Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1630/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejkovi kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja RI pok. RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Dinko Jonjić odvjetnik u Imotskom, protiv tuženika Crkve Svetoga Luke Kamenmost iz Podbablja (Katolička Župnička Crkva Svetog Luke, Podbablje) koju zastupa punomoćnik Boris Rebić odvjetnik u Imotskom, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom posl.br. P-1195/2021-8 od 1. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom posl.br. P-1195/2021-8 od 1. rujna 2022.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnine koju je mjernik-vještak Perica Puljić dana 20. siječnja 2018. godine identificirao kao dio č.z. 143, površine 1820 m2, te omeđio točkama A B C D E F G A sve K. O. [katastarska općina] te da je tuženica dužna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ispustiti valjanu zemljišnoknjižnu ispravu temeljem koje će se tužitelj moći uknjižiti na svoje ime uz istodobno brisanje tuženice, koja je tu promjenu dužna trpjeti, brisanjem tuženice kao vlasnice nekretnine uknjižene u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] dok je u točki II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 2.281,17 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj koji prvostupanjsku presudu sadržajno pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t.2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) .

3. Tužitelj predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je vlasnik i posjednik dijela nekretnine č.z. 143, površine 1820 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to onog dijela koji je u nalazu i mišljenju vještaka mjernika omeđen točkama A B C D E F G A time da činjeničnu osnovu tužbe čini tvrdnje tužitelja da je stvarni vlasnik i dugogodišnji posjednik predmetne nekretnine koja je u vlasništvo njegova prednika prešla temeljem agrarne reforme.

10. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje da tužitelj tijekom postupka nije priložio povijesni zemljišnoknjižni izvadak iz kojega bi bilo vidljivo da je predmetna nekretnina bila objekt agrarne reforme niti odluku kotarske odnosno gradske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju iz koje bi proizlazilo da je u odnosu na navedenu nekretninu provedena agrarna reforma i odlučeno o dodjeljivanju zemljišta agrarnim subjektima ( tužitelju ) odnosno njegovim prednicima pa zaključuje da tužitelj nije dokazao da je predmetna nekretnina dodijeljena njegovom pravnom predniku u smislu odredbi Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske ( NN broj 111/47) te stečena po odredbama toga Zakona.

11. Polazeći od utvrđenja da tužitelj nije dokazao da je predmetna nekretnina dodijeljena njegovom predniku, niti je dokazao da je ista stečena u vlasništvo dosjelošću do 6. travnja 1941. protekom roka od 40 godina samostalnog posjedovanja propisanog odredbom paragrafa 1472 tada važećeg OGZ-a na crkvenim dobrima a niti je od 8. listopada 1991. pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 15. ožujka 2017. protekao odredbom čl. 159.st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZV) zakonom propisani rok od četrdeset godina u kojem samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe stječe istu u vlasništvu, kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužitelja te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

12. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP) utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda .

13. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za utvrđenje činjenica od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

14. Tužitelj tvrdi da je vlasnik predmetne nekretnine i temelji svoj tužbeni zahtjev na stjecanju po osnovi agrarne reforme.

15. Protivno žalbenim navodima tužitelja pravilno je prvostupanjski sud kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/98., 137/99. i 22/00. – odluka USRH, 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12., dalje ZV) propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

17. To znači da je mjerodavna odredba čl. 1. Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 111/47), a koji je stupio na snagu dana 17. prosinca 1947. godine. Navedenom odredbom propisano je da u cilju dodjeljivanja zemlje seljacima (zemljoradnicima) koji nemaju zemlje ili je nemaju dovoljno, izvršit će se na čitavom području Narodne Republike Hrvatske agrarna reforma i kolonizacija.

18. U čl. 2. st. 1. istog zakonskog teksta određeno je da dodijeljeno zemljište prelazi u privatno vlasništvo domaćinstva kojemu je dodijeljeno i odmah se upisuje u zemljišne knjige. Stavkom 2. propisano je da se pravo vlasništva upisuje na sve članove domaćinstva kojemu je zemlja dodijeljena, tako da svi članovi imaju jednaka prava. To vrijedi i za slučaj kada je zemlja dodijeljena prema st. 2. čl. 56. tog Zakona.

19. Navedenom odredbom propisano je da ukoliko izvjesne osobe imaju pravo na dodjeljivanje zemlje, ne podnesu pojedinačno zahtjeve za dodjeljivanje zemlje, već zajednički zahtjev, da im se kao osnovnoj proizvođačkoj zadruzi dodijeli kompleks zemljišta prema njihovom broju i veličini njihovih porodica, zemljište će im se dodijeliti kao njihova zajednička zadružna imovina, u kojoj sva zadružna domaćinstva imaju svoj suvlasnički dio. Za ta zadružna dobra vrijedit će pravila koja propiše Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva FNRJ.

20. Pored toga, odredbom čl. 3. točka c) istog Zakona uređeno je da kako bi se stvorio zemljišni fond potreban za provođenje agrarne reforme i kolonizacije, oduzet će se od sadašnjih vlasnika i prijeći u državne ruke zemljišni posjedi crkava, samostana (manastira), vjerskih i crkvenih ustanova i svih vrsta zaklada svjetovnih i vjerskih.

21. Prema stanju spisa tužitelj nije priložio bilo kakvu ispravu iz koje bi proizlazilo da je predmetna nekretnina bila objekt agrarne reforme , niti je priložio odluku nadležne kotarske odnosno gradske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju iz koje bi proizlazilo da je u odnosu na navedenu nekretninu provedena agrarna reforma i odlučeno o dodjeljivanju zemljišta agrarnim subjektima.

22. Stoga, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud , tužitelj nije dokazao da je predmetna nekretnina bila dodijeljena njegovom pravnom predniku u agrarnoj reformi i kao takva bila stečena u vlasništvo.

23. Pravilnost utvrđenja te zaključaka prvostupanjskog suda žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u pitanje pri čemu valja naglasiti da je radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pred prvostupanjskim sudom proveden očevid na licu mjesta te vještačenje po vještaku geodetske struke Perici Puljiću, polazeći od sadržaja kojeg tužitelj konačno određuje tužbeni zahtjev zahtijevajući da ga se utvrdi stvarnim vlasnikom dijela č.z. 143 u površini od 1820 m2 koja je u nalazu i mišljenju vještaka identificirana te omeđena točkama A – B – C

- D – E – F – G - A sve K. O. [katastarska općina].

24. Iz Zapisnika o provedenom očevidu na licu mjesta te sadržaja nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Perice Puljća proizlazi da prijepor u naravi predstavlja dio groblja uz crkvu Sv. Luke na Kamenmostu. Na prijeporu se nalaze 42 cijele grobnice i 5 dijelova grobnica, betonsko stepenište dok je ostatak neizgrađen.

25. Naime, prema odredbi članka 1. stavak 2. Zakona o grobljima ("Narodne novine" br. 19/1998, 50/2012) koji propis se s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe i odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja primjenjuje na konkretni spor, groblje je ograđeni prostor zemljišta na kojem se nalaze grobna mjesta, prateće građevine i komunalna infrastruktura, pri čemu je u članku 2. istog Zakona propisano da su groblja komunalni objekti u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba na čijem području se nalaze.

26. Kako je prijepor u naravi dio groblja uz crkvu Sv. Luke na Kamen mostu to slijedi da je isti kako sastavni dio groblja po sili zakona ex lege postao vlasništvo jedince lokalne samouprave na čijem se području nalazi pa isti nije i ne može biti stvarno vlasništvo tužitelja, to je pravilno kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem njegova prava vlasništva u odnosu na isti.

27. Sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka time da tuženik sadržajem žalbe i ne iznosi razloge zbog kojih odluka o troškovima sadržana u izreci pobijane presude nije pravilna. Tuženik je izgubio parnicu pa ga je pravilno prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP -a obvezao na naknadu parničnog troška tužitelju.

28. Slijedom svega naprijed iznijetog žalbu tužitelja temeljem odredbe čl. 368.. ZPP-a valjalo je odbiti te presudu prvostupanjskog suda potvrditi i odlučiti kao u izreci.

U Rijeci, 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković