Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-614/2025- 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene UF, zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja - iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11) u svezi članka 51. KZ/11, odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-20/2018-59 od 15. svibnja 2025. podnijela optužena UF, u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene UF kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, ¸130/20, 80/22, 36/24 i 72/25– u daljnjem tekstu: ZKP), stavio je izvan snage kazneni nalog tog suda broj K-20/2018-2 od 9 siječnja 2018. i nakon održane rasprave proglasio je krivom optuženu UF zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja - iz članka 139. stavka 2 KZ/11 te joj je, na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11, za svako djelo, utvrdio kazne zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci i na temelju članka 51. KZ/11, osudio ju je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci te joj je, primjenom članka 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da kazna zatvora na koju je osuđena neće biti izvršena ako optuženica u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u svezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točka 6. ZKP naloženo je optuženoj UF da plati trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu 200,00 (dvjesto) eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optužena UF po branitelju Anti Ćurkoviću, odvjetniku iz Splita, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

2.3. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavka 1. ZKP, na njihov zahtjev, izvješteni su optužena UF, njezin branitelj odvjetnik Ante Ćurković te državni odvjetnik. Na sjednicu nisu pristupili, uredno obaviješteni, državni odvjetnik, optuženica te branitelj optuženice pa je sjednica održana na temelju članka 475. stavka 3. ZKP.

3. Žalba optužene UF nije osnovana.

4. Optuženica se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP tvrdeći da je u raspravi sudjelovala, odnosno formalno provela raspravu i donijela presudu sutkinja koja je morala biti izuzeta. U odnosu na navedeno treba istaknuti da navedena bitna povreda odnosi na suca koji prema članku 32. stavku 1. ZKP mora biti isključen od obavljanja sudske dužnosti, što u konkretnom nije slučaj pa povreda te odredbe (468. stavka 2. ZKP) nije ostvarena. Naime, optuženica je podnijela zahtjeve za izuzeće prema članku 32. stavku 2. ZKP o kojima je odluku/rješenje donio predsjednik suda i zahtjevi su odbijeni kao neosnovani. Nadalje, optuženica navodi da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP, međutim, osim što citira navedenu odredbu sadržajno ne navodi u čemu se ta povreda sastoji. Optuženica također navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP smatrajući da je prvostupanjski sud na raspravi povrijedio pravo obrane. Ne navodi jasno u čemu se ta povreda sastoji, međutim, iz sadržaja žalbe proizlazi da smatra da su njezina prava povrijeđena time što je sud odbio njezine dokazne prijedloge da se pročita medicinska dokumentacija o ozljedama koje je zadobila tempore criminis te da se ispitaju neposredna svjedokinja DF i posredni svjedok NF. Naime, optuženica tvrdi da je u događaju koji se odvijao inkriminiranog dana ozlijeđena od strane poslovnog partnera oštećenog PF, a u ovom postupku svjedoka LF protiv kojeg je i podnijela kaznenu prijavu. Navedena okolnost ozljeda optuženice koje je zadobila u događaju ne isključuju njezinu kaznenu odgovornost za inkriminirani događaj. Radi se očito o slijedu događaja koji jedan drugoga ne isključuju u smislu kaznene odgovornosti i koji je svaki za sebe počinjen od različitih počinitelja. Što se tiče ispitivanja naprijed navedenih svjedoka optuženica treba imati na umu da je prvostupanjski sud pročitao iskaz svjedokinje ZF, koji je navedena svjedokinja iznijela pred službenicima policije, a njezin iskaz je pročitan jer se radi o osobi čiji je dolazak na sud otežan zbog starosti i bolesti. Iz njezinog iskaza proizlazi da je čula viku i galamu, ali s obzirom ima problema s vidom nije prepoznala osobe koje su se svađale. Navela je da je kasnije čula tko se svađao, s time što je istaknula da nije čula nikakve upućene prijetnje niti je vidjela fizički napad. Iz prijedloga optuženice proizlazi da je NF predložen kao posredni svjedok koji je o događaju saznao od svjedokinje ZF, pa kada se ima na umu da niti navedena svjedokinja, kako to proizlazi iz njezinog iskaza, nema saznanja o inkriminiranom događaju osim što je čula viku i galamu, onda logično ta saznanja nema niti NF kao posredni svjedok, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog optuženice da se navedene osobe ispitaju u svojstvu svjedoka i time nije povrijeđeno njezino pravo na obranu, a isto tako niti činjenično stanje nije nepotpuno pa time niti pogrešno utvrđeno.

4.1. Iz ostalog dijela sadržaja žalbe proizlazi da se optuženica žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći, u bitnome, da je sud pogrešno ocijenio iskaze ispitanih svjedoka koji ju terete i trebao je s više kritičnosti razmatrati okolnost da se radi o zaposlenicima ugostiteljskog objekta u vlasništvu oštećenika koji su o njemu financijski ovisni i njegovog poslovnog partnera koji ju je i ozlijedio, a nije na pravilan način vrednovao da je ona ozlijeđena u tom događaju te njezin iskaz u kojem poriče počinjenje kaznenog djela kao i iskaz njezinog supruga koji je iznio razloge i motive neistinitog prijavljivanja ovih kaznenih djela. Prije svega treba istaknuti da okolnost što su svjedoci u poslovnom odnosu s oštećenim PF samo za sebe ne upućuje na zaključak da se radi o nevjerodostojnim svjedocima. Iz iskaza oštećenih PF i ĐF i svjedoka koji su prisustvovali inkriminiranom događaju, LF, RF, MF, TF i ČF proizlazi da u bitnome događaj opisuju istovjetno, odnosno kako su to naveli oštećeni PF i svjedoci LF i ČF da između optuženice i PF i LF, koji su poslovni partneri i vode ugostiteljski objekt, postoje dugogodišnji sporovi jer ih optuženica učestalo prijavljuje radi remećenja javnog reda i mira. Iz iskaza svih navedenih svjedoka nadalje proizlazi da je inkriminiranog dana optuženica srušila lončanicu, a što optuženica ne osporava, a nakon što je od nje zatraženo da se udalji počela je vrijeđati oštećenog PF na način da mu je govorila kletve, a potom da će likvidirati njega i njegovu obitelj, da bi se nakon toga obratila oštećenoj ĐF koju je pitala što ju gleda i da će joj „spucat“ dva metka u glavu. Dakle, nije sporno da je inkriminiranog dana postojao prijepor između optuženice i djelatnika ugostiteljskog objekta i da se optuženica, nezadovoljna time što se, kako je navela, posude sa cvijećem nose u njezino dvorište, verbalno, a očito i fizički sukobila s oštećenim PF te LF i tom prilikom je, upravo iz razloga dugogodišnjih loših odnosa s navedenim osobama, oštećenicima uputila inkriminirane prijetnje smrću, čime je i ostvarila obilježje inkriminiranog kaznenog djela za koje je i proglašena krivom. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenika te optuženice detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženice niti u tom dijelu nije osnovana.

4.2. Optuženica kao žalbene osnove navodi i da se žali i zbog odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, međutim, sadržajno te žalbene osnove ne obrazlaže, odnosno ne navodi zašto kazna po svojoj vrsti i mjeri nije adekvatna njezinoj kaznenoj odgovornosti za inkriminirana joj kaznena djela i zašto troškovi kaznenog postupka nisu primjereni duljini trajanja i složenosti postupka te njezinim imovinskim prilikama. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da će se pojedinačno utvrđenim kaznama zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci za svako djelo i jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci te potom izrečenom uvjetnom osudom s rokom provjeravanja u trajanju 1 (jedne) godine, a kako je to optuženica osuđena po prvostupanjskom sudu, u cijelosti postići svrha kažnjavanja i tom kaznom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženicu tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Slijedom navedenog žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno, imajući na umu njezine imovinske prilike te dužinu trajanja i složenost postupka, optuženicu, na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točka 6. ZKP, obvezao na naknadu paušalne svote u iznosu 200,00 eura.

5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).

6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak