REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-157/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno - matematički fakultet, OIB 28163265527, sa sjedištem u Zagrebu, Horvatovac 102, kojeg zastupa punomoćnica Iva Soldo, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, OIB 49508397045, sa sjedištem u Zagrebu, Donje Svetice 38, koju zastupa zakonski zastupnik Županijsko državno odvjetništvo, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-653/2024-2 od 15. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-153/2023- 12 od 29. prosinca 2023., u sjednici održanoj 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženice.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.025,88 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 53,09 EUR teku od 20. travnja 2021. do isplate, a na iznos od 1.972,79 EUR od 22. lipnja 2021. do isplate, kao i nadoknaditi mu troškove postupka u iznosu od 846,84 EUR sa zateznim kamatama od 29. prosinca 2023. do isplate. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev u dijelu kojim je tražena isplata daljnjeg iznosa od 13,51 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 22. lipnja 2021. do isplate, kao i preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troškova postupka.

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijena žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu tj. u točki I. izreke, dok je u točki II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-4519/2024-2 od 29. listopada 2024. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravna pitanja: „1. Da li prava i obveze stečena za vrijeme važenja određenog kolektivnog ugovora kojim su stranke potpisnice vezane, prestaju u trenutku prestanka važenja predmetnog kolektivnog ugovora i to samo uslijed prestanka važenja kolektivnog ugovora kao posljedica otkaza ugovora?

2. Obvezuje li kolektivni ugovor stranku koja je zakonito otkazala ugovor na periodične radnje čija je činidba predviđena kolektivnim ugovorom i to za period nakon otkaza kolektivnog ugovora?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica podnosi reviziju protiv navedene presude pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu u točki I. izreke, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz naknadu parničnog troška.

5. Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženice te ju je ocijenio neosnovanom i predložio odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Predmet je je odlučivanja u revizijskom stadiju postupka zahtjeva tužitelja za naknadu štete u iznosu od 2.025,88 EUR s pripadajućom kamatom, i to zbog umanjenja njegove imovine nastalog njegovim obvezivanjem na plaćanje radnici EO, dodatka na plaću za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima odnosno na poslovima s izvorom opasnosti, sklapanjem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“ broj 142/10 i 159/13). Ta novčana sredstva nisu bila osigurana za tu namjenu u državnom proračunu i uplaćena tužitelju, a tužitelj je svojoj radnici isplatu izvršio na temelju pravomoćne presude Općinskoga radnog suda u Zagrebu broj Pr-802/2019 od 12. prosinca 2019.

8. Među strankama nije sporno da je tuženica s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja (dalje: Sindikat) sklopila spomenuti Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje 22. listopada 2010. na temelju kojeg radnicima tužitelja pripada pravo na naknadu za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada. Međutim, tuženica nije tužitelju, doznačila sredstva za pokriće te obveze tužitelja kao poslodavca, što je bila njezina obveza na temelju odredbe članka 107. stavka 1. točke 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11 i 94/13 - dalje: ZZDVO). Stoga je tužitelju prisilnom naplatom novčanih iznosa na temelju spomenute pravomoćne presude nastala imovinska šteta umanjenjem njegove imovine što je uzrokovano upravo propustom tuženika kao štetnika da tužitelju doznači spomenuta novčana sredstva.

9. Budući da je predmetni Kolektivni ugovor bio na snazi (jer je bilo pravomoćno utvrđeno da je njegov otkaz nezakonit) u vrijeme kad je radnici tužitelja sukladno odredbama tog Kolektivnog ugovora bio dosuđen iznos dodatka za posebne uvjete rada, koji mu je potom i (prisilnim) putem isplaćen na teret sredstava tužitelja iako je tuženica bila obvezna tužitelju doznačiti novčana sredstava potrebna za isplatu dodatka, to nije učinila. Takvim postupanjem tuženice ostvarene su pretpostavke za nastanak odnosa odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 1045. stavka 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) i članka 1046. ZOO (tako i Rev-1497/2024-2 od 5. ožujka 2025.).

10. Sudovi su ocijenili da u okolnostima kada je prisilnom naplatom s računa tužitelja umanjena njegova imovina, tužitelj ima pravo, u smislu naprijed navedenih odredbi, na naknadu štete u iznosu koji je potreban da se njegova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo propuštanja tuženice (riječ je o propuštanju doznačavanja potrebnih novčanih sredstava za isplatu dodatka za posebne uvjete rada). Stoga su sudovi djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva obvezali tuženicu na isplatu.

11. Pritom su otklonili relevantnost tvrdnji tuženice o tome da je Vlada Republike Hrvatske otkazala predmetni KU Odlukom od 27. prosinca 2013. pa da stoga nije ni postojala obveza tuženice u proračunu osigurati sredstva za isplatu dodatka na plaću tužiteljevim radnicima za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima i poslovima s izvorima povećane opasnosti.

12. Naime, zakonitost spomenute Odluke Vlade RH o otkazu Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 27. prosinca 2013. bila je predmet sudskog spora između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, s jedne strane, te tuženice Republike Hrvatske, s druge. Međutim, presudom Općinskoga radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8589/14-47 od 29. siječnja 2018. utvrđeno je da je ta Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22. listopada 2010. nezakonita i nedopuštena te se smatra da nije niti donesena, odnosno nije proizvela pravni učinak, što je potvrđeno presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-700/2018 od 4. prosinca 2018. No, rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2670/2019 od 25. svibnja 2021. ukinute su presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-700/2018 od 4. prosinca 2018. i presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8589/14-47 od 29. siječnja 2018. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

13. Ta je činjenica, međutim, ocijenjena neodlučnom zato što je u vrijeme kad je pravomoćnom presudom radnici tužitelja dosuđena naknada za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, navedena presuda kojom je bilo utvrđeno da je otkaz Kolektivnog ugovora nezakonit bila na snazi te je tužitelju u parničnom postupku naloženo svojoj radnici platiti naknadu koja je potom na temelju pravomoćne presude i isplaćena prisilnim putem.

14. O pravnim pitanjima koja su dopuštena i u ovom revizijskog predmetu, ovaj je Sud izrazio pravno shvaćanje u odlukama broj Rev-1497/2024-2 od 5. ožujka 2025. i Rev- 1259/2024-2 od 10. prosinca 2025., a i ranije u odluci broj Rev-200/2021 od 25. svibnja 2021. koje su donesene u podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima. Prema tom pravnom shvaćanju, prava stečena za vrijeme važenja određenog kolektivnog ugovora prestaju u trenutku važenja tog kolektivnog ugovora, ali su sudovi u obvezi primjenjivati odredbe kolektivnog ugovora za vrijeme njegova važenja.

15. Imajući na umu da je, s obzirom na ustavnu ulogu ovog suda, načelo jedinstva sudske prakse ujedno načelo tumačenja prava u suđenju pred najvišim sudom, to ovaj Sud ustraje u ranije izraženom pravnom shvaćanju o spornim pravnim pitanjima jer ne nalazi da bi od navedenog pravnog shvaćanja valjalo odstupiti.

16. Budući da je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda u suglasju s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, to valja ocijeniti da prihvaćenjem tužbenog zahtjeva u pobijanom dijelu sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno pravo slijedom čega se revizija tuženice ukazuje neosnovanom.

17. Radi navedenog, valjalo je odbiti reviziju tuženice na temelju odredbe članka 391. stavka 6. ZPP te odlučiti kao u izreci.

18. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, revizijski sud ocjenjuje da ta parnična radnja, pa tako ni trošak koji prati tu radnju, nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP zato što odgovor na reviziju nije bio od utjecaja na odlučivanje o reviziji.

Zagreb, 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil