Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-610/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Iris Gović Penić predsjednice vijeća te sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Joka Umićević i Ines Kovačević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ET, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Kalauzu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonske avenije 6, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-70/2025-13 od 15. siječnja 2026., te protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-70/2025-9 od 4. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-70/2025-13 od 15. siječnja 2026. u točki I, II, u dijelu točke III kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 500,00 eura te u dijelu točke IV kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

II Preinačuje se navedena presuda u dijelu točke III izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 500,00 eura do iznosa od 1.003,86 eura (za 503,86 eura) i odlučuje:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 503,86 eura.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

r i j e š i o  j e

Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-70/2025-9 od 4. prosinca 2025. i odlučuje:

Određuje se vrijednost predmeta spora u ovom predmetu u iznosu od 480,29 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

"r i j e š i o j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva preko iznosa od 480,29 eura do iznosa od 490,50 eura zatraženih u tužbi.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članka 6. Ugovora o [broj kredita] od 1. lipnja 2004. godine zaključenog između tužitelja i Slavonska banka d.d. Osijek, u dijelu koji glasi: "Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50% jednokratno, unaprijed".

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da isplati tužitelju LT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 480,29 eura (četiristoosamdeseteuraidvadeset devetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. lipnja 2004. do isplate, i to po stopi od 15% za period od dospijeća do 31. srpnja 2008., zatim u periodu od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u periodu od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.003,86 eura (tisućutrieuraiosmadesetšestcenti), sa zateznim kamatama, tekućim od 15. siječnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 1.037,04 eura, dok se u tuženik u cijelosti odbija sa zahtjevom za naknadom parničnog troška."

2. Prvostupanjskim rješenjem od 4. prosinca 2025. temeljem odredbe čl. 37. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vrijednost predmeta spora je označena u iznosu 1.807,52 eura.

3. Protiv te presude u točki I, II, III i dijela točke IV izreke kojim je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška žali se tuženik kao i protiv rješenja prvostupanjskog suda od 4. prosinca 2025. kojim je određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.807,52 eura iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da se prvostupanjska presuda i rješenje preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim ugovorne odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu od 1. lipnja 2004. zaključenog između tužitelja i Slavonske banke d.d. Osijek u dijelu koji glasi: "Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu prema odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga koja trenutačno iznosi 1,50% jednokratno unaprijed" te zahtjev da mu tuženik plati iznos od 480,29 eura.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu te rješenje kao i postupak koji im je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe žalitelj jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP koju također žalitelj ističe u žalbi, a to zato jer presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev.

7. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

8. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji i prednik tuženika (Slavonska banka d.d. Osijek) zaključili ugovor o kreditu 1. lipnja 2004. te je u čl. 6. Ugovora o kreditu ugovoreno "Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu a prema odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga koja trenutačno iznosi 1,50% jednokratno unaprijed"; da je temeljem navedenog Ugovora o kreditu tužitelju kao korisniku kredita prednik tuženika tj. kao banka stavio na raspolaganje iznos od 32.700,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize banke na dan korištenja kredita; da je naknada za korištenje kredita naplaćena 18. lipnja 2004. u iznosu od 480,29 eura; da se o spornoj odredbi ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo između stranaka niti je tužitelj mogao pojedinačno pregovarati.

9. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio ništetnom odredbu čl. 6. Ugovora o kreditu od 1. lipnja 2004. te naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 480,29 eura.

10. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

11. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

12. S obzirom na to da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati.

13. S tim u vezi radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

14. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate također sud prvog stupnja utvrđuje sukladno odredbi članka 1115. ZOO.

15. Kako je pravilno utvrđeno da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

16. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim.

17. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo jer je utvrdio da tuženik nije dokazao da se o predmetnoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, da tužitelju nije bilo obrazloženo na što se konkretno odnosi ta naknada, da takva ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a na štetu tužitelja kao potrošača cijeneći pri tome da je tužitelj isplatio na ime te naknade iznos koji je utužen a s druge strane tuženik temeljem iste ugovorne odredbe nije imao obvezu prema tužitelju kao i da tuženik nije niti obrazložio koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao, a koji bi trebao biti eventualno namiren ugovorenom naknadom.

18. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I i II pobijane prvostupanjske presude.

19. Na ročištu dana 4. prosinca 2025. sud je donio rješenje kojim je odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.807,52 eura.

20. S obzirom na navedeno valja reći da je u tome prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kao što to ističe žalitelj, a to stoga jer je za ocjenu vrijednosti predmeta spora u ovakvom sporu mjerodavan kondemnatorni dio zahtjeva pa stoga vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 480,29 eura.

21. Sukladno iznesenom prvostupanjski sud je iako je pravilno dosudio parnični trošak temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP pogrešno primijenio u dijelu materijalno pravo kada je odmjeravao visinu istog troška, a to stoga jer je vrijednost predmeta spora kao što je već navedeno u ovom predmetu iznos od 480,29 eura.

22. Stoga posljedično trošak tužitelja koji se sastoji u trošku zastupanja tužitelja po punomoćniku-odvjetniku iznosi: trošak sastava zahtjeva za dostavu dokumentacije 25 bodova, sastav tužbe 50 bodova, podneska od 8. travnja 2025. 50 bodova, pristup ročištu 4. prosinca 2025. 50 bodova te ročištu za objavu 25 bodova, odnosno sveukupno 200 bodova ili 400,00 eura što uvećano za iznos PDV-a daje iznos od 500,00 eura.

23. Na žalbene navode tuženika valja reći da protivno istima tužitelj ima pravo na naknadu troška zastupanja po punomoćniku-odvjetniku za pristup ročištu za objavu, a to stoga jer je isto bilo potrebno u ovom postupku sukladno čl. 155. st. 1. ZPP.

34. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I izreke, točki II izreke, dijelu točke III izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 500,00 eura i dijelu točke IV izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (čl. 368. st. 1. ZPP) te preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke III izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 500,00 eura do iznosa od 1.003,86 eura (za iznos od 503,86 eura) i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 503,86 eura (čl. 380. toč. 3. ZPP).

35. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe jer nije uspio u pogledu glavne stvari već samo u pogledu sporednog potraživanja (čl. 35. ZPP, čl. 166. st. 2. ZPP u svezi čl. 154. st. 2. ZPP).

36. Sukladno iznesenom valjalo je i preinačiti prvostupanjsko rješenje od 4. prosinca 2025. te odlučiti o vrijednosti predmeta spora u ovom predmetu (čl. 380. toč. 3. ZPP).

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Iris Gović Penić