Poslovni broj:Psp-66/2024-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Grubišić Đogić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivi Farčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Pejiću, odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene 9. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 18. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I.) Utvrđuje se da je tuženik CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelja NE, OIB: [osobni identifikacijski broj] u zadnjem mirnom posjedu kuće u [adresa], na način da je na ulazna vrata kuće postavio dva lokota koja je zaključao pa mu se zabranjuje svako takvo i slično smetanje ubuduće.

II.) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 678,90 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 17. lipnja 2022. protiv tuženika i tijekom postupka tvrdi da je s tuženikom potpisao Ugovor o darovanju kojim je svu svoju imovinu prenio na tuženika. Pred ovim sudom je između istih stranaka u tijeku parnica pod brojem P-450/2022 koja se vodi po tužbi ovdje tužitelja radi poništaja Ugovora o darovanju koji je sklopljen pod utjecajem mana volje na strani tužitelja (darovatelja). Predmetnim ugovorom je na tuženika, između ostalog, prenesena i nekretnina na adresi [adresa], koja je predmet posjedovne zaštite. Radi se o nekretnini u kojoj je tužitelj stanovao do trenutka kad je hospitaliziran jer ga je nepokretnog na podu pronašla susjeda JE. Točno neutvrđenog dana, dok se tužitelj nalazio izvan svog doma, tuženik je na ulazna vrata njegove kuće postavio dva lokota . Tužitelj je za to saznao 10. lipnja 2022., nakon što je susjeda tužitelja, JE je, po njegovom nalogu došla u kuću uzeti neke njegove osobne stvari, no obzirom na postavljene lokote, nije mogla ući u kuću. Nakon otpusta iz bolnice tužitelj se nije imao gdje vratiti, pa je uz pomoć prijatelja, smješten u dom za starije osobe u Jakovlju. Tužitelj ne može doći po svoje osobne stvari, niti se iz doma može vratiti u svoju kuću jer mu tuženik nije predao ključeve od lokota. Tužitelj je učinio nespornim da mu je tuženik nakon primitka tužbe predao ključeve od lokota te da je ponovno uspostavio posjed nekretnine. Stoga predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da je tuženik 10. lipnja 2022. smetao tužitelja u zadnjem mirnom posjedu kuće u [adresa] , na način da je na ulazna vrata postavio dva lokota koja je zaključao pa mu se zabranjuje svako tako ili slično smetanje ubuduće.

1.1. Također je u tužbi tražio i određivanje privremene mjere sa zahtjevom da mu se hitno omogući ulazak u nekretninu radi dolaska u posjed osobnih stvari (dokumenata, odjeće), a koju privremenu mjeru je povukao na ročištu 19. siječnja 2023. nakon što je stupio u posjed predmetne nekretnine.

2. Rješenjem od 19. siječnja 2023. sud je utvrdio da je povučen prijedlog za određivanje privremene mjere.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine temeljem Ugovora o darovanju sklopljenim s tužiteljem . Priznaje da je stavio dodatne lokote na ulazna vrata jer je time htio zaštiti nekretninu od provala. Osporava tužitelju posljednji mirni posjed. Ističe da nikada nije branio tužitelju da uđe u nekretninu i dođe do svojih osobnih stvari i da stanuje u njoj, kao i da mu je predao ključeve od lokota čim ga je tužitelj to zatražio. Stoga nije dao povoda tužbi. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

4. Tijekom postupka sud je pročitao sms korespondencije između JE i tuženika (list 26-30) te je izveden dokaz saslušanjem stranaka (list 71-72),79-80, svjedoka ZE, ĆE, PE i OE (list 58 -62) i JE (list 88-89).

5. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za pružanje posjedovne zaštite njegove kuće zabranom budućeg smetanja postavljanjem lokota na ulazna vrata.

7. Nije sporno da je između stranaka sklopljen Ugovor o darovanju nekretnina kojim je tužitelj darovao tuženiku, između ostalog, i nekretninu koja je predmet posjedovne zaštite, a u kojoj je tužitelj stanovao do hospitalizacije i smještaja u dom. Također, nije sporno da je navedeni Ugovor poništen presudom poslovni broj P-450/2022 od 24. ožujka 2023. jer je sud utvrdio da je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora bio u zabludi oko namjere tuženika jer je vjerovao da će ga tuženik do kraja života pomagati i uzdržavati. Nije sporno da je tužitelj i nakon sklapanja tog Ugovora ostao u posjedu predmetne nekretnine (iskaz tuženika) te da se u istu namjeravao vratiti nakon što se oporavi. Također, nije sporno da je tuženik na ulazna vrata nekretnine stavio lokote koje je zaključao, a ključ nije predao tužitelju.

8. Sporno je da li je tuženik opisanim radnjama smetao posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini i da li je dao povoda tužbi.

9. Iz tijekom postupka izvedenih dokaza, sud je utvrdio:

- da tužitelj u trenutku odlaska u bolnicu bio u dobrim odnosima s tuženikom jer je vjerovao da će se tuženik za njega pobrinuti,

- da su se odnosi stranaka poremetili nakon što je tužitelj hospitaliziran i smješten u dom,

- da tužitelj nije htio s tuženikom komunicirati,

- da je tuženik na ulazna vrata kuće postavio dva lokota koja je zaključao, a ključ nije predao tužitelju,

- da je tužitelj dao nalog JE da mu iz kuće donese neke osobne stvari,

- da je JE **.**.2022. zatekla lokote na ulaznim vratima kuće, zbog čega nije mogla ući u kuću i uzeti stvari za tužitelja,

- da je tužitelj protiv tuženika pokrenuo ovu parnicu,

- da je tuženik nakon primitka tužbe kontaktirao JE i predao joj ključeve za tužitelja, čime je tužitelj uspostavio posjed predmetne nekretnine.

10. Sud je ocijenio vjerodostojnim dokumentaciju u spisu.

11. Sud je ocijenio istinitim iskaz tužitelja u kojem navodi da je nakon sklapanja Ugovora o darovanju zadržao za sebe posjed nekretnine u kojoj je stanovao; da su u kući, nakon hospitalizacije, ostale sve njegove osobne stvari do kojih nije mogao doći zbog radnji tuženika (postavljanjem lokota na ulazna vrata); da ga tuženik nije prethodno kontaktirao i upozorio da je stavio lokote, niti mu je pokušao dostaviti ključ; da je to saznao od JE nakon što ista nije mogla ući u kuću i uzeti njegove osobne stvar i. U tom dijelu je njegov iskaz suglasan iskazu JE, ĆE i PE, a djelomično i tuženika koji sam navodi da je stavio lokote, da nije upozorio i obavijestio tužitelja i da mu nije pokušao dostaviti ključeve. Pritom sud vjeruje tuženiku da ga je tužitelj izbjegavao; da ga nije tražio primjerak ključeva nego je samo protiv njega podnio tužbu; kao i da je odmah po primitku tužbe dao primjerak ključeva JE. Međutim, sud ne vjeruje tužitelju da je lokote na vrata stavio radi provalnika, već sud vjeruje da je na taj način tuženik želio obilježiti svoj posjed nekretnine koju je ranije stekao ugovorom o darovanju. To posebno stoga što je tuženik u trenutku postavljanja lokota već bio u lošim odnosima s tužiteljem koji s njim nije htio komunicirati, već je protiv njega podnio tužbu radi poništenja ugovora.

12. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine koji posjed nije prestao zbog odlaska tužitelja u bolnicu ili kasnije u dom jer je tužitelj očitovao svoju volju i želju da se u predmetnu nekretninu vrati nakon što se oporavi. Osim toga, u nekretnini su ostale sve njegove osobne stvari i dokumenti što dodatno potvrđuje da je ista u posjedu tužitelja u vrijeme stavljanja lokota od strane tuženika. Posjedovna zaštita se pruža prema posljednjem stanju posjeda prava i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj i poštenje posjednika (čl. 22 Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP)). Stoga su neosnovani navodi tuženika da je on posjed stekao sklapanjem ugovora o darovanju budući da sam u svom iskazu priznaje da je tuženik i po izvršenom darovanju zadržao posjed nekretnine. Stoga je počinio čin smetanja posjeda time što je stavio lokote na vrata kuće i onemogućio tužitelja da uđe u kuću osobno ili putem pomoćnika u posjedovanju (JE) koju je ovlastio da za njega iz kuće uzme njegove osobne stvari.

13. Stoga su ostvarene pretpostavke za pružanjem posjedovne zaštite u smislu članka 22. ZVDSP. Suprotno navodima tuženika isti je dao povoda tužbi jer nije nakon postavljanja lokota predao primjerak ključeva tužitelju pri čemu nije odlučno to što ga tužitelj prije tužbe nije pozvao na predaju ključeva jer su se već poduzimanjem radnji tuženika ispunile pretpostavke za traženje posjedovne zaštite pri čemu je tužitelj vezan strogim zakonskim rokovima u kojima će podnijeti tužbu radi smetanja posjeda . Tuženika ne oslobađa odgovornosti činjenica da je s tužiteljem bio u lošim odnosima i da s njim nije imao komunikaciju jer, prije svega, nije bio ovlašten uopće staviti lokote na ulazna vrata kuće bez dopuštenja tužitelja, a podredno je ključeve lokota mogao ostaviti djelatnicima doma gdje je tužitelj bio smješten. Budući da je tužitelj nesporno u posjedu nekretnine koji je uspostavio tijekom postupka, posjedovna zaštita mu je pružena utvrđenjem čina smetanja i zabranom takvog smetanja ubuduće.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

15. Tužitelju je za zastupanje po punomoćniku odvjetniku dosuđen trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 678,90 EUR. Isti trošak se odnosi na jednokratnu nagradu u vrijednosti 250 bodova (Tbr. 7/2), uvećano za PDV i sudsku pristojbu na tužbu 53,09 EUR.

15.1. Tuženiku nije dosuđen trošak postupka povodom privremene mjere jer je do povlačenja prijedloga došlo zbog toga što je tuženik udovoljio zahtjevu iz privremene mjere (uspostava posjeda) slijedom čega nema pravo na trošak (158. stavak 2. ZPP-a).

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. ožujka 2026.

S u d a c :

Nives Grubišić Đogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika