REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: K-18/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću toga suda, sastavljenom od suca Ante Bačića, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Borisa Hrabrova i Marije Miočić, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika BI, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, broj KO-DO-3/2025 zaprimljene 5. ožujka 2025., nakon provedene javne rasprave zaključene 13. ožujka 2025., u nazočnosti zastupnika optužbe Denisa Sokola, zamjenika županijskog državnog odvjetnika, branitelja optuženika Ivana Skoblara, odvjetnika iz Zadra i optuženika osobno, dana 18. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) optuženik ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ante i B, rođen **.**.2001. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom tehničkom školom, po zanimanju kuhar, zaposlen, neoženjen, bez djece, bez vojnog čina, bez odlikovanja, srednjeg imovinskog stanja, neosuđivan u kaznenim postupcima,

k r i v  j e

što je dana 30. studenog 2024. u 01,25 sati, na DC-424, 4 km+394 metara u predjelu Babindub, upravljajući osobnim automobilom marke Mitsubishi, reg. ozn. [registarska oznaka], iz pravca Zadra u pravcu Zemunika, protivno odredbama čl. 34. st. 1. i čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, brzinom od oko 104 km/h, koja nije bila prilagođena uvjetima noćne vožnje i činjenici da je bio pod utjecajem alkohola s koncentracijom od najmanje 1,57 g/kg, uz ograničenje brzine kretanja na 80 km/h na tom djelu ceste, svjestan da vožnjom na opisani način, u alkoholiziranom stanju može dovesti u opasnost ostale sudionike u prometu i pristajući na takvu mogućnost, pa je upravo zbog vožnje u pijanom stanju i prouzročene smanjene pažnje i sposobnosti koncentracije, te teškoće u koordinaciji tjelesnih pokreta, ulaskom u blagi desni zavoj, izgubio kontrolu upravljanja nad automobilom, te prešao s lijeve na desnu prometnu traku, a potom i na travnatu površinu sa desne strane kolnika, gdje je došlo do višestrukog bočnog prevrtanja automobila, uslijed čega je suvozač u njegovom automobilu ĆI ispao iz automobila na desnu kolničku traku, gdje je na njega naletio i prešao preko njegovog tijela automobil marke Volkswagen reg. ozn. ZD-940-OZ kojim je u tom trenutku upravljao UI, uslijed čega je ĆI zadobio višestruke teške i po život opasne ozljede od kojih je preminuo na mjestu prometne nesreće,

dakle, što je kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo drugih osoba, što je zbog toga prouzročio smrt jedne osobe,

što je time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano i kažnjivo po čl. 227. st. 4. u svezi st. 1. KZ/11,

pa se na temelju čl. 227. st. 4. u svezi čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. t. 3. KZ/11 optuženik ĐI

osuđuje na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

II. Na temelju čl. 72. KZ/11 optuženiku BI

i z r i č e  s e

SIGURNOSNA MJERA

ZABRANE UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM

koja se odnosi na sve kategorije vozila.

III. Sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom iz t. II. izreke ove presude na temelju čl. 72. st. 3. KZ/11 izriče se u trajanju 4 (četiri) godine.

IV. Na temelju čl. 67.a KZ/11 ova sigurnosna mjera počinje teći od dana izvršnosti presude.

V. Na temelju čl. 72. st. 7. KZ/11 u vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom uračunava se vrijeme privremenog oduzimanja dozvole za upravljanje motornim vozilom (vozačka dozvola B kategorije, broj 11883009/2021, godina izdavanja 2021., izdana od strane PU Zadarske, na ime optuženika) od 13. prosinca 2024. pa nadalje.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se optuženiku BI snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 150,00 € (stopedeseteura) te iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od 2.622,14 € (dvijetisućešestodvadesetdva eura i četrnaest centi ) odnosno sveukupno 2.772,14 € (dvijetisućesedamstosedamdesetdva eura i četrnaest centi) u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Zadru je dana 5. ožujka 2025. podnijelo optužnicu broj KO-DO-3/2025 od 5. ožujka 2025. protiv optuženika BI tereteći ga za učin kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. u svezi st. 1. KZ/11. Optužnica je izmijenjena na raspravi od 18. veljače 2026.

2. Optuženik ĐI se tijekom postupka prvo izjasnio da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Nakon što je na raspravi od 18. veljače 2026. državno odvjetništvo izmijenilo optuženicu promijenio je izjašnjenje te se izjasnio da se smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid, reproducirao i pročitao zapisnik o očevidu od 30. studenog 2024. (l.s. 9-10), CD medij s fotografijama prometne nesreće (l.s. 10A), situacijski plan (l.s. 11), obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu (l.s. 12), kriminalističko tehničko izviješće od 2. prosinca 2024. (l.s. 15), liječnička prijavnica (l.s. 23), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 30. studenog 2024. (l.s. 25), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00259659 od 30. studenog 2024. (l.s. 28), medicinska dokumentacija za optuženika (l.s. 29-37, 182-192), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ SI“ od 23. prosinca 2024. (l.s. 71-72), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 7. siječnja 2025. (l.s. 81-82), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 7. siječnja 2025. (l.s. 90-91), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ SI Vučetić“ od 15. siječnja 2025. (l.s. 94-95), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 15. siječnja 2025. (l.s. 97-98), zapisnik o obdukciji od 2. prosinca 2024. (l.s. 111-114), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 28. siječnja 2025. (l.s. 122- 123), nalaz i mišljenje vještaka Danijela Sikirića od 12. veljače 2025. (l.s. 126-146), nalaz i mišljenje vještakinje dr. Arlene Sabljar od 1. prosinca 2025. (l.s. 205-231), izvadak iz prekršajne evidencije za optuženika (l.s. 267-268) i izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (l.s. 269-270). Pročitani su iskazi svjedoka UI od 30. listopada 2025. (l.s. 201-202) i od 15. siječnja 2025. (l.s. 101-104), EI od 30. listopada 2025. (l.s. 203-204) i od 17. siječnja 2025. (l.s. 105- 107) i vještaka Danijela Sikirića od 3. prosinca 2025. (l.s. 239-241), dr. VI i dr. GI od 3. prosinca 2025. (l.s. 241-243). Saslušana je vještakinja dr. Arlena Sabljar (l.s. 265-266). Uzeti su iskazi optuženika BI (l.s. 273, 274, 16-19, 19a, 47-49, 49a).

4. U svom iskazu sa rasprave od 13. ožujka 2026. optuženik ĐI je iskazao da priznaje ovo kazneno djelo. Ono da se dogodilo upravo na način kako je to državno odvjetništvo njemu stavilo na teret. Iskazao je da ništa od onoga što državno odvjetništvo njemu, nakon izmjene, stavilo na teret više nije sporno. Da se sve dogodilo upravo tako. Da bi se prije svega volio fokusirati na ono kako se osjeća nakon ovog što se dogodilo. Ustvari, da bi jako volio sudu opisati kako se osjeća, međutim, da to naprosto ne može. To je to teško shvatljivo. Da može, da bi sve promijenio, i sebe, i što se dogodilo, i sve ostalo, samo da je on (žrtva) tu. Ali da to ne može, da ne može vratiti vrijeme. Da ne znam što da kaže, jer da mu je doista teško govoriti. Odgovarajući na pitanja dodao je da mu odlasci psihijatru pomažu kod nošenja sa ovim, ali opet kad navečer legne, kad bude sam sa sobom, da mu je teško. Da njegov odnos sa pokojnim nije bio samo odnos strica i sinovca. Da je njemu pokojni bio više kao brat, jer da je razlika među njima bila deset godina. Da su rasli skupa i živjeli kuću do kuće. Da su sve dijelili, da je njegovom smrću otišao i dio njega. Na koncu je dodao da ima podršku obitelji i djevojke u cilju nošenja s onim što se desilo. Nije nevažno istaći da je prilikom davanja iskaza na raspravi optuženik bio pod snažnim emocionalnim dojmom i u suzama.

5. Kao što je vidljivo iz prethodno iznesenog optuženik ĐI je na raspravi priznao da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. On se nije samo očitovao da je kriv za učin kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, već je i iznoseći činjenice o samom događaju priznao da je to kazneno djelo počinio u vrijeme, u mjestu i na način kako ga se tereti. Točno je da je početno optuženik osporavao učin kaznenog djela. Međutim, s obzirom na tijek dokaznog postupka jasno je da je njegovo osporavanje bilo posljedica činjenice što mu je državno odvjetništvo stavljalo na teret da je predmetno kazneno djelo počinio i pod utjecajem droge kokain. Onog momenta kada je državno odvjetništvo odustalo od terećenja optuženika i zbog te činjenice, optuženik je u cijelosti priznao predmetno kazneno djelo. Iz ovoga se dade zaključiti da priznanje optuženika nije posljedica nekakvog manevra obrane kada više nije imala izbora. Upravo suprotno, iz ovoga se dade zaključiti da bi se ono očekivalo od samog početka da državno odvjetništvo optuženiku nije stavljalo na teret nešto što na koncu nije dokazano.

6. Prvi dokaz koji valja spomenuti jest zapisnik o očevidu od 30. studenog 2024. (l.s. 9-10). Očevid je nedvojbeno poduzet na mjestu prometne nesreće navedenom u činjeničnom opisu kaznenog djela iz optužnog akta, vrlo kratko nakon vremena inkriminacije. To svakako ide u prilog da se prometna nesreća desila na mjestu i u vrijeme kako je to navedeno u optužnom aktu, pa samim time i kako je to optuženik činjenično priznao. Tijekom očevida fiksirani su tragovi prometne nesreće. Oni su u ovom zapisniku jasno zabilježeni i opisani. Nema nikakve dvojbe da su u prometnoj nesreći sudjelovala vozila navedena u činjeničnom opisu optužnog akta. Nijedan od zatečenih tragova na mjestu očevida, zatečeni položaj vozila i nastradalih ne dovode u pitanje ono što je optuženik činjenično priznao. Upravo suprotno, sve navedeno ide u prilog činjenicama navedenim u optužnom aktu, odnosno činjenicama koje je sam optuženik priznao. Tragovi prometne nesreće, položaj vozila i ostalo zabilježeno u zapisniku o očevidu u cijelosti se uklapa sa mehanizmom nastanka prometne nesreće kako je on opisan u optužnom aktu.

7. Očevid je fotografiran te spisu prileži CD medij s fotografijama prometne nesreće (l.s. 10A). Na temelju očevida izrađen je i situacijski plan (l.s. 11). Ovi dokazi ne samo da ne odudaraju od onoga što je u zapisniku o očevidu opisano, nego se nadovezuju na njega te ga na taj način potkrjepljuju. Optuženik ĐI u svom činjeničnom priznanju jasno ističe da je do prometne nesreće došlo na način kako je to opisalo državno odvjetništvo. Ovi dokazi samo dodatno potvrđuju da se tragovi, položaji vozila i ostalo zatečeno na očevidu uklapa u mehanizam nastanka ove prometne nesreće opisan od strane državnog odvjetništva.

8. U predmetnoj prometnoj nesreći nažalost poginula je jedna osoba – ĆI. Spisu prileži obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu (l.s. 12). Ovaj dokaz to potvrđuje. Konstatirano je vrijeme smrti – 1,50 sati. Ono odgovara vremenu iz inkriminacije kad se uzme u obzir naknadni dolazak liječnika na mjesto događaja. Nedvojbeno je da je smrt nastupila uslijed ozljede glave i da ju je konstatirao liječnik hitne medicine pri izlasku na teren.

9. Liječnička prijavnica (l.s. 23) se odnosi na optuženika BI. Razvidno je da je i on ozlijeđen u predmetnoj prometnoj nesreći. Ta činjenična sama po sebi nije odlučna. Ona sama po sebi ne dovodi u pitanje činjenične tvrdnje iz optužnog akta, pa samim time ne dovodi u pitanje ni ono što je činjenično priznao. Optužnim aktom optuženiku se stavlja na teret da je kao vozač izgubio kontrolu nad svojim vozilom te da se uslijed toga njegovo vozilo višestruko bočno prevrnulo. Ozljeđivanje i optuženika u tim okolnostima samo dodatno potvrđuje činjenične navode iz optužnog akta.

10. Iz činjeničnog opisa kaznenog djela koje se stavlja na teret optuženiku BI razvidno je da je mehanizam od predmetne prometne nesreće pomalo kompliciran i da uključuje i treću osobu. Radi se o UI, vozaču osobnog vozila marke Volkswagen reg. oznake ZD 940-OZ. Optuženiku se stavlja na teret da je upravljao vozilom, kršeći prometne propise pod utjecajem alkohola, te da mu je uslijed toga iz vozila ispao suvozač ĆI na kojeg je onda, ne mogavši ga više izbjeći, naletio UI svojim vozilom. Spisu prileži zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 30. studenog 2024. (l.s. 25). Iz ovog dokaza je razvidno da vozač UI neposredno nakon predmetne prometne nesreće nije imao alkohola u organizmu. To se uklapa u ono što je državno odvjetništvo stavilo na teret optuženiku i u ono kako je državno odvjetništvo opisalo njegovu ulogu u ovom tragičnom događaju.

11. Od optuženika BI su oduzete registracijske oznake [registarska oznaka], njih dvije. Navedeno nedvojbeno slijedi iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 00259659 od 30. studenog 2024. (l.s. 28). S obzirom da se njemu stavlja na teret da je upravljao inkriminirane prigode vozilom tih registarskih oznaka ovaj dokaz ne dovodi u pitanje ni ono što mu se stavlja na teret, ni ono što je činjenično priznao.

12. Optuženiku BI se stavlja na teret da je izazivanjem prometne nesreće prouzročio smrti jedne osobe, ĆI. Smrti ĆI nedvojbeno slijedi iz zapisnika o obdukciji od 2. prosinca 2024. (l.s. 111-114). Uvidom u taj zapisnik sud je utvrdio da je ĆI smrtno stradao u prometnoj nesreći dana 30. studenog 2024., uslijed zadobivenih višestrukih ozljeda. Sve ozljede koje je pretrpio inkriminirane prigode ĆI, koje su dovele do njegove smrti na mjestu događaja, opisane su u ovom zapisniku. Ništa od popisa tih ozljeda, ništa od opisa tih ozljeda, ne dovodi u pitanje mehanizam nastanka prometne nesreće koji je opisan optužnim aktom i kojeg je optuženik činjenično priznao. Shodno tome, i ovaj dokaz, kao i svi prethodni, ide u prilog činjeničnom priznanju optuženika.

13. S obzirom da se optuženiku BI stavlja na teret da je predmetnu prometnu nesreću izazvao pod utjecajem alkohola bilo je iznimno važno utvrditi je li ta činjenica točna. Sam optuženik je tu činjenicu priznao. Spisu prileži nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 7. siječnja 2025. (l.s. 90-91). Iz tog nalaza i mišljenja razvidno je da su od optuženika uzeti uzorci krvi i mokraće radi analize. Rezultati analize koncentracije alkohola u krvi i mokraći optuženika doveli su do zaključka da je u krvi optuženika u trenutku prometne nesreće bilo najmanje 1,57 g/kg etanola i da je on u tom trenutku bio apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju. Dakle, priznanje ove činjenice od strane optuženika u skladu je sa rezultatima ovog vještačenja.

14. Nije optuženik ĐI jedini sudionik ove nesreće. Optužnim aktom njemu se stavlja na teret da je vožnjom pod utjecajem alkohola doveo do destabilizacije vozila kojim je upravljao i posljedično ispadanja pokojnog ĆI iz tog vozila. To je nadalje dovelo do toga da je svojim vozilom na pokojnog ĆI naletio UI. Shodno tome, bilo je nužno utvrditi je li možda taj vozač bio pod utjecajem alkohola. Spisu prileži nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 7. siječnja 2025. (l.s. 81-82). Vidljivo je da su analizirani uzorci krvi i mokraće i tog vozača u svrhu utvrđivanja koncentracije alkohola u njegovom organizmu u trenutku prometne nesreće. Sud je na temelju analize tog vještačenja utvrdio da je vozač UI u trenutku predmetne prometne nesreće bio trijezan. Ovo ide u prilog činjeničnom priznanju optuženika i ne dovodi u pitanje ono što mu se optužnim aktom stavlja na teret.

15. Izvršeno je toksikološko vještačenje i uzoraka krvi i mokraće iz tijela pokojnog ĆI. Spisu prileži nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 23. prosinca 2024. (l.s. 71-72). Rezultati ovog vještačenja navode na nedvojben zaključak da je pokojni ĆI u trenutku smrti, a ona je nastupila u samoj predmetnoj prometnoj nesreći, u svojoj krvi imao koncentraciju etanola u visini od 2,90 g/kg. On je stoga u trenutku predmetne prometne nesreće bio u teško pijanom stanju. Teško pijano stanje žrtve ovoga kaznenog djela ni na koji način ne dovodi u pitanje ni mehanizam nastanka predmetne prometne nesreće, ni odgovornost optuženika BI, ni njegovo činjenično priznanje počinjenja predmetnog kaznenog djela.

16. Iz početnog dijela obrazloženja ove presude razvidno je da optuženik ĐI početno nije priznao predmetno kazneno djelo i to iz razloga što mu se optužnim aktom stavljalo na teret da je predmetnu prometnu nesreću izazvao i pod utjecajem droge kokain. Od te činjenice, kao dijela činjeničnog opisa, državno odvjetništvo je tijekom rasprave na koncu odustalo. Provedeno je toksikološko vještačenje u svrhu utvrđivanja te činjenice. Spisu tako prileži nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 15. siječnja 2025. (l.s. 97-98). Ispitane su na raspravi i vještakinje toksikologinje dr. VI i dr. GI (l.s. 241-243). Provedenim toksikološkim vještačenjem, dodatno razjašnjenim ispitivanjem spomenutih vještakinja, sud je utvrdio da nema dokaza da je optuženik u trenutku prometne nesreće bio pod utjecajem droge kokain. Iz vještačenja se sa sigurnošću može utvrditi da je optuženik ranije konzumirao drogu kokain. Međutim, kako je u optuženikovom uzorku krvi utvrđen samo trag te droge iz vještačenja slijedi vjerojatnost da je konzumacija te droge ipak bila osjetnije ranije i da u trenutku prometne nesreće nije pod utjecajem te droge. Shodno tome, ovaj dokaz ne dovodi u pitanje činjenično priznanje optuženika.

17. Izvršena je analiza uzoraka krvi i mokraće drugog vozača UI i pokojnog ĆI u svrhu utvrđivanja iste činjenice.

18. Rezultati toksikološkog vještačenja uzoraka krvi i mokraće vozača UI izloženi su u nalazu i mišljenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 28. siječnja 2025. (l.s. 122-123). Nema nikakve dvojbe da UI u trenutku predmetne prometne nesreće nije bio pod utjecajem droge, psihotropnih tvari ili njihovih metabolita. Rezultati ovog vještačenja tu činjenicu nedvojbeno pokazuju. Iz tog razloga ni ovaj dokaz ne dovodi u pitanje ono što je optuženik ĐI činjenično priznao, ono što mu se izmijenjenim optužnim aktom stavlja na teret.

19. Ni pokojni ĆI nije bio pod utjecajem droga, psihotropnih tvari ili njihovih metabolita u trenutku predmetne prometne nesreće. To nedvojbeno slijedi iz nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 15. siječnja 2025. (l.s. 94-95). Ni u njegovim biološkim uzorcima nije utvrđena prisutnost navedenih tvari. Stoga ni ovaj dokaz ne dovodi u pitanje ono što je optuženik činjenično priznao.

20. Optuženik ĐI je priznao da se predmetna prometna nesreća desila na način kako je to opisano u optužnom aktu. Sud je na okolnost nastanka prometne nesreće ispitao i dva svjedoka koji su nedvojbeno bili na mjestu prometne nesreće u trenutku ili neposredno nakon same prometne nesreće. Svakako je bitno prvo spomenuti svjedoka UI (l.s. 201-202, 101-104). Radi se, kako je već navedeno, o vozaču drugog automobila, onog reg. oznake ZD 940-OZ, osobnog vozila koje je po ispadanju pokojnog ĆI iz vozila optuženika naletjelo na pokojnog ĆI. Ovaj svjedok je iskazivao upravo o toj okolnosti, o svom nalijetanju vozilom na pokojnog ĆI. Iz njegovog iskaza slijedi da uopće nije bio svjestan činjenice da se neposredno prije desilo prevrtanje optuženikovog vozila i ispadanje pokojnog ĆI iz optuženikovog vozila. On nije bio svjestan da je pokojni ĆI polegnut na kolniku sve dok vozilom nije naletio na njega. Ni tad nije bio siguran na što je naletio. Iz njegovog iskaza dade se zaključiti da nije bio u mogućnosti vidjeti da je nešto bilo na cesti i samim time barem probati to izbjeći. Iskaz ovog svjedoka nije u suprotnosti s onim što se stavlja optuženiku na teret, naprotiv, dijelovi njegovog iskaza to snažno potvrđuju. Pogotovo oni dijelovi u kojima se pozicionira pokojni ĆI na kolnik, i kojima se potvrđuje nalijetanje vozilom na njegovo tijelo. Svjedokinja ČI (l.s. 203-204, 105- 107) je uglavnom opisivala okolnosti koje su uslijedile neposredno nakon same prometne nesreće i svoj kontakt sa svjedokom UI i optuženikom. Ništa od onoga što je ona iznijela ne samo da ne dovodi u pitanje dinamiku nastanka predmetne prometne nesreće opisane u optužnom aktu, ali i činjeničnom priznanju optuženika, nego se snažno na to nadovezuje. Opis ponašanja ovih sudionika u predmetnoj prometnoj nesreći, iznijet od strane ove svjedokinje, naprosto je logičan nastavak slijeda događaja po tragediji koja se desila.

21. Dakle, ni ova dva iskaza ne ukazuju da bi optuženik ĐI sebe lažno samoteretio.

22. Svakako najvažniji dokaz u ovom postupku jest prometno vještačenje. Spisu prileži nalaz i mišljenje vještaka Danijela Sikirića od 12. veljače 2025. (l.s. 126- 146). Ovaj dokaz je proveden na okolnost utvrđivanja mehanizma nastanka predmetne prometne nesreće. Kada se usporedi sadržaj ovog dokaza sa činjeničnim opisom kaznenog djela koje se stavlja na teret optuženiku optužnim aktom razvidno je da se činjenice iz optužnog akta temelje primarno upravo na ovom dokazu. Kako u pogledu ukupne dinamike nastanka predmetne prometne nesreće, tako i u pogledu određenih pojedinačnih činjenica u odnosu na pojedinog sudionika prometne nesreće, njihova vozila ili samo mjesto događaja. Rezultati prometnog vještačenja doista potvrđuju da se predmetna prometne nesreća desila na način kako je to optuženik priznao. Tragovi prometne nesreće, položaji vozila neposredno nakon nje i ostale okolnosti zatečene na očevidu bile su temelj za izračune i analizu mehanizma nastanka ove prometne nesreće u predmetnom vještačenju. Na temelju njega sud je utvrdio da je doista došlo do destabilizacije vozila kojim je upravljao optuženik i ispadanja pokojnog ĆI iz njega. Ono što je bitno jest da do destabilizacije nije došlo uslijed nekakvih tehničkih karakteristika vožnje (kao što je brzina) ili ceste (kao što je oštrina zavoja). Brzina u kojoj se optuženik svojim vozilom kretao u zavoju u kojem je došlo do destabilizacije njegovog vozila bila je adekvatna. S njom se mogao svladati taj zavoj. Stoga nema tehničkog objašnjenja zašto je došlo do destabilizacije. Upravo to nedvojbeno navodi na zaključak da problem jest u nečemu drugome – u nečemu što je vezano za njegovu sposobnost upravljanja vozilom. Optuženik je nedvojbeno bio pijan te kako nema tehničkog objašnjenja zašto je došlo do destabilizacije njegovog vozila jedini uzrok destabilizaciji njegovog vozila može biti vožnja pod utjecajem alkohola, odnosno njegova apsolutna nesposobnost za upravljanjem vozilom u tom trenutku. S obzirom da ovo vještačenje navodi na zaključak suda da postoji uzročno posljedična veza između predmetne prometne nesreće i optuženikove vožnje pod utjecajem alkohola jasno je da ovaj dokaz nije u suprotnosti sa optuženikovim činjeničnim priznanjem. Osim navedenog, predmetno prometno vještačenje potvrđuje i da se prometna nesreća nakon destabilizacije optuženikovog vozila i ispadanja pokojnog ĆI iz njega, u kojem je bio suvozač, nastavlja kroz nalijetanje vozila UI na pokojnog ĆI dok je ovaj ostao ležati na kolniku. Predmetno prometno vještačenje nadalje potvrđuje da svjedok UI nije mogao uočiti i izbjeći pokojnog ĆI u okolnostima ove prometne nesreće. Sve to nadalje ide u prilog onome što se stavlja na teret optuženiku, onome što je optuženik činjenično priznao.

23. Optuženiku BI stavlja se na teret počinjenje predmetnog kaznenog djela s namjerom. Činjenica da je sjeo u motorno vozilo i upustio se upravljanju njime pod utjecajem alkohola nedvojbeno potvrđuje njegovo postupanje s namjerom. U ovom slučaju neizravnom namjerom. Sud nema nikakve dvojbe da je on bio svjestan da u takvom stanju ugrožava sigurnost prometa, može izazvati prometnu nesreću, ali ga, u tom trenutku, naprosto nije bila briga hoće li se to i dogoditi. On je time pristao na svaku posljedicu, pa i počinjenje predmetnog kaznenog djela. Vrlo važna činjenica jest je li optuženik inkriminirane prigode bio ubrojiv. Sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještakinje dr. Arlene Sabljar od 1. prosinca 2025. (l.s. 205-231) da je bio ubrojiv, ali smanjeno (ne i bitno) ubrojiv. Optuženik je u trenutku vožnje koja je uzrokovala predmetnu prometnu nesreću bio u pijanom stanju, a sud je utvrdio da to čini njegovu ubrojivost u inkriminirano vrijeme smanjenom. Smanjeno ubrojiva osoba nije neubrojiva osoba, a to znači da je inkriminirane prigode optuženik postupao s krivnjom, i to s prethodnim označenim stupnjem krivnje.

24. Optuženiku se stavlja na teret povreda čl. 199. st. 2., čl. 34. st. 1. i čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (,,Narodne novine" br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023 i 145/2024 - u daljnjem tekstu: ZSPC). Člankom 199. st. 2. ZSPC propisno je da vozač vozila kategorije A1, A2, A, B, BE, F, G i AM ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka. Dakle, optuženik je, nedvojbeno postupao suprotno ovim zakonskim odredbama. Upravljao je vozilom u pijanom stanju, a to je dovelo do destabilizacije vozila kojim je upravljao i posljedično ispadanje pokojnog ĆI iz tog vozila. Sud nema nikakve dvojbe da je upravo utjecaj alkohola uzrokovao destabilizaciju njegovog vozila u zavoju u kojem je do nje došlo. Naime, brzina kojom se njegovo vozilo kretalo bila je i više nego dovoljna za svladavanje tog zavoja te naprosto nema tehničkog razloga zbog koje je došlo do destabilizacije vozila. To navodi na zaključak da je do destabilizacije vozila došlo zbog subjektivne prirode vožnje optuženika. To pak opravdava alkohol. To je dakle izazvalo predmetnu prometnu nesreću koja je završila sa tragičnim posljedicama navedenim u činjeničnom opisu optužnog akta. Ovo čini uzročno posljedičnu vezu između ponašanja optuženika, kršenja ovih zakonskih odredbi o sigurnosti prometa na cestama i nastanka ove prometne nesreće te njenih posljedica. Jasno, ovim se optuženik nije držao prometnih pravila, zakonskih odredbi. Shodno tome, u činjeničnom opisu može ostati i čl. 34. st. 1. ZSPC. Međutim, brzina kojom je upravljao svojim vozilom nije utjecala na nastanak predmetne prometne nesreće. Brzina kojom je upravljao, da je on bio u trijeznom stanju, ne bi dovela do nastanka ove prometne nesreće. Iz tog razloga je sud uklonio iz činjeničnog opisa čl. 51. st. 1. ZSPC i u tom dijelu ga modificirao. Naime, čl. 51. st. 1. ZSPC propisuje da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Vozač je dužan vožnju prilagoditi, dakle, određenim vanjskim uvjetima, a ne činjenici da vozi po noći pijan. Vozač ne može vožnju prilagođavati ovom subjektivnom uvjetu (pijano stanje), jer je naprosto njemu u takvom stanju zabranjeno upravljati vozilom.

25. Člankom 459. st. 6. ZKP/08 propisano je da ako je optuženik osuđen na kaznu, u obrazloženju će se navesti koje je okolnosti sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne, kojim se razlozima vodio kad je ustanovio da kaznu treba ublažiti ili optuženika osloboditi od kazne ili izreći uvjetnu osudu, odnosno djelomičnu uvjetnu osudu, zamijeniti kaznu radom za opće dobro na slobodi, izreći posebne obveze, zaštitni nadzor, sigurnosnu mjeru ili oduzimanje imovinske koristi, oduzimanje predmeta ili javno objavljivanje presude. Ako je Sud izrekao novčanu kaznu u dnevnim dohocima odnosno dnevnim iznosima, u obrazloženju će posebno iznijeti dokaze i okolnosti važne za odluku o visini i broju dnevnih dohodaka, odnosno dnevnih iznosa te svoju ocjenu optuženikovih osobnih i imovinskih prilika.

26. Stavkom 7. istog članka propisano je da ako se optuženik o svim točkama optužbe očitovao na način da se smatra krivim, obrazloženje presude sadržavat će samo podatke iz prethodnog stavka.

27. Stoga, nema dvojbe da je optuženik ĐI inkriminirane prigode kršio propis o sigurnosti prometa, konkretno čl. 199. st. 2. i čl. 34. st. 1. ZSPC. Posljedica njegovih kršenja tih zakonskih odredbi ZSPC je uzrokovanje ove prometne nesreće i to na način kako je opisano u izreci ove presude, a posljedica je smrt ĆI. Time je optuženik nedvojbeno s namjerom ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. u svezi st. 1. KZ/11.

28. Prema tome, kako se optuženik ĐI u odnosu na kazneno djelo koje mu se stavlja na teret očitovao da se smatra krivim, kako ga je i činjenično priznao te kako je to njegovo priznanje u skladu s dotada prikupljenim dokazima, sud nije u ovom obrazloženju detaljno obrazlagao njegovu krivnju, već ga je u skladu s njegovim priznanjem proglasio krivim.

29. Sud je pri odmjeravanju kaznene sankcije optuženiku BI imao na umu njegovu prijašnju neosuđivanost za činjenje kaznenih djela koja je razvidna iz izvatka iz kaznene evidencije (l.s. 269, 270). Ta okolnost je svakako olakotna. Optuženik je međutim pravomoćno prekršajno osuđivan. Pravomoćno je osuđen u pet prekršajnih postupaka i to za četiri prometna prekršaja te jedan prekršaj povezan sa zlouporabom droge. Sudu su posebno interesantni prometni prekršaji zbog kojih je osuđivan. Dva su relativno benigna, odnose se na sigurnosni pojas i neuzimanje vozačke dozvole prilikom vožnje, međutim druga dva su vrlo značajna. Radi se o prekršajima koji u sebi uključuju vožnju pod utjecajem alkohola. Ove okolnosti sud ocjenjuje otegotnim. U oba ta prekršaja evidentno nije bilo posljedica po bilo koga, nažalost treća vožnja pod utjecajem alkohola, ova iz optužnog akta, završila je tragično. Prethodno iznesene okolnosti razvidne su iz izvatka iz prekršajne evidencije (l.s. 263). Optuženik je priznao krivnju, izrazio kajanje, i to sud cijeni kao olakotnu okolnost. Ovdje valja posebno naglasiti da se ne radi o priznanju u cilju osiguranja blaže kazne. Upravo suprotno, sud ocjenjuje optuženikovo priznanje iskrenim i posljedicom istinske traume koju je proživio s obzirom da je posredno uzrokovao smrt njemu vrlo bliske osobe. Spisu prileži medicinska dokumentacija za optuženika (l.s. 29-37, 182-192). Iz nje je razvidno, baš kao i psihijatrijsko vještačenje optuženika, da je predmetna prometna nesreća ostavila vrlo značajne traume na njemu. To su svakako olakotne okolnosti. Iz medicinske dokumentacije za optuženika sud je utvrdio da je i on teže ozlijeđen u predmetnoj prometnoj nesreći, I tu je okolnost sud cijenio kao olakotnu. Bio je u inkriminirano vrijeme smanjeno ubrojiv. I to je olakotna okolnost. Majka pokojnog ĆI, inače bliska krvna srodnica sa optuženikom, na raspravi je bila jasna da je optuženiku sve oprostila i da joj nije stalo do njegovog kažnjavanja. U predmetnoj prometnoj nesreći poginula je jedna osoba. Nažalost u prometnim nesrećama zna poginuti i više osoba. Kad se predmetna prometna nesreća cijeni iz te perspektive, koliko god to neobično zvučalo, pogibija jedne osobe onda predstavlja olakotnu okolnost. U svojoj biti predmetnu prometnu nesreću uzrokovalo je kršenje samo jedne odredbe ZSPC (one iz čl. 199. st. 2. ZSPC; kršenje odredbe čl. 34. st. 1. ZSPC je više općenita konstatacija). Kako u prometnim nesrećama uzrok zna biti u kršenju više prometnih pravila, onda bi i okolnost kršenja jedne odredbe bila olakotna. Sud nema nikakve dvojbe da je optuženik bio u iznimno bliskom odnosu sa pokojnim ĆI. Sud nema nikakve dvojbe da je njemu, osobi koja je praktički odrasla sa pokojnikom, njegova smrt teško pala. Toliko da je dovela do narušavanja njegovog zdravlja. Sud jest utvrdio postojanje otegotnih okolnosti, međutim sve ostale su olakotne okolnosti. One, posebice u vezi sa posljedicom ovog kaznenog djela po optuženika, zahtijevaju da optuženikovo kažnjavanje ipak bude ispod posebnog minimuma za ovo kazneno djelo na temelju čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. t. 3. KZ/11. Po ocjeni ovog suda, kad se imaju na umu sve iznesene okolnosti, kao i svrha kaznenopravnih sankcija, a polazeći od stupnja krivnje (neizravna namjera) ovaj sud drži da će svrha kažnjavanja prema optuženiku za učin ovog kaznenog djela biti ostvarena kaznom zatvora u trajanju od jedne godine.

