REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4172/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Kranjčić, odvjetnica u Rovinju, protiv tuženice BO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja CO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Kranjčić, odvjetnica u Rovinju, radi predaje u posjed nekretnine i činidbe, i u parničnom postupku tužiteljice BO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika CO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Pejić, odvjetnik u Zagrebu, 2. tuženika AO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženice AOO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Ana Kranjčić, odvjetnica u Rovinju, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika 1. CO za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-322/2022-5 od 13. ožujka 2025. kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-807/2021-62 od 21. veljače 2022., u sjednici održanoj 17. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika CO za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljice-protutuženice BO za naknadom troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik PO je pravovremeno 25. srpnja 2025. (drugostupanjsku presudu primio 26. lipnja 2025.) podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-322/2022-5 od 13. ožujka 2025. kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-807/2021-62 od 21. veljače 2022. (pogrešno navedeno P-482/2018-46). Prijedlog je utemeljen na odredbi članka 385.a stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i tvrdnji o povredi temeljnih ljudskih prava na mirno uživanje imovine (prava vlasništva) i na pravično suđenje.
2. Tužiteljica – protutuženica BO je odgovorila na prijedlog te ga je predložila odbaciti kao nepravovremen, podredno odbiti.
3. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. u vezi s člankom 385.a stavka 2. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da sadržaj prijedloga za dopuštenje i njegovih priloga ne daju dovoljno uporišta za zaključak da su tuženiku CO povrijeđena temeljna ljudska prava na koja ukazuje.
4. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude prihvaćen je tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je tužiteljica BO dosjelošću stekla pravo vlasništva dijela [katastarska čestica] spremišta sa 5 m² upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dijela koji je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke Orlanda Bulešića, dipl.ing.geod. iz GEOcentar d.o.o. i dopuni tog nalaza od 21. veljače 2019. označeno točkama A-B-C-N-A spremište prikazano na skici ispunom sive boje, točkama N-C-D-NJ-M-N terasa prikazano na skici ispunom narančaste boje, NJ-D-E- F-O-NJ betonske stepenice prikazane na skici zelene boje, O-F-G-P-O željezne stepenice prikazano na skici plave boje te dijela nekretnine čk.br. [katastarska čestica] Z prolaz od 10 m² upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina] označeno točkama P -G-H-S-P željezne stepenice prikazane na skici plave boje te je 1. tuženik PO obvezan trpjeti da se tužiteljica u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnica nekretnina grafički individualiziranih u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke Orlanda Bulešića, dipl.ing.geod. iz GEOcentar d.o.o. i dopuni tog nalaza od 21. veljače 2019.
4.1. Ova je odluka, u bitnom, obrazložena činjeničnim utvrđenjima iz kojih proizlazi da je predmetni dio nekretnine pripadak stanu tužiteljice kojeg je kupila 2008. od prodavateljice DO koja je istu nekretninu prethodno stekla također na temelju kupoprodajnog ugovora od 24. srpnja 2006. kojeg je sklopila s ĐO. ĐO je, pak, vlasništvo stekla kupoprodajnim ugovorom sklopljenim sa A i HO **.**.2003., a oni su nekretninu stekli nasljeđivanjem. Riječ je o dijelovima zgrade koji su izgrađeni na predmetnoj čestici koji dijelovi predstavljaju sastavne dijelove stana u prizemlju zgrade i čine njegov neodvojiv dio.
4.2. Imajući na umu nesporne činjenice o pravnom slijedu, pravnom temelju i načinu stjecanja posjeda te činjenici duljine trajanja posjeda predmetne nekretnine računajući posjed tužiteljice i svih njezinih prednika, pobijanom je presudom utvrđeno da je tužiteljica u poštenom, samostalnom i nesmetanom posjedu spornih realnih dijelova predmetnih nekretnina, kako su oni označeni u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke i dopuni tog nalaza, i to u vremenskom razdoblju duljem od dvadeset godina. Uz daljnje utvrđenje da je posjed tužiteljice bio savjestan jer ona nije znala niti imala razloga znati da predmetne nekretnine ne bi posjedovala kao vlasnica niti da nema pravo na posjed, dok 1. tuženik PO nije dokazao da bi tužiteljica bila nepošteni posjednik, a na njemu je bio teret dokaza te činjenice, ocjena je drugostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću na temelju odredbe članka 159. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - dalje: ZV). Pritom je istaknuto da u opisanim okolnostima nisu relevantne odredbe ZV koje uređuju uspostavu etažnog vlasništva, kao ni Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19) jer je i uz činjenice bespravne izgradnje i prenamjene nekretnine učinjene po prednicima tužiteljice ona mogla ispuniti pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću budući tuženik nije dokazao nepoštenje njezina posjeda.
5. Što se tiče tvrdnji o povredi temeljnoga ljudskog prava na mirno uživanje imovine zajamčenog člankom 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: Konvencija) i člankom 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), revizijski sud ocjenjuje da drugostupanjska odluka ne predstavlja miješanje u ovo pravo predlagatelja jer se predmetni postupak odnosi na jedan od tipičnih građanskopravnih sporova između privatnih osoba pri čemu drugostupanjska odluka na koju se odnosi prijedlog nije očigledno nezakonita, arbitrarna niti očito nerazumna.
6. Sudovi su odluku o prihvaćanju pobijanog dijela tužbenog zahtjeva obrazložili na osnovi ocjene da je u tom dijelu zahtjeva tužiteljica dokazala sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva po pravnoj osnovi dosjelosti. U prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelj paušalno ističe da drugostupanjska presuda ne sadrži bilo kakvo obrazloženje očito ne prihvaćajući razloge drugostupanjske presude. Sadržaj pobijane odluke ne ukazuju da su sudovi odredbu članka 159. stavka 3. ZV primijenili na način nerazmjeran svom cilju (stjecanje prava vlasništva na temelju jedne od zakonskih osnova) i nametnuli prekomjeran teret tuženiku prihvaćanjem zahtjeva tužiteljice. To tim više što je pobijana odluka u tom dijelu dostatno obrazložena.
7. S tim u vezi revizijski sud ne nalazi ni da je tuženik učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 6. stavka 1. Konvencije i člankom 29. stavkom 1. Ustava RH. Riječ je, naime, o skupu postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, raz lozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.
7.1. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koji su dani u pobijanoj presudi za prihvaćanje dijela zahtjeva tužiteljice, zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane presude vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takvih odluka. Ti razlozi upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu dali svoje ocjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nisu zanemarili dokaze koji su sudu prezentirale stranke. Drugim riječima, razlozi navedeni u obrazloženju odluke obuhvatili su sve važne aspekte konkretnog slučaja koju su bili od utjecaja na konačnu odluku. U takvim okolnostima predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
8. Stoga nisu ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP, pa je na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti i riješiti kao u točki I. izreke.
9. Odlučujući po osnovi odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tužitelj ice - protutužnice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, revizijski sud ocjenjuje da ta parnična radnja, pa tako ni trošak koji ju prati, nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP zato što odgovor na prijedlog nije bio od utjecaja na odlučivanje o prijedlogu. Zato je o ovom zahtjevu riješeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 17. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
