoda“. Zahtijeva naknadu troškova sastavljanja žalbe od 312,50 EUR i sudske pristojbe na žalbu od 145,00 EUR.

3. Prvotuženik Croatia osiguranje d.d. nije odgovorio na žalbu.

3.1. Drugotuženik LOVAČKA UDRUGA „VEPAR“ JAKOVLJE je u odgovoru na žalbu istu predložio odbiti ocjenjujući žalbene navode neosnovanima uz tvrdnju da se pobijana presuda temelji na pravilno utvrđenoj činjenici da tužitelj u štetnom događaju nije nužno naletio na zeca te da je donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava u postupku u kojem nisu počinjene bitne postupovne povrede. Zahtijeva naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu od 250,00 EUR.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske štete od 2.604,70 EUR. Taj je zahtjev utemeljen na tvrdnji tužitelja da je 24. veljače 2017. u štetnom događaju, uslijed naleta zeca na kolniku autoceste Zagreb-Macelj (A2) kod oznake 22. km, oštećeno njegovo vozilo Audi A5 kojim je upravljao njegov sin HN. Pritom su na vozilu nastala oštećenja čiji je popravak ovlaštenom servisu za vozila marke Audi platio 15.875,09 kn /2.106,99 EUR[1] / te su mu nastali troškovi iznajmljivanja zamjenskog vozila za vrijeme dok je njegovo vozilo bilo na popravku u iznosu od 3.750,00 kn /497,71 EUR/.

6. U žalbenom stupnju postupka nisu sporne građanskopravne legitimacije stranaka. To stoga što je prvotuženik Croatia osiguranje d.d. osiguratelj društva Egis Road Operation Croatia d.o.o. kojem je koncesionar autoceste Zagreb – Macelj, društvo Autocesta Zagreb-Macelj d.o.o., povjerilo upravljanje tom autocestom, a drugotuženik je lovoovlaštenik na čijem je području 22. km autoceste na kojoj se dogodio nalet divljači na vozilo. Sporan je nastanak štetnog događaja te odgovornost tuženika za nastalu štetu.

7. Ocjenjujući da:

- tužitelj, iako je to njegov teret dokazivanja, osim saslušanjem svjedoka HN, nije uspio dokazati nastanak štetnog događaja i njegovu dinamiku

- nema propusta u radu osiguranika prvotuženika u održavanju autoceste

- nema dokaza da je do štetnog događaja došlo uslijed naleta na zeca ili neku drugu sitnu dlakavu divljač za koje odgovara drugotuženik, nego primjerice na mačku za koju taj tuženik ne odgovara i

- da u postupku nije moguće utvrditi uzrok oštećenja vozila tužitelja koje je moglo biti oštećeno iz "nekog drugog razloga", a ne naleta na životinju na cesti

sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na oba tuženika.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da su u njezinom donošenju ostvareni svi žalbeni razlozi na koje se u žalbi poziva tužitelj.

10. Zaključak suda prvog stupnja da štetni događaj nije nastao u vrijeme, na mjestu i na način kako je opisan u tužbi (naletom na životinju na kolniku autoceste), proturječna je ispravi – službenoj bilješci PUZ-a, II. postaje prometne policije Zagreb koja je 24. veljače 2017. sačinjena „povodom naleta osobnog vozila na divlju životinju – zeca“ 24. veljače 2017. u 00:35 sati na zapadnom kolniku autoceste A2, dionica GP Macelj-NP Zaprešić, kod oznake km 22. Tom su prilikom policijski službenici opazili tragove životinjskih dlaka na oštećenom prednjem desnom braniku vozila tužitelja. Isto tako, zaključak prvostupanjskog suda o tome da se dinamika štetnog događaja nije mogla utvrditi, proturječna je pisanom nalazu i mišljenju vještaka koje je vještak usmeno obrazložio na glavnoj raspravi. Tim je dokazom utvrđena dinamika nezgode koja se dogodila na način da je vozilo tužitelja, kojim je propisno upravljao njegov sin HN, oštećeno u neizbježnom naletu na dlakavu životinju uzdignutog trupa (zeca, mačke, manjeg psa) kojom je prilikom došlo do proboja donjeg desnog dijela otplate unutar prednjeg branika. Zbog navedenih proturječnosti počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a na koju se u žalbi poziva tužitelj i na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019.

11. Zaključak prvostupanjskog suda o tome da rezultati dokazivanja upućuju na nemogućnost utvrđivanja da je uzrok štete na vozilu tužitelja nalet tog vozila na dlakavu životinju na kolniku autoceste A2, nego neki drugi (nepoznati) razlog, je proizvoljan i ne može se prihvatiti. Pritom je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 8. ZPP - a kada je iskaz svjedoka HN koji je tvrdio da je tom prilikom vozio brzinom od oko 120 km/h i naletio na zeca i da mu je to poznato iz neposrednog opažanja jer da je to vidio, ocijenio nevjerodostojnim (samo) zato što na kolniku životinja o kojoj je riječ nije pronađena i zato što je vozač nastavio vožnju još 5 km do najbližeg odmorišta, pozvavši policiju tek 45 minuta nakon naleta.

11.1. Iako prema članku 8. ZPP-a odlučne činjenice utvrđuje sud i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, svoje je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako nije postupio prvostupanjski sud.

11.2. Naime, u skladu s načelom slobodne ocjene dokaza, sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan ni za kakva pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava. Zbog toga je sud prvog stupnja pogriješio kada je iskaz svjedoka HN koji je tvrdio da je tom prilikom došlo do naleta na zeca ocijenio nevjerodostojnim samo zato što je riječ o vozaču. Pritom se, pored činjenica da su životinjske dlake nađene na dijelovima vozila i opisane u službenoj bilješci policije ne može uzeti da je riječ o “neobjektivnim okolnostima”. Konačno, iskaz svjedoka HN je podudaran s tragovima na vozilu i s rezultatima prometnog vještačenja koji, s jedne strane, ne isključuju tehničku mogućnost nastanka nezgode, brzinu kretanja vozila i sudjelovanje divljači koju je opisao svjedok, i s, druge strane, podupiru njegov iskaz o naletu na zeca, jer iz vještačenja proizlazi da je oštećenje točkasto smješteno u prednji donji desni kut vozila, što znači da je prepreka bila manja, a udarena životinja morala je biti uzdignutog trupa poput divljeg zeca, mačke ili malog psa. Pored iskaza svjedoka HN i opisanih sadržaja službene bilješke policije i zaključaka prometnog vještačenja, činjenica da nezgodu nitko nije vidio, da o njoj ne postoji snimka, da se usred noći na neosvijetljenom dijelu autoceste nisu mogli pronaći otpali dijelovi plastike ili prednjeg fara vozila ili sporna sitna divljač (zec), ne znači sama za sebe da se nesreća naletom na životinju nije dogodila. Nisu uvjerljivi razlozi prvostupanjskog suda kojima otklanja kao neistinit iskaz svjedoka HN o nastanku i dinamici predmetnog štetnog događaja zbog toga što je vozač „bez ikakvog opravdanja“ nastavio vožnju do prvog odmorišta, udaljenog niti 5 km od mjesta naleta. Najprije, ne može se razumno uzeti da je bez opravdanja odustati od zaustavljanja vozila nasred autoceste usred noći na njezinom potpuno neosvijetljenom dijelu. Iz toga se može zaključiti da vozaču nije bio prioritet fiksirati tragove radi ostvarenja odštete, nego u rizičnoj situaciji u prometu osigurati sigurnost sebe, svojih troje suputnika i drugih korisnika autoceste. Zbog toga je zaključak suda prvog stupnja da je vozač nastavio vožnju do prvog odmorišta „bez ikakvog opravdanja“ nerazborit. Osim toga, vozač je postupio u skladu s dužnosti iz članka 176. stavka 1. tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014. i 64/2015.) da u nesreći u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilu odmah ukloni vozilo s kolnika i omogući nesmetano odvijanje prometa. U okolnostima ove nesreće, u kojoj nije bilo poginulih niti ozlijeđenih osoba, netočan je zaključak prvostupanjskog suda da je time što se nije zaustavio na mjestu nesreće vozač počinio prekršaj. Naposlijetku, iz službene bilješke policije proizlazi da su policijski službenici utvrdili da vozač tom prilikom nije počinio nikakav prometni prekršaj. Nadalje, svjedok je opisao razloge zbog kojih je do prijave policiji došlo pola sata do najviše 45 minuta nakon naleta. Tako je tvrdio da se najprije odvezao do odmorišta, pregledao vozilo, utvrdio da iz vozila curi tekućina, razgovarao s djelatnikom benzinske postaje koji je pretpostavio da je riječ o curenju iz hladnjaka vozila, usred noći pozvao šlep-službu i nakon razgovora s radnicima te službe i po njihovoj uputi pozvao policiju i to nakon što je smirivao svoje preplašeno malo dijete – putnika u oštećenom vozilu koje je prema podacima iz službene bilješke policije bilo staro godinu dana. Sud prvog stupnja je bez ocjene tog dijela iskaza svjedoka HN i razloga koje je taj svjedok iznio, nekritički ocijenio osnovanim pitanje koje je tijekom postupka postavljao drugotuženik o tome „što je vozač radio gotovo 40 minuta nakon što je navodno naletio na divljač“. Iako sud prvog stupnja nije (uopće) ocijenio odgovore koje je na to pitanje dao svjedok, ocijenio je da činjenica da se vozač u danim okolnostima nije najprije (odmah) obratio policiji znači mogućnost da je do oštećenja vozila došlo iz nekog drugog (nepoznatog) razloga, a ne usred naleta na zeca na kolniku autoceste. Riječ je o neozbiljnoj, nelogičnoj i neuvjerljivoj ocjeni dokaza koja je dana izvan konteksta tog dokaza i ostalih dokaza i njihovoj međusobnoj povezanosti i koja je zbog toga proizvoljna i nema nikakvog uporišta u dokazima izvedenim u postupku.

