Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-8/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Jelić kao predsjednice vijeća, Nikše Lučića i Marije Bušković kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika CI i optuženika CIZ, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda Zagrebu pod poslovnim brojem K-743/2025-103 od 20. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaćaju se djelomično žalbe I. optuženika CI i II. optuženika CIZ te se pobijana presuda preinačuje u pravnoj oznaci djela tako da se utvrđuje da su I. optuženi CI i II. optuženi CIZ radnjama opisanim u točki I. izreke počinili kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma - opisano u članku 326. stavak 1. KZ/11.

II Uslijed odluke pod točkom I. preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni tako da se I. optuženi CI i II. optuženi CIZ za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11 na temelju istog zakonskog propisa osuđuju na kaznu zatvora u trajanju od po 2 (dvije) godine svaki u koju im se na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 31. siječnja 2025. pa nadalje.

III Odbijaju se u ostalom dijelu kao neosnovane žalbe I. optuženika CI i II. optuženika CIZ te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženi su proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 te su na temelju odredbe istog članka osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po 3 (tri) godine svaki u koju kaznu im je na temelju članka 54. stavak 1. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja kao i vrijeme koje su proveli u istražnom zatvoru od 31. siječnja 2025. pa nadalje.

1.1. Prvooptuženom CI je izrečena sporedna novčana kazna u iznosu od 2.250,00 eura (dvijetisućedvjestopedeset), što predstavlja 45 dnevnih iznosa, s time da jedan dnevni iznos iznosi 50,00 eura. Sporednu novčanu kaznu I. optuženi CI je dužan platiti u roku 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 43. stavka 1. i 2. KZ/11, ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen presudom, sud će odluku o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora u smislu odredbe članka 43. stavka 6. KZ/11.

1.3. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od I. optuženog CI oduzet je mobilni uređaj marke " IPHONE", ime i broj:[IMEI broj], s umetnutom SIM karticom bro:[broj SIM kartice], koji je privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PU Zagrebačke, IX. Policijske postaje Zagreb, broj: 00320663 od 31. siječnja 2025., dok je od II. optuženog CIZ oduzet mobilni uređaj marke " IPHONE", ime i broj:[IMEI broj], s umetnutom SIM karticom bro:[broj SIM kartice], koji je privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PU Zagrebačke, IX. Policijske postaje Zagreb, broj: 00320664 od 31. siječnja 2025., a koji predmeti će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.4. Na temelju članka 189. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25– dalje u tekstu: ZKP) vraćeno je osobno vozilo marke Audi Q7, registarske oznake [registarska oznaka], broja šasije: [broj šasije], plave boje, vlasnici SZK, državljanki Savezne Republike Njemačke, sa prebivalištem [adresa], sa pripadajućom prometnom dozvolom broj: [broj prometne dozvole] i ključem, a koje vozilo je od I. optuženika CI, privremeno oduzeto temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU Zagrebačke, IX. Policijska Postaja Zagreb, broj: 00320663 od 31. siječnja 2025.

1.5. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i točka 6. ZKP/08 I. optuženom CI je naloženo platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude dok je na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 II. optuženi CIZ u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja te ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali prvooptuženi CI osobno i putem branitelja Bruna Milinkovića, odvjetnika u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i sporednoj novčanoj kazni s prijedlogom donošenja oslobađajuće presude te molbom da ih se obavijesti o sjednici vijeća. S obzirom da su žalbe po svom sadržaju usmjerene na iste okolnosti, iste će se razmatrati kao jedna žalba.

2.1. Protiv navedene presude pravodobno se žali i drugooptuženi CIZ putem braniteljice po službenoj dužnosti Nataše Kovar Ričko, odvjetnice u Zagrebu ne navodeći žalbene osnove ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

2.2. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu nije odgovorilo na žalbe optuženika.

2.3. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.4. S obzirom da je optuženi CI u žalbi zatražio da ga se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća, održana je sjednica vijeća kojoj su nazočili optuženici CI i CIZ putem video veze te njihovi branitelji Bruno Milinković i Nataša Kovar Ričko, odvjetnici u Zagrebu, a nije pristupio uredno pozvan predstavnik Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08.

3. Žalbe optuženika CI i CIZ su djelomično osnovane.

4. Prvooptuženi CI u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud napravio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08 jer je povrijedio pravo obrane time što je uređujuća sutkinja prekinula izjašnjavanje njegovog branitelja te time što je isključila javnost s rasprave jer je prevoditeljicu ČI udaljila iz sudnice.

4.1. Suprotno naprijed istaknutim žalbenim navodima valja reći da je prvostupanjski sud nije povrijedio pravo obrane optuženog CI svojim procesnim radnjama stoga što su iste bile usmjerene na održavanje reda i dostojanstva u sudnici te njima po ocjeni ovog suda u ovom postupku nije povrijeđeno pravo obrane optuženog CI posebno imajući u vidu da je tijekom rasprave obrani pružena prilika za neposredno i kontradiktorno raspravljanje, odnosno pravo na procesnu ravnopravnost.

4.2. U odnosu na daljnje žalbene navode da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer nije odlučio o dokaznom prijedlogu obrane za provođenjem rekonstrukcije na mjestu događaja za istaknuti je da iz stanja spisa proizlazi da je žalitelj doista, na raspravi od 9. svibnja 2025., predložio da se provede rekonstrukcija na mjestu događaja, s time da je prvostupanjski sud riješio da će o tim dokaznim prijedlozima obrane odlučiti naknadno tijekom rasprave. Međutim, sud prvog stupnja je na idućim raspravama prije dovršetka dokaznog postupka propustio donijeti odluku o tom dokaznom prijedlogu, na koji način je propustio primijeniti odredbe ZKP/08 koje mu nalažu donošenje odluke o osnovanosti dokaznih prijedloga pri čemu posebice valja ukazati na odredbu iz članka 421. stavak 2. ZKP/08) prema kojoj rješenje kojim se odbija izvođenje dokaza mora biti obrazloženo.

4.3. Time je prvostupanjski sud doista postupio protivno citiranim odredbama ZKP/08, a kako to prvooptuženik i tvrdi u žalbi, međutim, da bi se radilo o ostvarenju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 u navedenom pravcu, nužno je ostvarenje i daljnjeg uvjeta - da je to utjecalo ili moglo utjecati na pravilnost presude tj. izvođenje upravo tih dokaza mora biti nužno za utvrđivanje istine.

4.4. Imajući u vidu sadržaj službene zabilješke o dojavi od 31. siječnja 2025. IX policijske postaje, Policijske postaje Zagrebačke iz koje proizlazi da su policijski službenici u blizini vozila marke Audi Q7 zatekli 13 stranih državljana posve je jasno da izvođenje dokaza koje je predložila obrana nije bilo nužno za utvrđivanje odlučnih činjenica, to u konkretnom slučaju nije došlo do povrede optuženikovog prava na pravično suđenje, a time niti do ostvarenja bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

4.5. Što se pak tiče žalbe optuženika u dijelu gdje sugerira da je prvostupanjski sud napravio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka načinom ispitivanja svjedoka LI za istaknuti je da nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 koja bi se odnosila na nepravilnu primjenu odredaba članka 411. stavak 4. i članka 426. ZKP/08, što žalitelj opisno ističe iako su točni navodi žalitelja da je na raspravi svjedok LI nije ispitan na način da u slobodnom izlaganju iznese ono čega se sjeća nakon čega bi se isti eventualno upozorio ne iznošenje pojedinih činjenica koje je iznio u prethodnom iskazu, odnosno na proturječja prema ranijem iskazu, sve u smislu članka 426. ZKP/08. Međutim imajući u vidu činjenicu da je optuženicima i njihovim braniteljima omogućeno postavljanje pitanja i eventualno upozoravanje na nedostatke i proturječja izostala je posljedica u vidu utjecaja takvog ispitivanja svjedoka na presudu tj. odstupanje od takvog načina ispitivanja svjedoka nije bilo od utjecaja na utvrđenje činjeničnog stanja u pobijanoj presudi jer se isto nije isključivo zasnivalo na iskazu svjedoka LI.

4.6. Žalbena tvrdnja da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da je izreka iste nerazumljiva i proturječna samoj sebi i razlozima koja se obrazlaže tvrdnjom da razlozi iste nemaju, osim izlaganja procesnog materijala, stvarne razloge o uzroku i načinu odvijanja prometne nezgode, ne stoji. Razlozi pobijane presude u cijelosti udovoljavaju zahtjevima iz članka 459. stavak 5. ZKP/08 i ne predstavljaju samo puko prepričavanje sadržaja dokaza. Naprotiv, nakon izlaganja nespornih činjenica i utvrđivanja koje su sporne činjenice, prvostupanjski sud na temelju sadržaja izvedenih dokaza daje posebno obrazloženje ocjene vjerodostojnosti proturječnih dokaza, daje razloge zbog kojih nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka te daje jasne i potpune razloge kojima se vodio pri rješavanju pravnih pitanja i to osobito u pogledu utvrđenja postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika. Nedostatak na koji ukazuje žalba prvooptuženika u pobijanoj presudi nije ostvaren.

5. Nisu u pravu ni žalitelji kada svojim pravnim lijekom osporavaju ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane suda prvoga stupnja.

6. U sklopu ove žalbene osnove oba optuženika ističu da prvostupanjski sud nije na nedvosmislen način utvrdio da je su upravo oni kritične zgode vozili upravo ilegalne imigrante koji su navedeni u činjeničnom opisu djela.

6.1. To poradi toga što te osobe tj. ilegalni imigranti nisu ispitani na raspravi, a niti iskazi policijskih službenika ispitanih kao svjedoka u ovom kaznenom postupku nisu jedinstveni u pogledu položaja optuženika u trenutku dolaska policijskih službenika, broja ilegalnih imigranata zatečenih inkriminirane zgode od strane policijskih službenika te njihovog položaja.

6.2. Valja odgovoriti žaliteljima da unatoč tome što gore navedene osobe, zbog njihove nedostupnosti, nisu ispitane kao svjedoci, sud prvoga stupnja raspolagao je u dovoljnoj mjeri kvalitetnim i kvalificiranim dokazima na temelju kojih je s potrebnom izvjesnošću mogao pravilno utvrditi sve odlučne činjenice koje se tiču predmetne inkriminacije i donijeti meritornu osuđujuću presudu u odnosu na oba optuženika. Naime, prvostupanjski sud uistinu nije imao razloga posumnjati u vjerodostojnost iskaza ispitanih svjedoka policijskih službenika IX. Policijske postaje, Zagreb i to LI, FI, ĆI i KI koji su se decidirano i jasno očitovali o svim relevantnim činjenicama koje su neposredno zapažali i utvrdili, a iz čijih svjedočenja potkrijepljenih sadržajem zapisnika o ispitivanju svjedoka PI i NIZ kao i priloženom materijalnom dokumentacijom proizlazi niz indicija koje u svojoj međusobnoj korelaciji s dovoljnim stupnjem sigurnosti i pouzdanosti govore u prilog jedino mogućeg zaključka da su upravo optuženici ŠI Pop i SIZ sudjelovali u počinjenju inkriminiranog kaznenog djela.

6.3 Policijski službenici ispitani u svojstvu svjedoka govore o tome da su zatekli optuženike u blizini vozila ''Audi'' Q7 njemačkih nacionalnih oznaka za koje je kasnije utvrđeno da pripada supruzi prvooptuženika kao i ilegalne imigrante te da su se oba optuženika počela udaljavati od vozila kad su vidjeli dolazak policijskih službenika. Kad se iskazi policijskih službenika dovedu u vezu s iskazom svjedoka PI koji navodi da ih je njega i ostale ilegalne imigrante negdje čekao ovaj automobil u kojem ih je zatekla policija te s iskazom svjedoka NIZ koji navodi da su nekoliko ilegalnih imigranata ovi vozači koji su ih prevozili smjestili u prtljažnik kao i s činjenicama koje proizlaze iz izvješća policijskih službenika od 31. siječnja 2025. a to je da su upravo inkriminiranog dana zatečeni stranci koji su navedeni u činjeničnom supstratu djela, tada po ocjeni ovog žalbenog suda postoji dovoljno sigurna osnova za zaključak da su se obojica optuženika kritične zgode ponijeli upravo na način kako se u ovom slučaju terete. Prema tome, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju raspoloživog dokaznog materijala i njegove valjane ocjene pravilno utvrdio pravno relevantno činjenično stanje, slijedom čega žalba oba optuženika nisu uvažene niti iz ove žalbene osnove.

6.4. Neosnovani su žalbeni navodi oba optuženika da prvostupanjski sud u postupku nije sa potpunom sigurnošću utvrdio da su optuženici prevozili legalne imigrante radi koristoljublja to iz razloga što je ovako opisani prijevoz ilegalnih imigranata u stvari predstavljao visokoorganizirani i koordinirani posao, koji se čini isključivo iz koristoljublja, a što predstavlja bitno obilježje kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

6.5. Iz ovakvih utvrđenja jasno proizlazi da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno da su oba optuženika bila svjesna da prevozi trinaest osoba koje su ilegalno ušle na područje Republike Hrvatske i na taj način su im pomogli u nedozvoljenom kretanju u Republici Hrvatskoj, a to su učinili s namjerom pribavljanja imovinske koristi. Navedenom radnjom oba optuženika su ostvarila sva bitna obilježja bića kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio, kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti, te u svezi sa drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je u potpunosti i ispravno utvrdio i analizirao činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika u tom dijelu nije osnovana.

6.6. Zbog svega navedenog neosnovan je prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Optuženici su međutim u pravu kada prigovaraju pravilnosti utvrđenja prvostupanjskog suda da se radilo o „nečovječnom i ponižavajućem“ prijevozu, a slijedom toga i pravilnosti pravne kvalifikacije kaznenog djela, što u stvari spada u okvir žalbenog osnova povrede kaznenog zakona.

7.1. Ovakav činjenični opis ne odgovara opisu kvalifikatorne okolnosti iz članka 326. stavak 2. KZ/11 kako je to djelo pravno i zakonski označio državni odvjetnik. Naime, nedostaje opis uzročne veze između radnji optuženika koje su ugrožavajuće za život i tijelo prevoženih osoba i moguće posljedice, koja uopće nije naznačena u izreci pobijane presude. Na ovakav zaključak jasno upućuje i sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude, koji ovakav nedostatak, nastoji nadograditi izlaganjem razloga da je opasno i ugrožavajuće za 13 prevoženih osoba bila činjenica vožnje u prostoru bez nedovoljno sjedala, prostora i sigurnosnih pojaseva, koje radnje bi prema činjeničnom opisu trebale biti one koje bi proizvele konkretnu opasnost za prevožene osobe. U ovakvom činjeničnom opisu sadržanom u izreci pobijane presude uopće nije označen nastanak konkretne opasnosti za prevožene osobe uslijed postupaka optuženika. Tome valja dodati da prema iskazima svjedoka, policijskih službenika nitko od prevoženih osoba nije se potužio na bilo kakvu ozljedu, niti zatražio medicinsku ili bilo kakvu drugu pomoć. Iz tog razloga valjalo je, prihvaćanjem žalbe optuženika, koji iznosi u bitnome istu argumentaciju, primjenom članka 486. stavak 1. ZKP/08 preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela te označiti da je činjenični opis, kakav je sadržan u izreci, pravno podvodiv (samo) pod odredbu članka 326. stavak 1. KZ/11.

8. Uslijed prednje odluke, prihvaćanjem žalbe zbog povrede kaznenog zakona, izvršena je intervencija i u odluku o kazni, jer je pravnim označavanjem kaznenog djela kao osnovnog promijenjen zakonski okvir za izricanje kazne krivom počinitelju kaznenog djela. Kod toga ovaj sud drugog stupnja nije optuženiku cijenio otegotnim koristoljubivi motiv počinjenja kaznenog djela, jer je navedeno obilježje kaznenog djela, pa ga se ne može dva puta vrednovati, jednom kod utvrđivanja obilježja kaznenog djela, a drugi puta kod izbora vrste i mjere kazne. Isto tako, otegotnim se ne može cijeniti niti oblik krivnje, jer je krivnja polazna mjera na temelju koje se prema članku 47. stavak 1. i stavak 2. KZ/11 bira vrsta i mjera kazne. Konačno, obilježje je djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11 dovođenje u opasnost osoba koje se prevoze, pa se tako niti ova okolnost ne može dvostruko vrednovati. Uz navedeno valja napomenuti kako bi se eventualno moglo raditi o otegotnoj okolnosti s obzirom na dovođenje u opasnost života i tijela većeg broja osoba, čime je takvo djelo teže prema istovrsnom djelu na štetu manjeg broja osoba, ali u konkretnom slučaju nedostaje opis veze između radnje i moguće posljedice, koja također nije opisana, kao što je to naprijed navedeno. U tom pravcu ispravno su izloženi i žalbeni razlozi. Stoga, na temelju utvrđenih okolnosti u smislu članka 47. KZ/11 u pobijanoj presudi neosuđivanost, ali i veća pogibeljnost počinjenog kaznenog djela počinjenog u odnosu na 13 osoba, kao i potrebe opće prevencije, koje ispravno ističe prvostupanjski sud, stupnja krivnje u okviru izravne namjere, optuženici su za počinjeno kazneno djelo osuđeni na kaznu zatvora od po 2 godine svaki, uz uračunavanje vremena lišenja slobode.

8.1. Ovaj sud nalazi da je kazna zatvora u trajanju od 3 godine na koju su osuđeni optuženici prvostupanjskom presudom prestroga te je preinačio pobijanu presudu i u pogledu odluke o kazni i optuženike osudio na kaznu zatvora u trajanju od po 2 godine smatrajući da je ista primjerena utvrđenim olakotnim okolnostima, kao i da će njome biti ostvarena sveukupna čl. 41. KZ/11 propisana svrha kažnjavanja, a posebno da će njome u dovoljnoj mjeri prema optuženicima izražena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da će djelovati na njih, a i na druge da ne čine ovakva ali i druga kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela.

9. Primjenom odredbi članka 42. KZ/11, prvostupanjski sud je prvooptuženiku izrekao novčanu kaznu kao sporednu kaznu. Odredbom članka 40. stavak 5. KZ/11, propisano je da se za kaznena djela iz koristoljublja može izreći novčana kazna kao sporedna. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno ocijenio imovinski i socijalni status optuženika. Naime, prvooptuženik je radno sposoban, a kazneno djelo je počinio iz koristoljublja zbog čega su navedeni žalbeni navodi prvooptuženika glede izricanja novčane kazne kao sporedne kazne neosnovani.

10. Žalitelj (prvooptuženi CI) pobija presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Suprotno žalbenim navodima, odredbom članka 148. stavak 1. ZKP/08, propisano je da kad sud optuženika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri prouzročene troškove kaznenog postupka. Po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda prvooptuženik je obavezan na plaćanje prouzročenih troškova kaznenog postupka u iznosu koji je bio primjeren duljini trajanja postupka i njegovim osobnim prilikama, pa se u tome dijelu žalbeni navod prvooptuženika ukazuje neosnovanim. Naime, u predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupio sukladno odredbi članka 148. stavak 1. ZKP/08.

11. Zbog svega naprijed navedenoga temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08 i 482. ZKP/08 po službenoj dužnosti i djelomičnim prihvaćanjem žalbi oba optuženika pobijana presuda djelomično je preinačena kao u točkama 1. i 2. izreke, a u preostalom dijelu žalbe oba optuženika su odbijene kao neosnovane te je u ostalom nepreinačenom djelu prvostupanjska presuda potvrđena.

Dubrovnik, 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Marta Jelić