Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1589/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja KN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici VN, Mateja Vidaković i Jurica Grbić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2581/2023-12 od 29. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2581/2023-12 od 29. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I, II i IV izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj broj 228-50-3644353 od 05.09.2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika, sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu, koja nosi naziv “NAKNADA” a koja glasi:

“3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.”

U točki II izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime stjecanja bez osnove iznos od 557,48 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počevši od 8. rujna 2006. do isplate, u roku 15 dana.

U točki III izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, na ime stjecanja bez osnove, iznos od 765,10 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate, počevši od 1. ožujka 2008. pa do isplate, u roku 15 dana.

Pod točkom IV izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.234,48 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 29. siječnja 2025. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pod točkama I, II i IV žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, kao i troška sastava žalbe sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja drugostupanjske odluke.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 388. st. 4. ZPP-a kojom je propisano što sve obrazloženje mora sadržavati, što znači da se žalitelj zapravo poziva na odredbu čl. 338. st. 4. ZPP-a jer je tom odredbom propisano: „U obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.“

5.1. Dakle, tom je odredbom propisano da će sud prvog stupnja sumarno (značenje: sažeto, kratko izneseno) izložiti zahtjeve stranaka, dok je sud prvog stupnja tuženikove navode iz odgovora na tužbu iznio (doslovno prepisao) na 8 stranica presude, što nije u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom.

6. Nadalje, osnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su izostali razlozi o određenim odlučnim činjenicama.

7. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je tu povredu odlučio otkloniti te donijeti presudu kao u izreci.

8. Sud prvog stupnja je u obrazloženju presude (na 12.-oj stranici) napisao da je u dokaznom postupku „izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušan je tužitelj“, ali nije naveo u koju dokumentaciju je izvršio uvid i što je uvidom utvrdio.

8.1. Tako je prvostupanjski sud je propustio navesti je li izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 25. rujna 2009. (list 8-11 spisa) i zahtjev za kredit od 5. rujna 2006. i utvrditi odlučne činjenice koje proizlaze iz tih isprava.

8.2. Iz Ugovora o kreditu od 25. rujna 2009. (list 8-11 spisa) je vidljivo da je predmet Ugovora kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF 27.423,16 (čl. 1. Ugovora); da je ugovorena kamatna stopa od 5,20% godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora (čl. 3. Ugovora); da je Ugovor sklopljen na rok od 84 mjeseca (čl. 4. Ugovora), kao i da je da je namjena kredita kupnja novih automobila Nissan (čl. 6. Ugovora).

U odredbi čl. 3. Ugovora je ugovorena naknada od 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

8.3. Iz zahtjeva za kredit od 5. rujna 2006. (list 42 spisa) je vidljivo da je tužitelj podnio zahtjev za kredit za kupnju osobnog automobila u iznosu od 25.423,16, valuta CHF, na rok od 7 godina.

9. U tijeku prvostupanjskog postupka je sud utvrdio, na temelju iskaza tužitelja, da tuženik s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao oko odredbi Ugovora o kreditu; da je tužitelj iz auto kuće u kojoj je kupovao automobil upućen u Raiffeisen banku na sklapanje Ugovora, budući da je auto kuća upravo sa tom bankom surađivala; da je cijena automobila bila izražena u kunama, međutim kada je došao po ugovore tek tada je tužitelj primijetio da je cijena izražena u CHF, ali nisu mu pojašnjeni razlozi zašto, već mu je rečeno da ukoliko želi kupiti automobil, mora ga kupiti po ugovoru u CHF.

10. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj dobio već unaprijed pripremljeni ugovor, bez obrazloženja da će ga morati plaćati sa valutnom klauzulom u CHF pa je takvim postupanjem banke tužitelj doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao financijsku instituciju, s obzirom da ne posjeduje dovoljno stručnog znanja, a banka mu nije dala dovoljno podataka za donošenje relevantne odluke o sklapanju ugovora o kreditu. To se jednako tako odnosi i na naknadu koju je morao platiti za obradu kredita, obzirom je Ugovor već unaprijed pripremljen na standardiziranom obrascu sročenom od strane tuženika, dakle jače ugovorne strane, a na sadržaj Ugovora niti na eventualno mijenjanje ugovornih odredbi tužitelj nije mogao utjecati.

11. Budući da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen 5. rujna 2006., to je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 – dalje: ZZP/03) koje su bile na snazi u vrijeme zaključenja tog Ugovora.

12. Odredba čl. 81. st. 1. ZZP/03 je propisivala da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03 bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

13. Prvostupanjski sud je ocijenio da odredba o valutnoj klauzuli nije bila razumljiva jer tužitelj nije bio upozoren na posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF te da smatra kako se o ugovornoj odredbi nije pregovaralo jer je odredba sastavljena po unaprijed napisanom i tipskom ugovoru te zaključuje da „zbog ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ugovor bi bio ništetan jer ne bi mogao opstati bez odredbe o valutnoj klauzuli“.