30. S obzirom na visinu izrečene kazne zatvora na temelju odredaba KZ/11 dolazi u obzir primjena bilo uvjetne osude, bilo zamjene radom za opće dobro. Međutim, s obzirom na okolnosti ove prometne nesreće, težinu njene posljedice, svrha kaznenopravnih sankcija može se ostvariti isključivo bezuvjetnom kaznom zatvora. Sud jest utvrdio postojanje naročitih olakotnih okolnosti na strani optuženika BI. Njih je posebno vrednovao kada je kaznu ublažavao ispod zakonskog minimuma, jer je to u skladu sa specijalnom prevencijom. S obzirom na to njihovo ponovno vrednovanje u smislu izricanja primjerice uvjetne osude, ili zamjene radom za opće dobro, bilo bi protivno cilju generalne prevencije.

31. Nema nikakve dvojbe da je optuženik ĐI počinio kazneno djelo upravo protiv sigurnosti u prometu. Sud je to utvrdio, sud ga je za učin tog kaznenog djela i osudio. Optuženik, kao što je razvidno iz prethodnog dijela obrazloženja, ima značajnih psihičkih problema. Međutim, oni su posljedica predmetne prometne nesreće, a ne jedan od njenih uzročnika. Psihičke tegobe kod optuženika ne navode sud na zaključak da postoji opasnost da bi on upravljajući motornim vozilom mogao počiniti kazneno djelo. Međutim, sud ne može zanemariti činjenicu da je optuženik do sada u četiri navrata pravomoćno prekršajno osuđivan za učin prometnih prekršaja. Čak u dva navrata radilo se o prekršajima koji u sebi uključuju vožnju pod utjecajem alkohola. Nažalost, izostanak utjecaja tih osuđujućih sudskih odluka na optuženika rezultiralo je tragičnom posljedicom istog ponašanja u ovom predmetu. Posljedica je evidentno ostavila značajnu traumu na optuženika, međutim to ne znači da je opasnost od nastavka ovakvog ponašanja, sudjelovanja u prometu kao vozač pod utjecajem alkohola, prestala. Obrazac dosadašnjeg ponašanja optuženika u tom pogledu je vidljiv te ga je sud naprosto dužan valorizirati. Stoga je sud na temelju čl. 72. KZ/11 optuženiku izrekao i sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom. Po ocjeni suda ona se mora odnositi na sve kategorije vozila, radi pojačane sigurnosti. Sud je ocijenio da ova sigurnosna mjera mora trajati 3 godine dulje od izrečene kazne zatvora. Optuženik je osuđen kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, pa je stoga sud njemu izrekao ovu sigurnosnu mjeru u trajanju od 4 godine. Ovo trajanje sud je odmjerio s obzirom na sve okolnosti predmetnog kaznenog djela, koje uključuju i ponašanje i zdravstveno stanje optuženika. U predmetnoj prometnoj nesreći poginula je jedna osoba. Tu posljedicu sud je morao pri odmjeravanju ovog vremena uzeti u obzir. Kao i količinu alkohola u optuženikovom organizmu. Tako je sud došao do toga da ova sigurnosna mjera mora biti 3 godine dulja od izrečene kazne zatvora. Na temelju čl. 67.a KZ/11 ova sigurnosna mjera počinje teći od dana izvršnosti presude. Optuženiku je dana 13. prosinca 2024. izrečena mjera opreza iz čl. 98. st. 2. t. 8. ZKP/08 (privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom). Na temelju čl. 72. st. 7. KZ/11 sud je bio dužan u vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom uračunati vrijeme privremenog oduzimanja dozvole za upravljanje motornim vozilom od 13. prosinca 2024. pa nadalje.

32. S obzirom da je optuženik ĐI proglašen krivim za učin kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. KZ/11 sud ga je na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezao snositi troškove kaznenog postupka. Obvezao ga je snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 150,00 €. Sud je visinu paušalnog troška odmjerio na temelju trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka. Sud je optuženika obvezao snositi i troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od 2.622,14 €. Ovi troškovi odnose se na troškove sudsko medicinskog vještačenja, toksikoloških vještačenja, uključujući pristup vještaka toksikologa na raspravu, psihijatrijskog vještačenja, uključujući pristup vještaka psihijatra na raspravu, prometnog vještačenja, uključujući pristup vještaka prometne struke na raspravu. Navedeno sveukupno iznosi 2.772,14 €. Optuženiku je naloženo ove troškove podmiriti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

40. Slijedom iznesenoga odlučeno je kao u izreci.

Zadar, 18. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Ante Bačić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. ŽDO Zadar na broj: KO-DO-3/2025

2. Optuženik ĐI, [adresa]

3. Branitelj optuženika Ivan Skoblar, odvjetnik u Zadru