Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1344/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Alagić, odvjetnici iz Vukovara, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku, posl.br. P- 906/2024-16 od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-906/2024-16 od 17. travnja 2025.

Obrazloženje

1.Citiranom presudom utvrđena je ništetnom odredba članka 9. Ugovora o kreditu broj: 518-502023891, zaključenog dana 02.10.2003. između parničnih stranaka u dijelu u kojemu je određeno da je prijevremena otplata kredita moguća samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 173,11 eur (točka II. izreke) i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 292,17 eur (točka III. izreke).

2.Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenih zahtjeva.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnom odredba članka 9. Ugovora o kreditu broj: 518-502023891, zaključenog dana 02.10.2003. između parničnih stranaka u dijelu u kojemu je određeno da je prijevremena otplata kredita moguća samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor, te zahtjev za restituciju iznosa od 173,11 eur.

6.1.Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su parnične stranke dana 02.10.2003. sklopile Ugovor o kreditu broj 518-50-2023891 kojim je kreditor odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 15.375,00 eur po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća. Odredbom čl. 9. Ugovora da je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor. Prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetni kredit prijevremeno otplaćen, te da je tužitelj dana 08.03.2007. platio naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.304,27 kn (2,50% od iznosa kredita).

6.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetni Ugovor pisan na obrascu kojeg je unaprijed pripremio tuženik, te da predmetnom odredbom nije precizno definirano na koji način će se formirati naknada za prijevremenu otplatu kredita, odnosno nisu jasno ugovoreni parametri za navedeno. Utvrđuje da se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo, da tužitelj nije faktički mogao utjecati na njezin sadržaj, što da protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Predmetnom odredbom da nisu ugovoreni parametri za procjenu i izračun troškova zbog vraćanja kredita prije roka, te da plaćeni iznos u konkretnom slučaju nije odraz stvarne štete koju je tuženik navodno trpio zbog vraćanja kredita prije roka, iz čega da slijedi da kod određivanja i naplate naknade za prijevremenu otplatu kredita tuženik te troškove, odnosno navodno postojanje štete, nije uopće izračunavao, niti procjenjivao. Stoga da je ta odredba nepoštena i ništetna, pa je prvostupanjski sud prihvatio tužbene zahtjeve.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sve odlučne činjenice su pravilno utvrđene i na iste je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je udovoljeno tužbenom zahtjevu, te nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika.

8. Cijeneći sadržaj predmetne ugovorne odredbe iz čl. 9. kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita prema uvjetima banke, ocjena je ovog suda da je ista za prosječnog potrošača posve nerazumljiva. Naime, navedenom odredbom općenito je predmetna naknada vezana za „poslovnu politiku“ tuženika tj. za uvjete i akte tuženika, odnosno dokumente koji su stručni i kao takvi razumljivi isključivo osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, pa prosječnom potrošaču nisu mogle biti razumljive. Pored toga visina predmetne naknade bila je podložna promjenama isključivo po samovoljnom nahođenju tuženika tj. sukladno njegovoj poslovnoj politici.

9. Obzirom na iznijeto, po stavu ovog suda unošenje u Ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede visine naknade za prijevremenu otplatu kredita, a kako je to učinjeno u konkretnom slučaju, može se ocijeniti suprotno temeljnim načelima obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava jer je time tužitelj kao korisnik kredita i potrošač od samog početka ugovornog odnosa doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca.

10. Slijedom navedenog, a kako je utvrđeno da se niti o spornoj ugovornoj odredbi nije posebno pregovaralo, te kako sporna ugovorna odredba sadrži nedorečenu formulaciju po kojoj je upravo banka ovlaštena sama donijeti odluku o visini naknade za prijevremenu otplatu kredita, ocjena je ovog suda da je sporna ugovorna odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je zbog toga ništetna u smislu odredbe članka 87. st. 1. ZZP/03.

11. Naime, tuženik je nesporno na temelju prijeporne ugovorne odredbe naplatio tužitelju utuženi novčani iznos za prijevremenu otplatu kredita čime mu je nametnuta dodatna obveza jer je za iznos predmetne naknade tužitelju povećan konačni obračun prijevremene otplate kredita. Nametanje tužitelju dodatne obveze u vidu plaćanja naknade prema samovoljnom nahođenju tj. „poslovnoj politici“ banke, temeljem ugovorne odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, utječe po stavu ovog suda na pravni položaj tužitelja kao slabije ugovorne strane i stvara na njegovu štetu značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere.

12. Kada se uzme u obzir činjenica da je tuženik financijska institucija čija je osnovna djelatnost posredovanje u novčanom prometu i novčanim poslovima, to je posve nelogično i neživotno da tuženik tijekom postupka nije dostavio konkretne parametre temeljem kojih bi proizlazio naplaćeni iznos stvarne ( konkretne ) štete koju je navodno pretrpio zbog predmetne prijevremene otplate kredita, da je takva šteta zaista i nastala.

13. Tako tuženik tijekom postupka nije dokazao koje je to troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, pa je opravdano za zaključiti da opisana pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti), a takva je odredba suprotna kogentnoj zakonskoj odredbi iz čl. 1024. ZOO-a pa je nepoštena i ništetna.

14. Točno navodi tuženik da se u ovom predmetu ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora (pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.) radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojem je utvrđena nepoštenost i ništetnost valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Međutim, prvostupanjski sud se u obrazloženju presude nije niti pozvao na utvrđenja iz kolektivnog spora.

15. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi čl. 368. stavka 1. ZPP-a.

U Rijeci, 18. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin