Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1177/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB:36514183925, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku u OD Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa, odvjetničko društvo iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj P-4/2023-18 od 17. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

1.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj P-4/2023-18 od 17. svibnja 2024. u točkama I do IV izreke.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 00256 od 02. travnja 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu članka 3.2. koji glasi: “Korisnik kredita Davatelja kredita opunomoćuje, te mu istodobno nalaže iznos kredita naveden u članku II. Ugovora, umanjen za troškove zaključenja Ugovora navedene u članku III. Ugovora, isplatiti H. Korisniku kredita ne pristoji pravo zahtijevati drukčiji način isplate kredita.”; i u dijelu toč. 8.7. koja glasi :“U slučaju prijevremenog prestanka Ugovora, a neovisno o razlogu prestanka, Davatelju kredita pristoji pravo obračunati i naplatiti naknadu štete temeljem izgubljene dobiti, koju bi Davatelj kredita stekao, da nije došlo do prijevremenog prestanka Ugovora, a u visini od 2% (dva posto) od u trenutku prestanka Ugovora još nedospjelog iznosa glavnice.” Točkom II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 562,19 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 108,19 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.575,00 eur dok je točkom V izreke odbijen tuženik sa zahtjevom za plaćanjem troškova parničnog postupka.

2. Protiv usvajajućeg dijela presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje -ZPP).

3. Tuženik u žalbi tvrdi da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača te da predmetni ugovor nije potrošački ugovor o kreditu. Pojam potrošača da treba tumačiti usko s jedinim ciljem zadovoljavanja privatnih potreba te da je za prosudbu svojstva potrošača odlučan objektivan kriterij, svrha u koju fizička osoba sklopila predmetni ugovor. Nastavno tvrdi da prosječni potrošač čita ugovor i interesira se za pojašnjenje odredbi koje mu nisu jasne. Tvrdi da je je sud o ništetnosti odlučio na temelju paušalnih i netočnih tvrdnji tužitelja bez uzimanja u obzir dostavljene dokumentaciju. Predmetne ugovorne naknade da nisu prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Nastavno ističe da su ugovorne odredbe jasne i lako uočljive i razumljive i da je tužitelj bio upoznat sa svim troškovima (troškovima obrade kredita, rokom otplate i ratom kredita) što da je potvrđeno i iskazom svjedoka RO. Što se tiče izlazne naknade u slučaju raskida ugovora tuženik da isplaćuje ostatak glavnice, ne i kamate te da zbog prijevremenog raskida trpi štetu u vidu administrativnih troškova obrade dokumentacije, troškova osoblja te da se sredstva kojima tuženik kreditira korisnika zadužuju kod banke i za ta pozajmljena sredstva da se isplaćuje ugovorena kamata. Tvrdi i da sud nije odlučio o prigovoru mjesne nadležnosti i da je pogrešno odlučio o pitanju zastare te da nije primijenio odredbu o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje neke od navedenih bitnih procesnih povreda. Nije počinjena ni povreda članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je pobijana presuda razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

8. Nije počinio ni relativno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. stavak 1. ZPP-a zbog povrede odredbe o mjesnoj nadležnosti. Iako sud prvog stupnja nije izričito odbio zahtjev tuženika o mjesnoj nenadležnosti sadržajno je to pravilno učinio kada je proveo suđenje u ovom predmetu i donio predmetnu presudu.

9. Ugovorna odredba iz čl. 11. 3. Ugovora o mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Zagrebu, pisana malim tiskanim slovima na tipskom ugovoru, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kako je utvrđeno za ostale odredbe ugovora je nepoštena, u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača,( ''Narodne novine'' broj 96/2003, , dalje: ZZP/03) te kao takva ništava (čl. 87. stavak 1. ZZP-a), osim toga uzrokuje i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača jer kada bi bio nadležan sud u Zagrebu tužitelj koji ima prebivalište u [adresa] morao bi putovati u Zagreb što iziskuje dodatne troškove i vrijeme (zbog gustoće prometa putovanje do Zagreba bilo bi i vremenski puno zahtjevnije) u odnosu na tuženika koji živi u [adresa].

10. Za određivanje nadležnosti u predmetnom sporu u primjeni je odredba čl. 19. l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 89/15, 102/15, 52/16). Iako je ta zakonska odredba stupila na snagu nakon sklapanja predmetnog ugovora (koji je sklopljen 02. travnja 2007.) ona se primjenjuje na konkretan predmet u dijelu određivanja mjesne nadležnosti jer bi svako drugo tumačenje kada se radi o potrošačkim ugovorima sklopljenim prije 01. listopada 2010. dovelo do pretjeranog formalizma u odlučivanju (tako i VS u predmetu Gr 1-143/19 od 11. prosinca 2019.).

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio predmetni ugovor o kupnji osobnog vozila potrošačkim ugovorom, u smislu odredbe čl. 3. stavak 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja tog ugovora i tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije ni doveo u pitanje tu činjenicu. Iz predmetnog proizlazi da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi tužitelj ugovor sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, već u svrhu rješavanja privatnih pitanja. Neosnovano se žalitelj u dijelu poziva na odredbe ZZP/15 koje se u dijelu primjene materijalnog prva ne odnose na ovaj predmet.

12. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno na temelju dokumentacije u spisu te saslušanjem tužitelja utvrdio da tužitelj i tuženik nisu pregovarale o sadržaju čl. 3.2. ugovora o kreditu, kojim je ugovoreno da se iznos kredita umanjuje za troškove zaključenja Ugovora i da tuženik nije definirao na što se odnose ti troškovi, već je na unaprijed standardnom tipskom obrascu ugovorio odredbu o plaćanju naknade suprotno načelu savjesnosti i poštenja, to se i prema citiranim odredbama ZOO-a radi o ništetnoj ugovornoj odredbi.

13. Iako tuženik smatra da je odredba čl. 3.2. ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje troškova obrade kredita jasna, lako razumljiva i lako uočljiva, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženik u ovom konkretnom postupku nije dokazao opravdanost ugovaranja naknade za obradu kredita. Naime, zahtjev transparentnosti sadržan u odredbi čl. 85. ZZP-a ne zahtijeva da se u ugovoru o kreditu detaljno specificiraju sve usluge koje čine troškove obrade kredita, isti zahtijeva da odredbe budu jasne, razumljive i lako uočljive te da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. U konkretnom slučaju taj zahtjev transparentnosti znači da ugovorne odredbe o obvezi plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva, potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, kao i u pogledu njihovog konkretnog dosega u smislu da zna koje to stvarne troškove plaća i da može procijeniti sve ekonomske posljedice koje bi proizašle iz tih odredbi. Obzirom na opseg informiranosti te činjenicu da tužitelj nije bio informiran koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih niti o krajnjoj svrsi plaćanja te naknade, u ovom konkretnom slučaju taj zahtjev transparentnosti nije zadovoljen. Trgovac je bio u obvezi detaljno objasniti potrošaču kako funkcionira predmetni kreditni odnos.

14. Sukladno tome prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je sporna ugovorna odredba čl. 3.2. ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje troškova obrade, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, što pravilnim prihvaća i ovaj sud.

15. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ništetnom ugovornu odredbe o ugovorenim naknadama za prijevremenu otplatu kredita (tzv. izlaznu naknadu).

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama povodom restitucijskog zahtjeva potrošača s osnova nepoštene odredbe o ugovorenoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita (npr. Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022. i Rev- 43/2022-2 od 14. lipnja 2022.) izrazio pravno shvaćanje da banka imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji su izravno povezani s prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), a da se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne smije odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je banka trebala dobiti da nije bilo prijevremene isplate.

17. Kako je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka tvrdio da, kao i sve banke, sredstva kreditiranja dobavlja po visokim kamatama kod banke sa sjedištem u [adresa], za zaključiti je da ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita predstavlja i unaprijed ugovorenu naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate).

18. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika, prvostupanjski sud je iz provedenih dokaza, a posebice iskaza tužitelja pravilno utvrdio da stranke nisu pojedinačno pregovarale ni o ugovornoj odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, da se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženice o kreditu, da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, te da tuženik prilikom zaključenja ugovora nije pojasnila tužitelju razloge ugovaranja naknade za prijevremenu otplatu kredita niti na što se točno odnosi ta naknada, te je opravdano, primjenom odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 zaključio da je i ta ugovorna odredba ništetna jer je ugovorena suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročila je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, a što pravilnim prihvaća i ovaj sud.

19. Protivno žalbenim tvrdnjama, iz iskaza saslušanog svjedoka RO ne proizlazi da bi tužitelj dobio punu informaciju o troškovima i naknadama jer navedeni svjedok, djelatnik tuženika, nema nikakvog saznanja o ovom konkretnom ugovoru i kako je sam izjavio nije sudjelovao kod prodaje osobnog automobila tužitelju i ne kontaktira s kupcima već kontaktira s trgovcima.

20. Nije osnovan prigovor zastare, jer zastara restitucijskih zahtjeva s osnove nepoštenih odredbi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i naknadi za prijevremenu otplatu kredita teče od pravomoćnosti prvostupanjske presude u ovom postupku, pa s obzirom da je tužba podnesena 05. siječnja 2023., to nije protekao rok od per godina iz čl. 225. ZOO-a, te je pravilno prvostupanjski sud obvezao tuženicu na isplatu restitucijskog zahtjeva tužitelja pod toč. III. i IV. izreke presude.

21. Kako ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Sukladno tome pravilno je sud prvog stupnja obvezao tuženika na vraćanje primljenog.

22. Slijedom svega iznijetog, cijeneći činjenicu da visinu kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva tuženik ne osporava, to je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu glavne tražbine.

23. Pravilna je i odluka suda prvog stupnja u dijelu troškova postupka, donijeta primjenom odredbe čl. 154. st. 5 ZPP -a. Protivno žalbenoj tvrdnji pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe i donošenja presude.

24. Pravilno je utvrdio i visinu troškova postupka prema VPS-u iz tužbe koji VPS čini vrijednost deklaratornog i kondemtatornog tužbenog zahtjeva i iznos naknade koji po toj osnovi pripada tužitelju.

25. Iz navedenih razloga valjalo je, primjenom odredbe čl. 368. stavak 1. ZPP- a potvrditi i pobijanu presudu u dijelu troškova postupka te odlučiti kao u izreci.

26. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

27. Nepobijani dio točke V izreke presude, ostaje neizmijenjen.

Rijeci, 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić