REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kž-80/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić predsjednika vijeća, Sandre Juranović i Gordane Denona Kusijanović članova vijeća uz sudjelovanje Dragane Umiljenović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1.okr. TT i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva iz Rijeke protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci posl. br. Kv- 1012/25, Kov-380/25 od 3. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl. br. Kv-1012/25, Kov-380/25 od 3. prosinca 2025. je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi članka 131. stavka 3. i članka 125. stavka 1. točke 2. ZKP/08 ukinut istražni zatvor protiv prvookrivljenog TT te je određeno da se isti ima odmah pustiti na slobodu.

2.Protiv tog rješenja žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo iz Rijeke bez navođenja žalbenih razloga s prijedlogom da se preinači prvostupanjsko rješenje na način da se 1.okr. ČT produlji istražni zatvor.

2.1.Državni odvjetnik smatra da odlukom o produljenju istražnog zatvora ne bi bilo povrijeđeno načelo razmjernosti jer da je okrivljenik u istražnom zatvoru do donošenja pobijane odluke proveo pet mjeseci, a obzirom na činjenicu da se optužnicom tereti za učin dva kaznena djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11 da mu ne bi niti bila izrečena kazna zatvora manja od jedne godine što nije u nesrazmjeru sa vremenom koje je proveo u istražnom zatvoru.

3.Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

5.Pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje kako pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv imenovanog okrivljenika treba sagledavati sa aspekta poštivanja načela razmjernosti propisanog u članku 122. stavku 2. ZKP/08. Ocjena okolnosti koje opravdavaju daljnje trajanje istražnog zatvora u trenutku njegova preispitivanja temelji se na težini kaznenog djela i očekivanoj kazni no i potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora obzirom da se radi o mjeri kojom se ograničavaju osobne slobode kod kojih se posebno ima voditi računa da traju maksimalno do trenutka kada postoje pretpostavke za njihovu primjenu odnosno zamjenu blažim mjerama.

6.U konkretnom slučaju se 1.okr. ST , koji je ukrajinski državljanin, osnovano sumnjiči za učin dva kaznena djela sa zapriječenom kaznom zatvora od jedne do osam godina zajedno sa 2.okr. TTH koji je poljski državljanin. U trenutku donošenja pobijanog rješenja kazneni postupak se nalazi u fazi preispitivanja optužnice i to u dijelu suđenja o zakonitosti dokaza, a okrivljenik je lišen slobode pet mjeseci, dakle, sedam mjeseci do isteka maksimalnog roka za trajanje istražnog zatvora do donošenja nepravomoćne presude. Prvostupanjski sud kod preispitivanja daljnje primjene istražnog zatvora pravilno cijeni ukupnost navedenih okolnosti, a posebice s aspekta odlučivanja o razmjeru između potrebe njegova daljnjeg trajanja i okolnosti koje se odnose na kazneno djelo i očekivanu sankciju.

7.Za napomenuti je da kod odlučivanja o trajanju lišenja slobode okrivljenika sud mora voditi računa o zaštiti ustavnog prava na osobnu slobodu okrivljenika pa u tom smislu valja spomenuti i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske o zahtjevu posebne marnosti u postupanju sudova radi zaštite jamstva nepovredivosti osobne slobode kod trajanja istražnog zatvora.

8.Stoga pravilno sud prvog stupnja zaključuje da cijeneći i težinu kaznenog djela i postojanje istražno zatvorskih osnova preteže potreba zaštite osobnih sloboda okrivljenika u odnosu na prevenciju opasnosti radi kojih je istražni zatvor protiv njega određen. Naime, stav Ustavnog suda Republike Hrvatske o potrebi marnosti u zaštiti jamstva nepovredivosti osobne slobode u relaciji sa ukupnim trajanjem lišenja slobode okrivljenika i fazom u kojoj se nalazi kazneni postupak, čini osnovanim zaključak prvostupanjskog suda da bi daljnji boravak 1.okr. ST u istražnom zatvoru predstavljao povredu načela razmjernosti.

9. Budući ispitujući pobijano rješenje po članku 494. stavku 4. ZKP/08, ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja te je u žalba državnog odvjetnika odbijena kao neosnovana.

U Rijeci, 18. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Srebrenka Šantić