Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-198/2024-3
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatka Gregurić, Tatjane Figač-Gregurić i Hrvoja Mladinić iz Bjelovara, protiv tuženika GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojana Doneski, Perice Medaković, Nere Panjkret, Antonia Mihoci i Kristine Burcar iz Garešnice, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-189/2023 od 7. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-189/2023 od 7. studenog 2023 .
II Odbija se zahtjev tužitelja radi naknade troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Presudom je suda prvog stupnja odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od od 4.088,11 EUR (30.801,90 KN) sa zakonskom kamatom tekućom na iznos od 1.951,28 EUR (14.701,90 KN) od 03. travnja 2014. godine i na iznos od 2.136,84 EUR (16.100,00 KN) od 16. veljače 2015. pa do isplate, te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka od 497,70 eur/3.749,92 kn.
2. Protiv presude žali se tužitelj pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava uz prijedlog da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji, a podredno ukine.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu u okviru žalbenih razloga na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti utvrđeno je da nije ostvaren ni jedan od tih žalbenih razloga, pa je presudu moguće ispitati.
6. U ovoj žalbenoj fazi činjenice nisu sporne, pa niti one od kojih ovisi donošenje ocjene o prigovoru zastare. Sporno je pravno pitanje je li nastupila zastara tražbine radi naknade štete.
7. Sud je prvog stupnja utvrdio kako je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika te na temelju iste ovršne isprave Općinskog suda u Daruvaru pod brojem Ovr-298/08 od 23. lipnja 2008. (rješenje o naplati sudskih penala od 300,00 kn dnevno) pokrenuo dva ovršna postupka i to Ovr-5304/15 i Ovr-1290/15 pred istim sudom. U prvom je stupnju u oba ovršna predmeta općinski sud izdao rješenje o ovrsi, no u žalbenom su postupku usvojene žalbe tužitelja kao ovršenika što je dovelo do odbijanja prijedloga za ovrhu (Ovr-5304/15) odnosno obustave ovrhe (Ovr- 1290/15). Preinačavajuću odluku drugostupanjskog suda u predmetu Ovr-5304/15 punomoćnik je tužitelja kao ovršenika zaprimio 12. siječnja 2015., a u predmetu Ovr- 1290/15 dana 23. svibnja 2016. U predmetu Ovr-5304/15 putem FINE tužitelju je ustegnut iznos od 14.701,90 kn u razdoblju od 11. travnja 2014. do 5. lipnja 2015., a u predmetu Ovr-1290/15 iznos od 16.100,00 kn u razdoblju od 16. veljače 2015. do 23. veljače 2015., te su ti iznosi preneseni tuženiku kao ovrhovoditelju. Radi se o naplati sudskih penala (iako sud pogrešno navodi troškova), dok navedene iznose tuženik tužitelju nije vratio unatoč neuspjelim ovrhama koje je pokretao.
8. Tužitelj je smatrao da je tuženik kao ovrhovoditelj neosnovano pokretao ovršne postupke i tužbom je zatražio povrat novčanih iznosa koji su naplaćeni temeljem rješenja suda o određivanju sudskih penala. Sud je prvog stupnja tužbu razmatrao u okviru instituta naknade štete, što se žalbom ne pobija, te je sud bez ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva istog odbio jer je utvrdio da je nastupila zastara tražbine u smislu odredbe 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.- dalje ZOO). Utvrdio da je do podnošenja tužbe u ovom predmetu 21. veljače 2023. protekao trogodišnji subjektivni rok koji teče od dana saznanja za štetnika a to je prema mišljenju suda bilo danom primitaka drugostupanjskih odluka u ovršnim predmetima (12. siječnja 2015. i 23. svibnja 2016.), te da je istekao i petogodišnji objektivni rok kojeg sud računa u odnosu na naplatu novčanih sredstava s računa tužitelja od najranijeg datuma 11. travnja 2014. do najkasnijeg datuma 5. lipnja 2015. Na temelju je takvog stanja stvari i nakon utvrđenja da se tužitelj nije pozivao na prekid zastare sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev.
9. Sve navedeno tužitelj žalbom ne osporava, već iznosi pravno stajalište kako se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 10 godina jer su mu novčani iznosi ustegnuti na temelju pravomoćne odluke suda (rješenje o sudskim penalima) za čiji je povrat trebao pokrenuti parnični postupak jer nije imao mogućnost potraživati ih u ovršnom postupku. Stoga smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o nastupu zastare.
10. Prije svega treba reći kako je odredbom čl. 62. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. -dalje: OZ) uključujući sve njegove izmjene i dopune kroz relevantno razdoblje ustegnuća tražbine s računa te zaprimanja drugostupanjskih odluka o odbijanju prijedloga za ovrhu i obustavi ovrhe, sadržaj odredbe koja uređuje protuovrhu neizmijenjen. Tako su odredbom čl. 62. st. 1. toč. 3. OZ propisane pretpostavke pod kojima se protuovrha provodi odnosno ovršenik, nakon što je ovrha već provedena može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio ako je rješenje o ovrsi pravomoćno ukinuto i prijedlog za ovrhu odbačen ili odbijen odnosno ako je rješenje o ovrsi pravomoćno preinačeno. Prijedlog za protuovrhu podnosi se u roku od 3 mjeseca od dana kada je ovršenik saznao za razlog protuovrhe, a najkasnije u roku od jedne godine od dana provedbe ovrhe (čl. 62. st. 5. OZ). Stavkom 4. iste zakonske odredbe propisano je kako ovršenik pravo na naknadu štete može ostvariti i u posebnoj parnici.
11. Utoliko nije žalitelj u pravu kada tvrdi da nije imao pravnu mogućnost u ovršnom postupku potraživati povrat neosnovano ustegnutih iznosa u rokovima prema odredbi čl. 62. OZ koji teku od dana primitka drugostupanjskih odluka u ovršnim predmetima. Naprotiv prema citiranim odredbama OZ ovršeniku pripada pravo izbora koristiti se institutom protuovrhe ili podignuti tužbu radi naknade štete.
12. Tužitelj se odlučio za drugu mogućnosti i podigao je tužbu za koju je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je podnesena izvan zastarnih rokova iz odredbe čl. 230. st. 1. ZOO o čemu je dao obrazloženo stajalište koje ovaj sud u potpunosti prihvaća.
13. Ovdje nema govora o primijeni odredbe čl. 233. st. 1. ZOO koja propisuje desetogodišnji zastarni rok budući tražbina tužitelja nije utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom. Tužitelj ne posjeduje pravomoćnu odluku suda o naplati neosnovano ustegnute tražbine, već je takvu odluku pokušao ishoditi u ovom postupku. Odluka o sudskim penalima Ovr- 298/08 nije odluka osnovom koje bi tužitelj u smislu odredbe čl. 233. st. 1. ZOO ostvario pravo na povrat u okviru privilegiranog zastarnog roka jer je njome ustanovljena obveza tužitelja na plaćanje, a ne obrnuto. Utoliko su žalbeni navodi u ovom pravcu neutemeljeni, pa je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
14. Zakonita je i odluka o troškovima postupka jer je pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa ju je valjalo potvrditi sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 380. st. 2. ZPP.
U Rijeci 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Brankica Malnar