12. Odredba članka 373.a ZPP-a u primjeni je od 1. listopada 2008., odnosno stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/2008) kojim je ta odredba unesena u ZPP. Odredba članka 373.a stavka 1. točke 2. u izvornom obliku, nakon stupanja na snagu, je propisivala da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze. Ta je odredba izmijenjena 2. lipnja 2011. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ broj 148/2011.) te otad propisuje da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Drugim riječima brisana je riječ „posredno“.

12.1. U skladu s konvencijskim i ustavnim standardima prava na pošteno suđenje pisani žalbeni postupci (bez održavanja rasprave pred drugostupanjskim sudom) općenito su prihvaćeni kao kompatibilni s pravom na pošteno suđenje, pod pretpostavkom da je javno raspravljanje bilo osigurano pred prvostupanjskim sudom. Ovaj sud prihvaća da je usmena rasprava pred žalbenim sudom potrebna ako je taj sud ovlašten sam utvrđivati činjenice, a posebno kad je riječ o pitanju vjerodostojnosti svjedoka. S time u vezi, u onim situacijama kada iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio iskaz svjedoka kao istinit ili neistinit ne samo na temelju sadržaja iskaza (koji se nalazi u zapisniku), nego i na temelju dojma koji je svjedok ostavio pred sucem prvostupanjskog suda – npr. govorom tijela, načinom govora i sl., drugostupanjski sud smatra opravdanim ograničiti ovlaštenja drugostupanjskog suda propisana članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP -a da drukčije ocijeni iskaz tog svjedoka samo na temelju zapisnika o sadržaju tog iskaza.

12.2. Vraćajući se na okolnosti ovog predmeta, ocjene prvostupanjskog i drugostupanjskog suda o činjenicama koje proizlaze iz iskaza HN se razlikuju. Drugostupanjski je sud na temelju iskaza tog svjedoka koji je sudjelovao u predmetnom štetnom događaju i vidio ga, utvrdio odlučnu činjenicu da je vozilo oštećeno u naletu na životinju (zeca) na kolniku te da se vozač prethodno kretao brzinom od 120 km/h što prometni vještak ocjenjuje tehnički mogućim i opravdanim s obzirom na uvjete na kolniku. Prvostupanjski sud ocjenjuje iskaz tog svjedoka neistinitim jer je neuvjerljiv i „bez ijedne objektivne okolnosti“. Zbog navedenih razloga je jasno da se utvrđenja činjenica prvostupanjskog i drugostupanjskog suda razliku ju samo zato što su ti sudovi različito cijene sadržaj iskaza svjedoka koji je u spisu, a ne zato što je prvostupanjski sud na temelju neposrednog opažanja tog svjedoka pred sudom ocijenio njegovu nevjerodostojnost. Zbog toga je ocjena drugostupanjskog suda da ne treba osobnim opažanjem na raspravi pred tim sudom (članak 373.b ZPP- a) ispitivati vjerodostojnost svjedoka HN pa je u ovom predmetu na temelju članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP-a iz zapisnika o saslušanju tog svjedoke utvrdio odlučnu činjenicu da je vozilo tužitelja oštećeno u naletu na životinju (zeca) koja se zatekla na kolniku autoceste.

13. Iz navedenih razloga, unatoč počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i pogrešnoj ocjeni dokaza izvedenih u postupku ispunjeni su uvjeti za donošenje presude kojom se prvostupanjska presuda djelomično preinačuje, a djelomično potvrđuje (članak 373.a stavak 1. i 3. ZPP -a).

14. Iz službene bilješke policije sačinjene nakon obavljenog očevida, iskaza svjedoka HN koji drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti i nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je imovinska šteta na vozilu tužitelja nastala uslijed neizbježnog naleta tog vozila na zeca na dijelu autoceste kojim upravlja osiguranik prvotuženika i koja prolazi kroz lovište kojim gospodari drugotuženik, bez protupravnog ponašanja vozača tog vozila.

15. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je kolnik autoceste A2 na mjestu naleta bio ograđen žičanom zaštitnom ogradom visine 140 cm te da prema iskazu svjedoka ophodara koji je obišao mjesto nezgode po pozivu vozača, tom prilikom nisu zamijećena oštećenja ograde.

16. Člankom 50. stavkom 1. tada važećeg Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014 - dalje: ZC) propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Člankom 50. stavkom 2. ZC-a propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. toga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

16.1. Imajući na umu citirane propise iz članka 50. stavka 1. i 2. ZC-a, kojima je propisana odgovornost pravne osobe za upravljanje i održavanje autoceste - po načelu krivnje, potrebno je utvrditi u svakom pojedinom slučaju jesu li doista poduzete sve potrebne mjere i koje su to mjere, imajući na umu specifičnosti svakog pojedinog područja, u svrhu odvijanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti, jer činjenica da se divljač zatekla na autocesti ukazuje na postojanje propusta, pa tako i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde (tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1271/2021-3 od 24. svibnja 2023.). To znači da osiguranik prvotuženika odgovara za štetu ako postoje propusti u vezi postavljanja ili održavanja zaštitne ograde koji su bili u uzročnoj vezi sa štetnim događajem (tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-488/2025-2 od 2. rujna 2025.)

16.2. U konkretnoj je situaciji utvrđeno da se na kolniku autoceste našla životinja (zec) pa upravo ta činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to ili da je postojala rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi ili da zaštitna ograda nije pravilno postavljena da spriječi ulaz stine divljači na autocestu, jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a imajući u vidu i činjenicu da se na autocesti postižu velike brzine (čak do 130 km/h) pa da izbjegavanje divljači na autocesti može imati kobne posljedice. Stoga činjenica da pregledom od ophodara nisu zamijećena oštećenja ograde niti mjesto koje bi omogućilo pristup zecu u ograđeni prostor autoceste nisu dovoljne za zaključak da je do nesreće došlo bez krivnje osiguranika prvotuženika (Istovjetna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 230/2012-2 od 8. studenog 2012, Rev 1271/2021-3 od 24. svibnja 2023., Rev-1271/2024-2 od 2. listopada 2024. i Rev- 488/2025-2 od 2. rujna 2025.).

16.3. Imajući na umu da je, zbog propusta u obavljanju registrirane djelatnosti osobe kojoj je povjereno upravljanje predmetnom autocestom, riječ o građanskopravnoj izvanugovornoj odgovornosti društva Egis Road Operation Croatia d.o.o. za oštećenje stvari treće osobe, prvotuženi osiguratelj tog društva odgovara za tu štetu u skladu s člankom 2. njegovih Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti koji su sastavni dijelovi police osiguranja broj [broj police osiguranja]. Zbog toga je uz primjenu članaka 373.a i 373. točke 3. ZPP-a u odnosu na prvotuženika preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude na način da je na temelju članka 50. stavka 1. ZC-a naloženo tom tuženiku naknaditi tužitelju imovinsku štetu koja mu je nastala zbog plaćanja troškova popravaka oštećenja na vozilu nastalih zbog propusta njegova osiguranika u održavanju ograde na spornom dijelu autoceste i zbog troškova korištenja zamjenskog vozila za vrijeme trajanja tog popravka u ukupnom iznosu od 2.607,70 EUR koji iznos proizlazi ih računa koji su u spisu predmeta i koji su plaćeni 6. ožujka 2017.

16.3.1. Imajući na umu da su plaćeni troškovi zbog oštećenja vozila (troškovi popravka) i u vezi s oštećenjem (korištenje zamjenskog vozila), imovinska šteta koja dospijeva od dana kada je nastala, odnosno danom plaćanja, tužitelju uz primjenu članka 1086. ZOO-a na iznos naknade za imovinsku štetu pripadaju zatezne kamate od prvog idućeg dana nakon toga. Zbog toga je uz primjenu članka 373.a ZPP -a u odnosu na prvotuženika preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude na način da su tužitelju na iznos od 2.607,70 EUR dosuđene zatezne kamate od 7. ožujka 2017. do isplate, dok je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata zatraženih na iznos od 2.607,70 EUR od ranijeg datuma.

16.3.2. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.)

17. Prema članku 83. stavku 1. tada važećeg Zakona o lovstvu ("Narodne novine" br. 140/2005., 75/2009., 153/2009., 14/2014., 21/2016., 41/2016. i 67/2016., dalje: ZL) za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu tog Zakona bio obvezatan poduzeti. Iz službene bilješke policije nakon završenog očevida proizlazi da je do naleta na zeca došlo na 22. km sporne autoceste Zagreb – Macelj. Iz podataka pribavljenih od Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, proizlazi da na tom mjestu autocesta prolazi kroz lovište kojim upravlja drugotuženik. Prema članku 83. stavku 2. ZL-a smatra se da zec stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta, ako lovoovlaštenik u tom lovištu ne dokaže protivno, što drugotuženik nije dokazao.

18. Prema odredbi članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015., dalje: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme nastanaka štetnog događaja, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

18.1. U skladu s člankom 1045. stavkom 3. ZOO-a za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

19.2. Prema odredbi članka 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

18.2. Opasna stvar u smislu odredbi članka 1045. stavka 3. ZOO-a i članka 1064. ZOO-a je svaka ona stvar, pokretna ili nepokretna, koju, po prirodi stvari čovjek može nadgledati (kontrolirati) i koje položaj ili uporaba, svojstvo ili samo postojanje znači određenu opasnost za okolinu tako da mora biti nadgledana i uporabljivana s osobitom pozornošću.

18.3. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (primjerice, Rev 1057/2014 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/2016 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022. i Rev-1542/2024-2 od 26. veljače 2025.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.

18.4. Stoga je odgovornost tuženika za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, o kojem je pitanju sudske praksa jedinstvena (tako i Rev-352/2022 od 5. travnja 2022., Rev-166/2024 od 24. rujna 2024., Rev-1542/2024-2 od 26. veljače 2025. i Rev-488/2025-2 od 2. rujna 2025.).

19. Zbog toga se odgovornost drugotuženika, osim na odredbi članka 83. ZL -a, temelji i na supsidijarnoj primjeni pravila o odgovornosti sadržanih u odredbama ZOO-a kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari.

20. Slučajeve oslobođenja od odgovornosti za tu štetu od opasne stvari propisuje odredba članka 1067. ZOO-a u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (stavak 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (stavak 4.).

20.1. Iz toga slijedi da bi se drugotuženik u okolnostima pojedinog slučaja mogao osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ako dokaže da je propust treće sobe odnosno osiguranika prvotuženika bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, a ako to ne dokaže ne bi se mogao osloboditi od odgovornosti.

20.2. U okolnostima ovog predmeta je utvrđeno da se uslijed propusta osiguranika prvotutuženika u održavanju zaštitne ograde divljač zatekla na cesti, a što je uzrok prometne nezgode za koju je odgovoran osiguranik prvotuženika, koji je kao pravna osoba odgovorna za upravljanje i održavanje autoceste dužan voditi brigu i poduzimati primjerene mjere i radnje koje bi omogućile odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde oko autoceste. S obzirom na to taj zaključak o uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem te da bi pravilnim održavanjem i postavljanjem zaštitne ograde bio izbjegnut nalet vozila tužitelja na divlju životinju, uz takav propust osiguranika prvotuženika postoje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti drugotuženika u smislu odredbe članka 1067. stavka 2. ZOO-a, jer iz postupka proizlazi da je šteta nastala radnjom/propustom treće osobe (osiguranika prvotuženika) koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev 429/2023 -2 od 19. studenog 2024. Zbog toga je i uz pravilnu primjenu članka 1067. stavka 2. ZOO-a tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženu udrugu trebalo odbiti pa je uz primjenu članka 368. stavka 2. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen u odnosu na drugotuženika.

21. S obzirom na to da tužitelj u sporu u odnosu na prvotuženika nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu sporednog zahtjeva za zateznim kamatama u vezi s kojim nisu nastali posebni troškovi, pripada mu pravo da od tog tuženika zahtijeva naknadu troškova postupka u skladu s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a preinačena odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude na način da je zahtjev prvotuženika za naknadu troškova postupka odbijen.

21.1. Tužitelju u skladu s člankom 155. i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023. i 107/2025., dalje: OT) pripada naknada troškova za:

- sastavljanje tužbe (Tbr. 7. stavak 1. OT-a) u visini 100 bodova

- zastupanje na pripremnom ročištu 3.4.2019. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) u visini 100 bodova

- zastupanje na pripremnom ročištu 10.7.2019. (Tbr. 9. stavak 1. OT -a) u visini 100 bodova

- zastupanje na glavnoj raspravi 9.9.2024. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) u visini 100 bodova

- sastavljanje podneska od 22.11.2024. (Tbr. 8. stavak 4. OT-a) u visini 25 bodova

- zastupanje na glavnoj raspravi 10.2.2025. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) u visini 100 bodova

- zastupanje na glavnoj raspravi 16.4.2025. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) u visini 100 bodova

- sastavljanje podneska od 21.7.2025. (Tbr. 8. stavak 4. OT-a) u visini 25 bodova i

- zastupanje na glavnoj raspravi 16.10.2025. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) u visini 100 bodova, što ukupno (Tbr. 54. OT-a) i uvećano za PDV (Tbr. 46. OT-a) iznosi 1.875,00 EUR. Tome treba dodati predujmljene troškove prometnog vještačenja od 624,08 EUR pa ukupno tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka od 2.499,08 EUR sa zatraženim zateznim kamatama koje su tužitelju dosuđene u skladu s člankom 151. stavkom 3. ZPP-a.

21.2. S obzirom na da ostali zatraženi troškovi postupka nisu bili potrebni, nemaju uporišta u OT-u ili nema dokaza da su nastali, odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka do ukupno zatraženih 4.084,08 EUR.

22. S obzirom na to da je u odnosu na drugotuženika u cijelosti izgubio spor, tužitelj je tom tuženiku dužan u skladu s čankom 154. stavkom 1. ZPP-a naknaditi troškove postupka. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu članka 155. ZPP-a u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019., ocjena je drugostupanjskog suda da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio taj propis kada je drugotuženiku dosudio naknadu troškova zastupanja na ročištu 3.11.2022. u iznosu od 250,00 EUR (PDV uključen) jer to ročište nije održano pa drugotuženiku ti troškovi nisu nastali. Podnesci od 16. svibnja 2019. i 7. listopada 2020. u kojima drugotuženik obrazlaže svoj (neosnovani) prijedlog za određivanje aktorske kaucije nisu bili potrebni za vođenje parnice pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 155. ZPP -a kada je drugotuženiku dosudio naknadu troškova sastavljanja tih podneska u iznosu od ukupno 500,00 EUR (PDV uključen). S obzirom na to da je drugotuženik u podnesku od 29. svibnja 2019. ponovio navode i prijedloge iz odgovora na tužbu te se osvrnuo na propise i ponovio svoj prijedlog za određivanje aktorske kaucije, riječ je o podnesku koji nije bio potreban za vođenje parnice pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 155. ZPP-a kada mu je za sastavljanje tog podneska dosudio naknadu od 250,00 EUR (s PDV-om). Pogrešno je primijenjena odredba Tbr. 8. stavka 1. OT-a kada je drugotuženiku za sastavljanje podneska od 5. prosinca 2024. dosuđena naknada uz primjenu tog propisa (250,00 EUR). To stoga što je riječ o podnesku u kojem drugotuženik daje svoju ocjenu provedenog dokaza prometnim vještačenjem te se osvrće na propise pa mu u skladu s člankom 155. stavkom 2. i Tbr. 8. stavkom 4., 46. i 54. OT-a za sastavljanje tog podneska pripada naknada od 62,50 EUR. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično uvažena žalba tužitelja, preinačena je odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude na način da je zahtjev drugotuženika za naknadu troškova postupka od 1.187,50 EUR odbijen, dok je u odnosu na odluku o naknadi troškova postupka drugotuženiku u iznosu od 1.812,50 EUR, koja je donesena uz pravilnu primjenu članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, žalba tužitelja djelomično odbijena te je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a u tom dijelu potvrđena odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjskog rješenja.

23. Tužitelju koji je u odnosu na prvotužnika sa žalbom uspio, dosuđena je naknada troškova sastavljanja žalbe protiv presude u iznosu od 312,50 EUR (Tbr. 10. stavak 1., 46. i 54. OT-a). S obzirom na to da nema dokaza da je tužitelj platio sudsku pristojbu na žalbu do donošenja odluke o žalbi, nema osnove da mu neplaćene troškove sudske pristojbe na žalbu naknađuje parnični protivnik. Zbog toga je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu od 145,00 EUR.

24. S obzirom na to da nisu bili potrebni za odlučivanje o žalbi, odbijen je zahtjev drugotuženika za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu.

U Varaždinu 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer