Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-44/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1193/2025-15 od 29. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1193/2025-15 od 29. siječnja 2026. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 1.769,24 eur sa zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka I izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2026. do isplate (točka II izreke).
2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužba odbaci, odnosno tužbeni zahtjev tužitelja odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade parničnog troška.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće prema koeficijentu 2,10 i plaće prema koeficijentu 2,20, za vremensko razdoblje od 1. srpnja 2020. do 28. veljače 2023., u bruto iznosu od 1.769,24 eur s kamatama.
6. U provedenom je postupku utvrđeno:
- da je tužitelj zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu od 14. kolovoza 1996. na radnom mjestu "kontrolor karata";
- da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1419/2024-15 od 13. lipnja 2025. tuženiku naloženo isplatiti tužitelju naknadu plaće u iznosu od 2.937,83 eura, i to za razdoblje od 1. listopada 2019. do 28. veljače 2023. razliku koeficijenta 2,00 i 2,10, a za razdoblje od 1. ožujka 2023. do 28. veljače 2024. razliku koeficijenta 2,10 i 2,20;
- s obzirom da tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu plaće za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 28. veljače 2023. kao razliku plaće između koeficijenta 2,10 i 2,20, odbija tuženikov prigovor dvostruke litispendencije i prigovor presuđene stvari;
- da je prema iskazima svjedoka OB, koji je obavljao poslove kontrolora – koordinatora i svjedoka LB, kontrolora karata, tužitelj u predmetnom razdoblju radio iste poslove kao i imenovani svjedoci.
7. Slijedom izloženoga, te pozivom na odredbu iz čl. 91. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - ZR/14), a kojom odredbom je propisano da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti; da u tom smislu dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako, između ostalog, obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima, ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju te da sustav klasifikacije radnih mjesta koji se koristi za određivanje jednake plaće muškaraca i žena mora biti ustrojen na način da isključuje svaku diskriminaciju temeljem spola, ali da jednako treba primjenjivati i na osobe istog spola, to u situaciji kada su tužitelj i ostali kontrolori karata obavljali iste poslove, utvrđuje da je tuženik bio u obvezi tužitelju isplatiti istu plaću koju je u utuženom razdoblju isplaćivao i ostalim radnicima koji su obavljali iste poslove kontrolora karata kao i tužitelj. Pri tome utvrđuje da na navedeni zaključak ne utječe ni različit naziv radnog mjesta te da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju za utuženo razdoblje plaću prema koeficijentu 2,20.
8. S obzirom da je tužitelj visinu tužbenog zahtjeva postavio sukladno izračunu tuženika, a koju visinu tuženik nije osporio, odlučuje kao u točki I izreke citirane presude, dok odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbe iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
9. Pravilno je sud prvog stupnja otklonio i tuženikov prigovor dvostruke litispendencije i presuđene stvari, budući da je predmetom postupka koji se vodio kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Pr-1419/2024 bio zahtjev tužitelja za naknadu plaće za vremensko razdoblje od 1. listopada 2019. do 28. veljače 2023. na ime razlike koeficijenta 2,00 i 2,10, a za razdoblje od 1. ožujka 2023. do 28. veljače 2024. na ime razlike koeficijenta 2,10 i 2,20, dok je predmetom ovog postupka naknade plaće za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 28. veljače 2023. kao razlike plaće po osnovi koeficijenata 2,10 i 2,20. Stoga nije počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a.
10. Nije počinjena ni apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju, te je presudu moguće ispitati.
11. Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a.
12. Isto tako, nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, budući da je odlučujući koje će činjenice uzeti kao dokazane, sud prvog stupnja postupio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
13. Donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, prihvaćajući objektivnima iskaze svjedoka GB i LB, koji su izričito iskazali da su u predmetnom razdoblju obavljali identične poslove kao i tužitelj. Stoga okolnost da je svjedok LB pokrenuo sličan spor protiv istog poslodavca ne dovodi automatizmom u pitanje vjerodostojnost iskaza imenovanog. Na drugačiji zaključak ne upućuje ni okolnost različitih formalnih naziva radnog mjesta tužitelja i imenovanih svjedoka, budući da je odlučno obavljaju li radnici jednak rad ili rad jednake vrijednosti, što je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno. S obzirom na navedeno te da tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno, odnosno da bi postajale stvarne razlike u poslovima koji bi opravdavali različite koeficijente saslušanih svjedoka i tužitelja, ne dovodi u dvojbu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
14. Stoga je sud prvog stupnja pravilno, pozivom na odredbu iz čl. 91. ZR-a primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom plaće prema koeficijentu 2,20, a ovo sve tim više što je prema odredbi čl. 91. st. 5. ZR-a ništetna odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnoga akta utvrđena protivno načelu jednakosti plaća; da se radnik ne može odreći toga prava, a niti poslodavac pravdati diskriminaciju time što je radnik "pristao" na nju.
15. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi i visini, tako i u odnosu na dosuđenu naknadu parničnog troška za sastav podneska od 18. rujna 2025. u okviru kojeg podneska se tužitelj očitovao na podnesak tuženika od 4. rujna 2025. vezano za prigovor litispendencije, uz dostavu izračuna tuženika na osnovu kojeg je specificiran tužbeni zahtjev u predmetu koji se vodio kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Pr-1419/2024, te koji podnesak je sud pravilno ocijenio potrebnim u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
16. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.
U Rijeci 18. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Duško Abramović
