REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1050/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Petra Matić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župić & partneri, Zagreb, Radnička cesta 37/B, protiv tuženika DAL-KON ING d.o.o., Zagreb, Supilova ulica 7A, OIB 56781983954, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Budić, odvjetnik u Splitu, Bihaćka 2, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB 75665455333, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2219/2024-4 od 16. listopada 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1305/21 od 4. travnja 2024., na sjednici održanoj 18. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2219/2024-4 od 16. listopada 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1305/21 od 4. travnja 2024.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanje koje glasi:
"Tko odgovara za štetu koja nastane u vezi sa izvođenjem radova na pomorskom dobru danom u koncesiju – naručitelj radova i ujedno potkoncesionar koji u okviru svoje djelatnosti nije postupao s pažnjom prema pravilima struke i običajima (pažnjom dobrog stručnjaka) te nesporno nije označio kao opasnu zonu radova i osigurao istu iako prema Ugovoru o potkoncesiji odgovara za svu eventualnu štetu koja nastane uslijed upotrebe pomorskog dobra ili treća osoba?".
Kao razlog važnost navodi odluku ovoga suda broj Rev-1122/2017 od 14. listopada 2020.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Sud drugoga stupnja zaključuje da se na temelju isprava koje se nalaze u spisu i izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka i vještačenjem može utvrditi da je jahta tužiteljevog osiguranika bila privezana na onom dijelu pomorskog dobra koji je bio u zoni obuhvata dizalice i na kojem upravo zbog toga nije smjela biti privezana, pa uzrok štete nije dizalica, kao opasna stvar, a ni građevinski radovi koji se u vrijeme nastanka štetnog događaja uopće nisu obavljali, nego neovlašteno vezivanje jahte na dijelu pomorskog dobra na kojem je tuženik imao podkoncesiju upravo zato da bi izvođač mogao nesmetano obavljati građevinske radove. Nadalje zaključuje da se taj uzrok ne može pripisati tuženiku kao naručitelju građevinskih radova, ni izvođaču radova i vlasniku opasne stvari s kojim bi onda tuženik solidarno odgovarao za naknadu štete. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pitanje koje postavlja tužitelj ne odnosi se na pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci, pa sukladno tome niti praksa koju prilaže nije od utjecaja. Zbog toga pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ali niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 2. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
