REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-488/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Zlatni bit d.o.o. za računalne djelatnosti i usluge, Zagreb, Martićeva 67, OIB: 66953362351, kojeg zastupa punomoćnik Davor Eterović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Eterović, Šarac i Topić iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-254/2025-4 od 16. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-378/2024-35 od 10. srpnja 2025., u sjednici održanoj 17. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-254/2025-4 od 16. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-378/2024-35 od 10. srpnja 2025.
2. U odgovoru na prijedlog tuženik je predložio prijedlog za dopuštenje odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovan uz zahtjev za naknadu parničnog troška.
3. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, iz dolje navedenih razloga.
U odnosu na pitanja navedena pod točkom IV. prijedloga
5. Prvo postavljeno pitanje o nepristojnoj i neprimjerenoj komunikaciji kao osobito teškoj povredi obveza iz radnog odnosa ovisi o činjeničnim okolnostima svakog konkretnog slučaja, a osim toga tužitelj za to pitanje nije iznio niti odgovarajuće razloge važnosti, jer u odlukama na koje se tužitelj poziva nije zauzeto shvaćanje o tom pitanju.
6. U odnosu na drugo pitanje tužitelj nije iznio niti odgovarajuće razloge važnosti, jer je odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4441/2017 od 10. ožujka 2020. donesena u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji koja nije primjenjiva na ovaj konkretan slučaj, dok u ostalim odlukama na koje se tužitelj poziva nije uopće zauzeto pravno shvaćanje o slobodi govora u radnom odnosu između radnika i poslodavca.
7. Niti za treće i četvrto pitanje tužitelj nije iznio niti odgovarajuće razloge važnosti, jer u odlukama na koje se tužitelj poziva nije zauzeto shvaćanje o tom pitanju (teretu dokaza postojanja okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da pozove radnika na obranu prije davanja otkaza ugovora o radu) pri čemu se ističe da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-786/2021-2 od 2. veljače 2022. sud tek zaključio da je u tom konkretnom slučaju, različitom od ovog konkretnog predmeta, kada je radnik povremeno kršio obveze iz radnog odnosa što je poslodavac tolerirao utvrđeno postojanje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da pozove radnika na obranu prije davanja otkaza, ali nije izraženo nikakvo pravno shvaćanje o postojanju tereta dokaza.
8. Peto postavljeno pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer tužitelj polazi od činjenica koje nisu utvrđene u ovom postupku (da je radnik reagirao na nezakonito pregledavanje njegovog računala od strane poslodavca) niti je tužitelj iznio odgovarajuće razloge važnosti za to pitanje.
U odnosu na pitanja navedena pod točkom V. prijedloga
9. Prvo i drugo pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud pobijanu odluku utemeljio na pravnom shvaćanju drugačijem od onoga zauzetog u ranijoj ukidnoj odluci pri čemu treba imati u vidu da je ranija ukidna odluka donesena zbog toga što činjenično stanje nije bilo potpuno utvrđeno nakon čega je prvostupanjski sud izveo dokaze saslušanjem svjedoka te dopunskim saslušanjem tužitelja, z.z. tuženika i svjedoka (točka 4. prvostupanjske presude) i dao razloge na koje ga je uputio drugostupanjski sud u ranijoj ukidnoj odluci (toč. 7.1. pobijane presude - nije bilo ranijeg verbalnog sukoba).
10. Pitanja naznačena pod točkama 3. – 5. nisu pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer odgovor na ta pitanja daje sam zakon, a i pitanja su previše općenita.
11. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
12. Tužitelj je istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17).
13. Tužitelju je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, kao i koristiti pravo na žalbu što je tužitelj i iskoristio, a suprotno ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužitelj nije imao pravično suđenje.
14. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
15. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 17. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
