Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-627/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika: 1. ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Milkoviću, odvjetniku iz Siska, radi isplate, odlučujući o žalbi 2.tužene, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-766/19-18 od 22. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 2.tužene ĐG kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-766/19-18 od 22. prosinca 2022. potvrđuje u točki I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I. izreke naloženo je 1.tuženiku ŽG i 2.tuženoj ĐG da solidarno tužitelju isplate iznos od 12.293,38 eur / 92.624,45 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci, dok je točkom II. odbijen tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata. Točkom III. naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju solidarno troškove postupka u iznosu od 1.231,14 eur / 9.276,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela 2.tužena pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), predlažući da se u odnosu na nju presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući povodom izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a. Protivno žalbenim tvrdnjama nije počinjena niti apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja u odnosu na sve odlučne činjenice iznio jasne razloge, tako da je presudu moguće u svemu ispitati.

6. Nadalje, sud prvog stupnja je radi ocjene osnovanosti zahtjeva tužitelja utvrdio sve relevantne činjenice te njihovom ocjenom pravilno primijenio materijalno pravo kada je uz 1.tuženika i 2.tuženu obvezao solidarno isplatiti tužitelju utuženi iznos.

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja koji je iznos tužitelj isplatio oštećenicima u štetnom događaju od 13. rujna 2014. godine.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje te iz sadržaja spisa proizlazi sljedeće:

-1.tuženik je 13. rujna 2014. godine oko 21,40 sati u [adresa] bez položenog vozačkog ispita te sa koncentracijom alkohola u krvi od 1,79 g/kg upravljao osobnim vozilom marke Volkswagen tip Polo registarske oznake [registarska oznaka] vlasništvo 2.tužene koje je policom osiguranja od odgovornosti bilo osigurano kod tužitelja;

-upravljajući vozilom prešao je na suprotnu kolničku traku pa je prednjim lijevim dijelom vozila udario u prednju lijevu stranu osobnog vozila marke Škoda registarske oznake [registarska oznaka] kojim je u suprotnom smjeru upravljao ĆG, nakon čega je nastavio kretanje i istočnom prometnom trakom i prednjim dijelom udario u prednju lijevu stranu osobnog automobila marke Peugeot tip 106 registarske oznake [registarska oznaka] kojim je iz suprotnog smjera upravljao TG.

-u tom štetnom događaju ozljede su zadobili TG, BG, NG, ČG i AG i na vozilima je nastala imovinska šteta pa je tužitelju BG **.**.2014. na ime naknade neimovinske štete i troškova zastupanja isplatio iznos od 4.250,00 kuna, TG dana 23. listopada 2014. po istoj osnovi 5.250,00 kuna, MG na ime naknade štete na vozilu i troškova prijevoza vozila 27. listopada 2014. iznos od 9.550,00 kuna, UG na ime naknade neimovinske štete, troškova liječenja, pristojbi i zastupanja iznos od 55.325,21 kuna ( i to 21. listopada 14. iznos od 14.075,76 kuna, 3. ožujka 2016. iznos od 23.077,38 kuna, 28. kolovoza 2018. iznos od 17.322,07 kuna, 20. srpnja 2018. iznos od 600,00 kuna te 19. lipnja 2018. iznos od 250,00 kuna), TG na ime imovinske štete na vozilu i troškova prijevoza iznos od 6.911,25 kuna i to **.**.2014., OG na ime neimovinske štete i troškova zastupanja 18. prosinca 2014. iznos od 9.875,00 kuna te AG na ime neimovinske štete i troškova zastupanja 19. prosinca 2014. iznos od 4.250,00 kuna;

-tužitelj se prije pokretanja predmetnog postupka obratio tuženicima sa regresnim zahtjevom i postignut je usmeni dogovor da će isti podmiriti obručno ali su odbili potpisati sporazum, s time da su naknadno izvršene uplate i to iznosa od 1.037,01 kuna dana 17. studenog 2014.,1.000,00 kuna dana 22. prosinca 2014.,500,00 kuna dana 5. veljače 2016. te iznos od 250,00 kuna dana 27. srpnja 2016. pa je preostao za isplatu iznos od 92.624,45 kuna.

9. Pored utvrđenja da je protiv 1.tuženika vođen kazneni postupak pod poslovnim brojem K-357/14 u kojem je donesena presuda od 27. siječnja 2015. kojim je isti oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa- izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu opisano i kažnjivo po članku 227. stavak 1. KZ/11 te mu izrečena uvjetna osuda iz razloga što je upravljajući osobnim vozilom pod utjecajem alkohola pri koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi od 2,08 g/kg upravo zbog alkoholiziranosti vozilom prešao na lijevu prometnu traku upravo kada su iz suprotnog smjera nailazila dva vozila koja su se pravilno kretala svojom desnom stranom u kojoj su osobe iz vozila zadobile ozljede, a jedna osoba i tešku tjelesnu ozljedu. Stoga zaključuje da je isti u obvezi tužitelju isplatiti iznos koji je on isplatio na ime oštećenih vozila i neimovinske štete kao osiguratelj, cijeneći pri tome da 1.tuženik iako uredno pozivan nije se odazivao pozivu niti osporio tužbeni zahtjev.

10. Cijeneći iskaz svjedoka GG oca 2.tužene te njen iskaz, utvrđuje da su isti imali saznanja da on nema položen vozački ispit te da je sklon alkoholu pa da je tako u situaciji kada ga je trebalo negdje odvesti to često radio otac 2.tužene. On je od strane policije bio obaviješten da je došlo do tog štetnog događaja kada je otišao do 2.tužene koja je spavala kako bi joj rekao što se dogodilo.

11. Iz iskaza 2.tužene utvrđuje da je 1.tuženik tog dana bio u alkoholiziranom stanju ali je u jednom trenutku nestao pa kada je izašla van vidjela je da nema automobila i pretpostavila da je otišao do sestre koja živi u neposrednoj blizini da je uzela djecu i otišla do te kuće i vidjela da je automobil u dvorištu. Nakon toga se vratila kući i smatrala da je 1.tuženik na sigurnom obzirom da je blizak sa sestrom i znao je odlaziti kod nje, ali pješice. Zatim je sa djecom otišla spavati i tek je naknadno saznala po dolasku oca da je on ipak nastavio voziti i izazvao prometnu nezgodu. Inače ključeve je držala u kući, ali ne u džepu i nije ih imala običaj skrivati, jer se nije nadala da bi 1.tuženik uzeo ključeve od auta. Kako je toga dana bio u alkoholiziranom stanju, da ga nije mogla spriječiti da uzme ključeve od auta.

12. Sud prvog stupnja prihvaća iznesene tvrdnje 2.tužene kao logične i životne, ali smatra da je u takvoj situaciji trebala pozvati policiju i obavijestiti da joj je 1.tuženik oduzeo auto i da istim upravlja u alkoholiziranom stanju, kako bi od sebe otklonila odgovornost za nastanak štetnog događaja.Protivno tome, iako je znala da je u alkoholiziranom stanju i autom se odvezao do sestre kojoj je inače išao pješice, vratila se kući i legla spavati.

13. Stoga zaključuje da je ista uz 1.tuženika solidarno odgovorna tužitelju za isplatu tuženog iznosa, te primjenom odredbe članka 1064. do 1066. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO), u svezi sa člankom 24. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), obvezuje i 2.tuženu da solidarno s 1.tuženikom isplati tužitelju utuženi iznos koji je on isplatio sudionicima štetnog događaja uz zakonsku zateznu kamatu od isplate svakog pojedinog iznosa do isplate.

14. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. stavak 1. ZPP-a uz odgovarajuću primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23 - dalje Tarifa).

15. Protivno tvrdnjama 2.tuženice s obzirom na utvrđene rezultate dokaznog postupka ne proizlazi da bi joj 1. tuženik protupravno oduzeo vozilo kojim je prouzročio predmetni štetni događaj. Kako se radi o izvanbračnom suprugu 2.tužene to je imala saznanja da nema položen vozački ispit te da je navedenog dana u alkoholiziranom stanju, u kojem je uobičajeno agresivan. Ukoliko mu zbog takvog stanja nije mogla zabraniti da uzme ključeve od vozila i istim se odveze, nakon što je vidjela da ga je uzeo i otišla sa djecom do kuće njegove sestre, trebala je uzeti vozilo i vratiti ga kući te ukloniti ključ kako ne bi ponovo došao u situaciju da upravlja vozilom, odnosno kao što zaključuje sud prvog stupnja, ukoliko zbog agresivnog ponašanja to nije mogla, tada je trebala pozvati policiju, jer je mogla pretpostaviti da će ponovo sjesti u automobil.

16. Naime, prema odredbi članka 1065. ZOO-a ako je vlasniku oduzeta opasna stvar, na protupravan način, za štetu koja od nje potječe ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar; ako vlasnik nije za to odgovoran. Drugotužena je svojim ponašanjem pridonijela tome da 1. tuženik njenim vozilom upravlja u alkoholiziranom stanju, jer uočivši da je krenuo sa vozilom, iako je objektivno za to imala mogućnost, nije uzela ključeve niti ga u tome spriječila, već se vratila kući i sa djecom otišla spavati, iako je znala da je 1.tuženik u posjedu ključa automobila i da se istim već odvezao od kuće. Stoga protivno njenim tvrdnjama nije dokazala da joj je 1.tuženik vozilo oduzeo na protupravan način, pa da bi bila oslobođena od odgovornosti, zbog čega je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je uz 1.tuženika solidarno odgovorna tužitelju za isplatu tuženog iznosa na ime regresa. Daljnjom primjenom odredbe čl. 963. ZOO-a pravilno je obvezao tuženike isplatiti tužitelju utuženi iznos, visinu kojeg tuženici nisu posebno osporavali, a proizlazi iz sadržaja priložene dokumentacije, uz zakonsku zateznu kamatu od izvršene isplate pojedinih iznosa.

17. S obzirom na ovakav ishod postupka, pravilna je i odluka o troškovima postupka koja se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a te odgovarajućim odredbama Odvjetničke tarife.

18. Stoga je žalbu 2.tužene valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u odnosu na nju potvrditi u točki I. i III. izreke primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

19. Navedena presuda u točki II. izreke te u odnosu na 1.tuženika kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak