REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1176/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Meliha Okić Buljanović, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženika CREDO d.o.o. OIB: 56041868593 Zagreb, Vincenta iz Kastva 21, kojeg zastupa punomoćnica Vlatka Glad-Zakšek, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-160/2023-2 od 15. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2711/2016-73 od 5. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-160/2023-2 od 15. studenoga 2023. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2711/2016-73 od 5. rujna 2023., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti neto iznos od 1.805,87 EUR-a/13.606,33 kn sa zateznom kamatom od 16. rujna 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana. U točki II. naloženo je tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.267,17 EUR-a/24.616,50 kn sa zateznom kamatom od 5. rujna 2023. pa do isplate u roku od 15 dana.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba i potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2711/2016-73 od 5. rujna 2023.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1496/2024-2 od 9. travnja 2024. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanja:
„Predstavlja li potraživanje na ime dnevnica potraživanje na ime plaće radnika? Odnosi li se zabrana prijeboja iz čl. 96. Zakona o radu i na procesnopravnu kompenzaciju, odnosno može li sud odlučiti o osnovanosti potraživanja tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca i prebiti iznose dnevnica s iznosom štete koju je tužitelj kao radnik prouzročio tuženiku kao poslodavcu?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedenog rješenja tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i za sastav revizije.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Povodom revizije iz čl. 382. st.1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP-a).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati neto iznos od 1.805,87 EUR- a sa zakonskom zateznom kamatom na ime neisplaćenog dijela dnevnica za rad u inozemstvu tijekom srpnja i kolovoza 2015.
9. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:
- da su stranke 2. studenog 2013. zaključile ugovor o radu na određeno vrijeme,
- da je između istih zaključen Aneks ugovora o poslovnoj suradnji od 1. prosinca 2014. te Aneks od 30. rujna 2015.,
- da je tužitelj tijekom srpnja i kolovoza 2015. od strane tuženika bio upućen na rad u inozemstvo,
- da je tuženik tužitelju na ime dijela dnevnica isplatio iznos od 1.045,79 EUR - a/7.879,50 kn
10. Nižestupanjski sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja u odnosu na isplatu dnevnica pozivom na odredbu čl. 14. Zakona o porezu na dohodak kojom je propisano da se plaćom smatraju primitci koje poslodavac u novcu ili naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, a da se ovdje radi o primitku po osnovi rada izvan ugovorenog mjesta rada jer je tuženik uputio tužitelja na rad u inozemstvu. U odnosu na istaknut prigovor prijeboja, sudovi zaključuju da se radi o neosnovanom prigovoru, pozivajući se na odredbu iz čl. 96. Zakona o radu.
11. Mjerodavne su slijedeće zakonske odredbe:
Članak 90. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14):
(1) Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. (2) Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu.
(3) Ako plaća nije određena na način iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću.
(4) Pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.
Članak 14. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj177/2004, 73/2008, 80/2010, 114/2011, 22/2012, 144/2012, 43/2013, 120/2013, 125/2013, 148/2013, 83/2014,143/2014, 136/2015, 115/2016):
(1) Primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju se:
1.svi primici koje poslodavac u novcu ili naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos, a to su: 1.1. plaća koju poslodavac isplaćuje radnicima u svezi sa sadašnjim radom, prijašnjim radom po osnovi prijašnjeg radnog odnosa ili budućim radom po osnovi sadašnjeg radnog odnosa ili budućim radom po osnovi sadašnjeg radnog odnosa, 1.2. primici po osnovi naknada, potpora, nagrada i drugog, koje poslodavac isplaćuje ili daje radnicima iznad propisanih iznosa,
1.3. plaća koju radniku umjesto poslodavca isplati druga osoba
1.4. premije osiguranja koje poslodavci plaćaju za svoje radnike po osnovi životnog osiguranja, dopunskog, dodatnog i privatnog zdravstvenog osiguranja, dobrovoljnog mirovinskog osiguranja iznad propisanog iznosa i osiguranja i osiguranja njihove imovine
1.5. svi drugi primici koje poslodavac isplaćuje ili daje radniku za obavljeni rad po osnovi ugovora o radu ili drugog akta kojim se uređuje radni odnos.
Članak 96. Zakona o radu
Zabrana prijeboja
(1) Poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekog njezinog dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće.
(2) Radnik ne može suglasnost iz stavka 1. ovoga članka dati prije nastanka potraživanja.
12. Ovaj sud ne nalazi pravilnim zaključak nižestupanjskih sudova o tome da se primitak po osnovi dnevnica smatra plaćom imajući u vidu odredbu čl . 14. Zakona o porezu na dohodak, budući se čl. 13. st. 1. i 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, 137/15 i 115/16) pojašnjava pojam dnevnica i do kojeg iznosa su dnevnice neoporezive, a iznad kojeg iznosa postaju oporezive.
U okolnostima konkretnog slučaja, u kojima ne postoji pisani ugovor o radu o upućivanju na rad u inozemstvo, koji ugovor treba sadržavati kako podatke o visini plaće i novčanoj jedinici u kojoj se ta plaća isplaćuje kao i podatke o isplati drugih primitaka po osnovi tog rada (dnevnica), već se isplata dnevnica prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova bazira na usmenom dogovoru između poslodavca i radnika zasada nije moguće zaključiti odnosi li se utuženi iznos na dnevnicu koji bi bio oporeziv iznad određenog iznosa ili na dio neisplaćene plaće.
12.1. U odnosu na pojam dnevnice, postoji ustaljena praksa revizijskog suda o tome da dnevnice ne predstavljaju dio plaće već služe za pokriće troškova prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik upućen na službeno putovanje (Rev-1028/2011-3 od 3. svibnja 2016. i dr.). Dakle, ne radi se o naknadi za rad nego o stvarnoj naknadi učinjenih povećanih troškova. Pravo na isplatu dnevnica nije regulirano Zakonom o radu.
13. U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja ranije citirana odredba čl . 96. ZR-a jasno i izričito propisuje da poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezina dijela. U okolnostima konkretnog slučaja, obzirom na pogrešan pristup nižestupanjskih sudova glede definiranja dnevnice kao primitka po osnovi rada i time dijela plaće, za sada se ne može utvrditi je li se na utuženi iznos može primijeniti zabrana iz odredbe članka 96. ZR-a.
14. Time je ujedno odgovoreno na postavljena pitanja.
15. Dakle, valjalo je pozivom na odredbu čl. 391. st. 7. ZPP-a riješiti kao u izreci, prihvatiti reviziju tuženika i ukinuti nižestupanjske odluke.
16. U nastavku postupka nižestupanjski sudovi će utvrditi na što bi se odnosio utuženi iznos u smislu oporezivih primitaka po osnovi rada, odnosno ako se radi o dnevnici ista ne bi predstavljala dio plaće, ali ukoliko ista prelazi neoporezivi dio, ona postaje dijelom plaće u smislu Zakona o porezu na dohodak.
17. Temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a o troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Zagreb, 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
