REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1031/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Vladan Zečević, odvjetnik u Rijeci, Korzo 6, protiv tuženika: 1. Grada Opatije, OIB 99455464348, Opatija, M. Tita 3, kojeg zastupa punomoćnica FCV, dipl. iur. i 2. Komunalca d.o.o., OIB: 30295003016, Jurdani, Jurdani 50/b, kojeg zastupa punomoćnica SC, dipl. iur., radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-986/2024-2 od 26. kolovoza 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-902/2022-17 od 8. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
III. Zahtjev tuženika Grada Opatije za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su joj, prema njenu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena člancima 14.. 26. i 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustav) i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik Grad Opatija predložio je ovome sudu da ga odbije i tužiteljicu obveže da mu naknadi trošak toga podneska.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan a djelomično nedopušten.
4. Prvostupanjskom presudom koja je pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena odbijen je zahtjev tužiteljice da se tuženicima naloži da ju prestanu uznemiravati u ostvarenju njenih vlasničkih prava u odnosu na nekretninu označenu kao grč. ..., kuća stanovanja, površine 116 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako da prestanu uklanjati ograde i druge pokretnine s predmetne nekretnine te da se suzdrže od svakog daljnjeg uznemiravanja vlasničkih prava tužiteljice na toj nekretnini. Drugostupanjski sud smatra da, neovisno o stanju upisa u zemljišne knjige, dio nekretnine na koju tužiteljica postavlja ograde i druge pokretnine koje tuženik Komunalac d.o.o. prema nalogu tuženika Grada Opatije uklanja, predstavlja prolaz koji se koristi za „promet/prolaz“, pa se zato radi o nerazvrstanoj cesti u smislu članka 131. Zakona o cestama („Narodne novine“ br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19 i 67/23) odnosno površini javne namjene u smislu članka 3. stavka 1. toč. 33. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine'“ br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19 i 67/23), zbog čega radnje tuženika koje tužiteljica doživljava kao uznemiravanje nisu poduzete bespravno.
5.1. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila pitanje: „Može li se jedinica lokalne / područne samouprave pozivati da je određena nekretnina ili dio nekretnine javno dobro u općoj uporabi, odnosno njihovo vlasništvo, nakon što nije istaknula prigovor na utvrđeno vlasničkopravno stanje u novoj izmjeri, tj. postupku obnove zemljišne knjige?“.
5.2. Ovo pitanje nije važno za odluku u sporu, pa se ne može smatrati važnim pravnim pitanjem u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP. Tužiteljica se, naime, kako to proizlazi iz onoga što je uz prijedlog za dopuštenje revizije dostavila, tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima nije pozivala na to da tuženik Grad Opatija u postupku obnove zemljišne knjige, a u vezi s novom izmjerom, nije istaknuo prigovor o kojemu je riječ u naznačenome pitanju, pa u postupku nisu ni utvrđivane činjenice s tim u vezi. Zato je nevažno i to što se u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije Grad Opatija poziva na to da je podnio tužbu radi poništenja rješenja Državne geodetske uprave kojim je odbijen njegov prigovor protiv rješenja Područnog ureda za katastar u Rijeci uložen u vezi s podacima katastarske izmjere za predmetnu česticu. Neosnovano je zato i pozivanje tužiteljice na zaključak sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanoga 16. i 17. rujna 2015. u vezi s vezanošću stranaka za rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige.
5.3. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
6.1. Pozivanje na povredu Ustavnih i Konvencijskih prava tužiteljica obrazlaže tvrdnjom da „u konkretnom slučaju prvostupanjski sud u provedenom postupku uopće nije proveo sve dokaze predložene od strane tužitelja, posebice dokaze iz spisa Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl. br. P-903/2022, čiji je uvid predložen u postupku pred prvostupanjskim sudom“. Što se tiče predloženoga dokaza prvostupanjski sud je obrazložio (točka 6. obrazloženja prvostupanjske presude) zašto ga je odbio izvesti, naime, zbog toga što je dokaz predložen nakon zaključenja prethodnoga postupka. Osim što to predstavlja zakonito postupanje prvostupanjskoga suda (članak 299. ZPP), tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije ne navodi koja bi se odlučna činjenica mogla utvrditi da je dokaz o kojemu je riječ izveden i kako bi to utjecalo na drukčiju odluku o tužbenome zahtjevu.
6.2. Tako tužiteljica nije učinila vjerojatnom tvrdnju o povredi Ustavnih i Konvencijskih prava te je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
7. Tuženiku Gradu Opatiji nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka III. izreke) jer se, s obzirom na sadržaj toga podneska, ne radi o trošku potrebnom za vođenje postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP.
Zagreb, 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