13.1. Opisani zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan jer je ništetna samo ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, a ne cijeli Ugovor o kreditu koji može opstati bez te ugovorne odredbe.

14. Tuženik u žalbi osnovano navodi kako prvostupanjski sud tek paušalno navodi da odredba o naknadi uzrokuje značajnu neravnotežu na štetu potrošača, pozivajući se i na naknadu za prijevremenu otplatu kredita koja uopće nije predmet ovog spora.

14.1. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude (str. 19, pretposljednji odlomak) naveo sljedeće:

„Plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od čak 3,30 % iznosa kredita (čl. 4.2. Ugovora o potrošačkom kreditiranju) očito prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kao i odredba prema kojoj se tužitelj obvezao platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita utvrđenu odlukom o naknadama koje važe na taj neodređeni dan s time da je visina naknade za prijevremeni povrat promjenjiva sukladno Odluci banke o naknadama.“

14.2. U konkretnom slučaju je predmet spora naknada za obradu kredita, koja je ugovorena u čl. 3. Ugovora o kreditu, a ne o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud, pozivajući se i na pogrešan članak Ugovora.

15. No, na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi.

15.1. Značajna neravnoteža postoji kada se dovoljno ozbiljno dovodi u pitanje položaj potrošača kao "slabije" stranka predmetnog ugovora nametanjem dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima. U skladu s odredbom čl. 59. al. 3. ZZP/03 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. U konkretnom slučaju nije prijeporno da među strankama zaključeni ugovor ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora, a i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu paušalnu naknadu, čija visina ovisi tek o visini odobrenog kredita, nisu notorni niti se mogu podrazumijevati.

15.2. Neutvrđeni troškovi, koji terete tužitelja unošenjem sporne odredbe u predmetni Ugovor o kreditu, su nerazmjerni i po svom sadržaju i po visini, a u konkretnom slučaju je tuženik na tužitelja prenio obvezu plaćanja naknade koja ne odgovara stvarno pruženim uslugama ili troškovima, čime je stvorena, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, na štetu tužitelja značajna neravnoteža jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i/ili nastalim troškovima (tako i u odluci broj Rev-1214/2024-2 od 30.10.2024.).

16. Također tuženik osnovano ističe da sud prvog stupnja niti jednom riječju ne obrazlaže početak tijeka zatezne kamate na dosuđeni iznos povrata naknade za obradu kredita, slijedom čega je u i u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su izostali razlozi o odlučnoj činjenici. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je navedenu povredu odlučio otkloniti i donijeti presudu kao u izreci.

16.1. Odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) je propisano kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

16.2. U ovom slučaju je utvrđeno da je odredba o naknadi za obradu kredita nepoštena, što podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije pa zatezna kamata teče od dana stjecanja od strane tuženika, a kako je to pravilno odlučio prvostupanjski sud.

17. U odnosu na odluku o troškovima postupka je tuženik u žalbi naveo da je prvostupanjski sud tužitelju pogrešno dosudio trošak pristupa na ročište za objavu presude, s obzirom da isti nije bio nužan za vođenje postupka jer se presuda ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova te je pogrešno dosudio tužitelju trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 73,00 eura, a budući da je tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe sukladno odredbi čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br.118/18 i 51/23 – dalje: ZSP)

17.1. Odredbom čl. 335. st. 8. ZPP-a propisano je da će stanci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. U konkretnom slučaju zamjenica punomoćnika tužitelja je pristupila na ročište za objavu presude održano 28. travnja 2016. na kojem joj je uručen ovjereni prijepis presude. Budući da strankama kojima je na ročištu za objavu presude uručena sudska odluka od toga dana teče rok za žalbu sukladno odredbi čl. 348. st. 1. ZPP-a, trošak pristupa na to ročište je trošak koji je potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, neovisno o tome što je sud dužan presudu istaknuti na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

17.2. Kako je tužitelj zahtjev za naknadom troška za pristup na ročište za objavu presude stavio do zaključenja glavne rasprave, čime je postupio u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. i 3. ZPP-a, to mu je pravilnom primjenom odredaba Tbr. 9. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 – dalje: Tarifa) valjalo dosuditi zatraženi trošak.

17.3. Odredbom čl. 11. st. 1. t. 20. ZSP-a je propisano da su oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

17.4. Međutim, u konkretnom slučaju se ne radi o situaciji iz naprijed citirane odredbe jer ništetnost ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita nije bila predmet postupka za zaštitu kolektivnih interesa pa nema mjesta primjeni te odredbe.

18. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke.

19. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II izreke).

20. Na kraju, radi budućeg postupanja, sudu prvog stupnja se skreće pozornost na odredbu čl. 59. st. 3. Sudskog poslovnika ("Narodne novine", br. 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18 i 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 122/23, 55/24 i 20/26 – dalje: SP) kojom je propisano da se odlomci u obrazloženju sudske odluke numeriraju se rednim arapskim brojevima (1., 2., 3., …), a koju odredbu je prvostupanjski sud propustio primijeniti prilikom pisanja pobijane presude.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac