Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-124/2024-6

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice ČE OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i drugotužitelja FE OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Tomislavu Džepini, odvjetniku iz Slavonskog Broda protiv tuženika PZC BROD d.o.o. Slavonski Brod OIB 53235973903, Slavonski Brod, Nikole Zrinskog 115 zastupanog po punomoćnici Julijani Jarić, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-116/2020 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-116/2020 od 27. travnja 2023 u točkama I., II., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom u pretežitom dijelu usvojen tužbeni zahtjev te je u točki I. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici osnovom imovinske štete na vozilu isplati 868,64 eur/6.544,81 kn sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja, a drugotužitelju na ime neimovinske štete iznos od 764,48 eur/5.760,00 kn te na ime imovinske štete 22,29 eur/168,00 kn, sve sa zateznom kamatom (točke II. i III. izreke). U točki V. izreke tužiteljima je dosuđen trošak postupka od 2.432,10 eur/18.324,65 kn. Prvotužiteljica je u točki IV. odbijena sa dijelom zahtjeva radi isplate zatezne kamate za razdoblje od 6. veljače 2018. do 27. travnja 2023 koji je dio pravomoćan zbog izostanka žalbe tužiteljice.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom na čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) i predlaže uvažiti žalbu i ukinuti presudu u pobijanim dijelovima, a podredno je preinačiti.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi ne konkretizira koje bi to bitne povrede bile ostvarene, pa je ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ispitao presudu u okviru razloga na koje pazi po službenoj dužnosti i utvrdio da ni jedna od tih povreda nije ostvarena.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je prvog stupnja utvrdio da se 5. veljače 2018. u ranim jutarnjim satima (6,44 h) dogodila prometna nezgoda u kojoj je lančano sudjelovalo 20-tak vozila, pa tako i vozilo u vlasništvu prvotužiteljice kojim je upravljao drugotužitelj. Iz Zapisnika o očevidu PP Slavonski Brod utvrđuje da se nezgoda dogodila na zaleđenom nadvožnjaku koji je bio klizav i nije bio posut. Iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru provedenom od strane Ministarstva mora, prometa i infrastrukure utvrđuje da je zadnje tretiranje nadvožnjaka odnosno posipanje ceste bilo 4. veljače 2018. između 18,00-20,00 sati, dakle 12 sati prije nezgode i to ne na dovoljno efikasan način jer nije korišteno mokro posipanje uslijed čega je došlo do raznošenja posute soli zbog vjetra i hvatanja soli za vlažno područje rampi. Inspekcija je zaključila kako je ophodarske poslove potrebno obavljati učestalije u vrijeme kada se očekuju vremenske neprilike, te je naložila da se u ovakvim situacijama kada je utvrđen II. stupanj pripravnosti vrši češća ophodnja uz preporuku korištenja postupka mokrim posipanjem. Nalazom vještaka prometne struke potvrđena su prednje navedena utvrđenja budući je isti naveo kako je u konkretnim vremenskim uvjetima II. stupnja pripravnosti nadvožnjak trebalo preventivno posipati radi sprečavanja nastanka poledice pravilnim prometno- tehničkim postupkom što je izostalo iz čega proizlazi da cesta nije bila održavana na način koji omogućuje sigurno prometovanje. O okolnostima nastanka nezgode i postojanju poledice na nadvožnjaku suglasno su iskazivali drugotužitelj i svjedok BE, također sudionik lančane nezgode.

7. Na temelju je takvog stanja stvari sud prvog stupnja zaključio kako je do nezgode došlo zbog propusta tuženika pri održavanju nerazvrstane ceste koji se sastoji u neadekvatnom tretiranju nadvožnjaka nedovoljnim posipavanjem uz primjenu pogrešnog postupka suhim posipavanjem (tuženik nije ni bio opremljen vozilima za mokro posipavanje) zbog čega se na nadvožnjaku stvorila poledica koja je uzrokovala nezgodu. Time je tuženik postupio protivno odredbi čl. 6. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17; dalje: ZSPC) i odredbi čl. 36. Pravilnika o održavanju cesta (NN 90/14; dalje: Pravilnik) te je po stajalištu suda odgovoran za nastanak štete u omjeru od 80%. Sud je utvrdio da postoji i doprinos vozača vozila tj. drugotužitelja koji se ogleda u nedovoljno prilagođenoj brzini uvjetima na kolniku i iznosi 20%. Pri tome se sud pozvao na odredbu čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje: ZOO).

8. Na okolnost visine imovinske štete na vozilu prvotužiteljice provedeno je prometno vještačenje iz kojeg je sud utvrdio nastanak totalne štete u visini od 8.181,10 kn pa je nakon odbitka doprinosa od 20% istoj u točki I. izreke dosudio 868,64 eur/6.544,81 kn sa zateznim kamatama od presuđenja, dok je višak kamata odbio kao u točki IV. izreke. Drugotužitelju je osnovom provedenog medicinskog vještačenja kojim je utvrđeno da zadobio laku tjelesnu ozljedu u vidu udarca u glavu i lijevu stranu prsnog koša, natučenje slabinsko-križnog dijela kralježnice i istegnuće vratnog dijela kralježnice po osnovi pretrpljenih bolova i straha dosudio neimovinsku štetu od 764,48 eur/5.760,00, te imovinsku zbog u vidu naknade za tuđu pomoć i njegu 22,29 eur/168,00 kn, sve to uz odbiće doprinosa suodgovornosti. Pri tome se sud pozvao na odredbe čl. 19. st. 2., čl. 1100. i čl. 1046. ZOO.

9. Tuženik u žalbi tvrdi da kako je kao koncesionar Grada Slavonskog Broda zadužen za redovito održavanje nerazvrstanih cesta, konkretne prilike postupao prema pravilima jer je proveo posipanje ceste i stavio znakove upozorenja na poledicu što da proizlazi iz Putnih radnih listova, pa je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio pretpostavke za odštetnu odgovornost i pogrešno primijenio materijalno pravo obvezujući ga prema pravilima o objektivnoj odgovornosti za naknadu štete. Ne pobija utvrđenja suda u odnosu na visinu zahtjeva oba tužitelja koji uključuju imovinsku i neimovinsku štetu.

10. Tuženiku valja odgovoriti kako svi provedeni dokazi koji uključuju zapisnik policije, zapisnik nadležnog Ministarstva o inspekcijskom nadzoru, nalaz vještaka prometne struke o uzrocima nezgode, iskazi drugotužitelja i svjedoka govore u prilog ispravnosti ocjene suda prvog stupnja o uzroku nezgode (poledica) koja nije uklonjena pravovremeno i na pravilan način (mokrim posipanjem) zbog propusta u radu tuženika, koji k tome nije opremljen niti odgovarajućom opremom za tretiranje kolnika u II. stupnju pripravnosti, a što je sve dovelo do lančanog sudara u kojem je sudjelovao veći broj vozila. Putni radni listovi na koje se poziva tuženik prileže spisu i poslužili su svim institucijama uključenim u ispitivanje uzroka nezgode te sudskom vještaku za utvrđivanje činjenice kako je posipanje provedeno 4. veljače 2018. između 18,00 do 20,00 sati, što pak znači da ne dovode u sumnju ispravnost utvrđenja iz pobijane presude, naprotiv potvrđuju ih. Jednako tako, postavljeni znakovi upozorenja sami po sebi nisu bili dovoljni da si se nezgoda izbjegla o čemu svjedoči nastanak lančanog sudara, pa ni ovo nije okolnost koja bi mogla otkloniti ili umanjiti odgovornost tuženika kako to smatra u žalbi. Slijedom navedenog, tuženik bez osnove u žalbi tvrdi da bi činjenično stanje bilo nepotpuno utvrđeno pa se upućuje na opširne i pravilne razloge suda prvog stupnja o odlučnim činjenicama.

11. Materijalno je pravo u pogledu odgovornosti tuženika za nastanak nezgode i doprinosa drugotužitelja pravilno primijenjeno budući pravna osoba zadužena za održavanje prometnica za štetu koja nastane uslijed njezina propusta u radu odgovara po načelu pretpostavljene krivnje u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO koji je propis sud prvog stupnja primijenio, iako je nije pozvao na istog. Stoga su žalbeni navodi o utvrđivanju pretpostavki za objektivnu odgovornost promašeni.

12. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio opseg odgovornosti tuženika za nastanak štete od 80% i u tom ga omjeru obvezao na isplatu imovinske i neimovinske štete oba tužitelja čija se visina žalbom ne osporava, ovaj je sud ocijenio da je i u tom dijelu materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je zahtjev tužitelja prihvaćen kao u točkama I., II. i III. izreke pa je žalba odbijena kao neosnovana i presuda potvrđena sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP.

13. Zakonita je i odluka o troškovima postupka jer je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 5 ZPP (pogrešno navedeno 154. st. 2.), dok tuženik u žalbi ne iznosi konkretne razloge pobijanja a žalbeni sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava kod odluke o troškovima postupka. Stoga je i u ovom dijelu žalba tuženika odbijena i odluka o trošku potvrđena sukladno čl. 380. st. 2. ZPP.

14. Tuženik nije postavio zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Rijeci 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar