REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1020/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Štorga, odvjetnik u Puli, protiv tuženika INA Maloprodajni servisi d.o.o. Zagreb, Barčićeva ulica 9, OIB: 88722350183, kojeg zastupa punomoćnik Siniša Baričević i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stanić & partneri u Rijeci, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-279/2025-2 od 28. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-393/2020-48 od 16. srpnja 2025., u sjednici održanoj 18. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na dio četvrtog pravnog pitanja koji se odnosi na pravo tužitelja na iznošenje obrane.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na prvo, drugo, treće, preostali dio četvrtog pravnog pitanja te peto pravno pitanje.
III. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-279/2025-2 od 28. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-393/2020-48 od 16. srpnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelj je naveo da prijedlog podnosi zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).
2.1. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pravna pitanja koja glase:
„1. Može li se presuda temeljiti na činjeničnom zaključku koji je u izravnoj proturječnosti s objektivnim dokazima u spisu (izdani račun s točnim vremenom), bez da sud obrazloži razloge zašto takav dokaz odbacuje?
2. Predstavlja li bitnu povredu odredaba parničnog postupka situacija u kojoj sud prihvati dokaz videonadzora, iako isti ne pokriva sva relevantna mjesta rada, te zanemari mogućnost zakonite stanke i povratka radnika na radno mjesto?
3. Može li se zakonita odluka o redovitom otkazu ugovora o radu temeljiti isključivo ili pretežito na vlastoručnoj izjavi radnika pribavljenoj u internoj istrazi poslodavca, ako su ostali provedeni dokazi međusobno proturječni (video nadzor i traka blagajne), a sud nije otklonio te proturječnosti niti dao jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama u smislu članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a?
4. Je li odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zakonita ako poslodavac prije otkaza nije pisano upozorio radnika na povrede obveza iz radnog odnosa niti mu omogućio iznošenje obrane, a sud takav propust zanemaruje?
5. Predstavlja li povredu prava na pravično suđenje oslanjanje suda na samooptužujuću izjavu radnika, danu u uvjetima dovođenja u zabludu, bez kritičke ocjene okolnosti u kojima je takva izjava dana?“.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tuženik je predložio prijedlog odbaciti, uz naknadu troškova podnošenja odgovora.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je zaključio da za prvo, drugo i treće pravno pitanje, dio četvrtog pitanja (koji se odnosi na pisano upozorenje radniku na povredu obveza iz radnog odnosa) kao i peto pravno pitanje, tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naveo razloge njihove važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP. U odnosu na dio četvrtog pravnog pitanja kojim tužitelj osporava zaključak suda da je tužitelju bila dana mogućnost iznošenja obrane prije otkaza ugovora o radu, tužitelj se je pozvao na odluku Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-88/2024 od 5. ožujka 2024., koja prema ocjeni ovog suda ne predstavlja razlog zbog kojeg bi to pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. Naime, odluka Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-88/2024 od 5. ožujka 2024., na koju se je tužitelj pozvao navodeći da se pobijana drugostupanjska presuda temelji na pravnom shvaćanju koje je suprotno iznesenom u navedenoj odluci, nije donesena u činjeničnoj i pravnoj situaciji koja bi bila podudarna ovom predmetu, pa se stoga ne može smatrati valjanom argumentacijom važnosti postavljenog pravnog pitanja, koja bi opravdala intervenciju revizijskog suda u smislu osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 385.a st. 1. ZPP).
4.2. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, u odnosu na dio četvrtog pitanja koji se odnosi na davanje mogućnosti tužitelju za iznošenje obrane prije otkaza ugovora o radu, riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. Glede prvog, drugog i trećeg pitanja, dijela četvrtog pitanja (koji se odnosi na pisano upozorenje radniku na povredu obveza iz radnog odnosa) kao i petog pitanja, tužitelj nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP kojom je propisano da prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
5.1. Naime, u prijedlogu je potrebno određeno navesti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi rješenje nekog pitanja bilo važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog kojih bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, što je u ovom slučaju izostalo.
5.2. Budući da tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio razloge važnosti prvog, drugog i trećeg pitanja, navedenog dijela četvrtog pitanja kao i petog pitanja, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbaciti kao nedopušten te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
6. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknuo da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) kao i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), te načelo jednakosti oružja kao konstitutivni element prava na pravično suđenje.
6.1. Ovaj sud je zaključio da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika te ravnopravno sudjeluje u postupku. Protivno navodima tužitelja, u odluci drugostupanjskog suda su izneseni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa se odluka ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima došlo do povrede načela jednakosti oružja niti da bi bilo povrijeđeno pravo tužitelja na pravično suđenje.
6.2. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP te riješiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
7. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 18. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
