Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1065/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnici Mariji Maričević u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, uz sudjelovanje umješača ČC, [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. srpnja 2023., poslovni broj Pn-280/2022-22, dana 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. srpnja 2023., poslovni broj Pn-280/2022-22 u toč. III. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak od 13,29 eur te se zahtjev tužiteljice za naknadu troška od 13,29 eur zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.

II. Preinačava se pobijana presuda u toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu 507,00 eur zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, te sudi:

" Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici daljnjih 507,00 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 12. listopada 2021. i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka od 97,75 eur, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku da s naslova naknade štete isplati tužiteljici 744,76 eur/5.611,39 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. U toč. II. izreke je odbijen dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa iz toč. I. izreke. U toč. III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka od 623,64 eur/4.698,82 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu protiv toč. III. izreke (odluke o troškovima postupka) zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se odluka o troškovima postupka preinači i dosudi trošak tuženiku. Potražuje i naknadu troška žalbenog postupka.

3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv presude u toč. II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih razloga. Potražuje i naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

3.1. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upućuje tužiteljica, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju od 7. listopada 2021. kada je na nju na pješačkom prijelazu naletilo vozilo osigurano kod tuženika.

5. U žalbenoj fazi postupka sporna je visina neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći i njege) u odnosu na žalbu tužiteljice kao i odluka o troškovima postupka kojoj prigovaraju obje stranke.

6. U odnosu na žalbu tužiteljice

7. Prvostupanjski sud je nakon provedenog vještačenja po vještaku dr. Žarku Rašiću, utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila potres mozga, natučenje glave, gnječno razderanu ranu zatiljnog dijela glave i akutnu reakciju na stres, da su kod tužiteljice bolovi jakog intenziteta trajali jedan dan, srednjeg karaktera tri dana, slabijeg intenziteta 21 dan, a povremeni bolovi manjeg intenziteta su iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti od 3%, da primarni strah nije bio prisutan po potresu mozga, dok je sekundarni strah jačeg intenziteta trajao dva dana, srednjeg intenziteta pet dana, a manjeg intenziteta ukupno 28 dana. Što se tiče smanjenja životnih aktivnosti ista je ocijenjena u visini od 3%.

7.1. U odnosu na tuđu njegu i pomoć, tužiteljici je ista bila potrebna 15 dana po dva sata dnevno te sedam dana po sat dnevno za uobičajene kućanske poslove i odlazak u trgovine te je vrijednost cijene sata utvrđena u visini od 20,00 kn.

8. S obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, prema čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) i polazeći od gore navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je tužiteljici utvrdio pravičnu novčanu naknadu od 1.500,00 eur na ime neimovinske štete, a za imovinsku štetu tuđe pomoći i njege iznos od 98,21 eur, odnosno ukupno 1.598,21 eur.

9. S obzirom da je tužiteljici prije podnošenja tužbe (a ne nakon podnošenja tužbe, kako to utvrđuje prvostupanjski sud) isplaćeno već 836,45 eur, prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio konačni iznos od 744,76 eur.

10. U pravu je tužiteljica da je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici prenizak iznos na ime neimovinske štete, s obzirom na čl. 1100. st. 2. ZOO-a i kvalifikatorne okolnosti. To stoga što je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpila sva tri stupnja fizičkih bolova kao i straha, imala nelagodnosti vezano za liječenje, preglede i dijagnostičke obrade, kao i da ima smanjenje životne aktivnosti od 3% koje se očituje u povremenim smetnjama koncentracije, povremenim glavoboljama kod promjene vremena, kod težih psihofizičkih napora, smetnjama pri izlaganju buci i jakom svjetlu te kod dužeg boravka na suncu, slijedom čega ovaj sud nalazi da iznos od 1.990,00 eur (bez umanjenja nesporno isplaćenog iznosa) u ukupnosti predstavlja pravičnu novčanu naknadu s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sukladno čl.1100. st. 2. ZOO.

11. Osim toga, u pravu je tužiteljica da iznos od 1.500,00 eur na ime neimovinske štete nije u skladu niti sa novim Orijentacijskim kriterijima koji su utemeljenim su na podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom o promjeni potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002., na način da su tada prihvaćeni iznosi po svim osnovama (kriterijima) povišeni u odnosu na 2002. za 50%.

12. Nadalje, tužiteljica u žalbi prigovara da je prvostupanjski sud prenisko ocijenio vrijednost sata pružanja tuđe pomoći i njege od 20,00 kn s obzirom na društveno ekonomske prilike i sudsku praksu. Međutim, stranke su na ročištu 14. rujna 2022. (list 36 spisa) učinile nespornim da su tužiteljici pomoć i njegu pružali ukućani te da je cijena jednog sata takve pomoći 20,00 kn, slijedom čega ovaj sud navedene žalbene navode nije ispitivao. Stoga, tužiteljici na ime tuđe pomoći i njega pripada ukupno 98,21 eur.

13. Iz svega proizlazi da tužiteljici pripada ukupno 2.088,21 eur (neimovinska šteta i naknada pružanja tuđe njege i pomoći). Kako je tužiteljici prije podnošenja tužbe (list 32 spisa) isplaćeno 836,45 eura, a u toč. I. izreke pobijane presude joj je (pravomoćno) dosuđeno 744,76 eur, valjalo je primjenom čl. 373. t. 3. ZPP preinačiti toč. II. izreke pobijane presude i dosuditi joj daljnji iznos od 507,00 eur.

14. U odnosu na žalbu tuženika

15. Prvenstveno valja reći da suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja pravilno je troškove postupka obračunao u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023. – dalje: Tarifa) a prema Tbr. 52/3 Tarife, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke i u skladu sa zatraženim troškom postupka (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u odlukama Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.).

15.1. Naime, sukladno Tbr. 48.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 - dalje: OT), kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, isti primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

15.2. Stoga, kako je u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke stupila na snagu odredba Tbr. 50. OT-a kojom je vrijednost boda povišena na 2,00 eur/15 kuna, to je pravilno prvostupanjski sud odmjerio naknadu troška sukladno vrijednosti boda od 2,00 eur i u okviru zahtjeva tužiteljice (list 69 spisa).

16. Međutim, u pravu je tuženik da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja uspjeha stranaka u parnici pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu datuma isplate nespornog dijela naknade štete od 836,45 eur te posljedično tome pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 2. ZPP. S time da valja napomenuti da tuženik nije pristao na smanjenje tužbenog zahtjeva, te je prvostupanjski sud odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom tužbom od 2.200,85 eur.

17. Pa kako je isplata naknade štete od 836,45 eur uslijedila nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 18. siječnja 2022., a prije podnošenja tužbe 2. veljače 2022., to znači da se uspjeh u sporu odmjerava u odnosu na ukupno zatraženi iznos tužbom u visini od 2.200,85 eur i konačno dosuđeni iznos.

18. S obzirom da je ovom presudom djelomično preinačena presuda na način da je uz dosuđenih 744,76 eur, tužiteljici dosuđeno daljnjih 507,00 eur, to znači da je konačno dosuđeni iznos naknade štete 1.251,76 eur, te je valjalo izmijeniti odluku o troškovima postupka, odnosno omjer uspjeha stranaka u sporu.

19. U ovom predmetu osnova tužbenog zahtjeva nije bila sporna, već je bila sporna samo visina, pa je stoga samo glede visine trebalo utvrditi uspjeh tužiteljice u ovom postupku.

20. Tužiteljica je postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila 2.200,84 eur, a konačno je uspjela sa iznosom od 1.251,76 eura (744,76 eur+507,00 eur), čime njezin uspjeh u odnosu na visinu iznosi 56,87%, a tuženikov 43,13%. Kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika, tužiteljičin uspjeh u sporu je 13 %.

20. Nadalje, na žalbene navode tužiteljice da joj je trebao biti priznat podnesak od 21. veljače 2022. kojim je obavijestila sud da je tuženik isplatio na ime naknade štete 836,45 eur te je smanjila tužbeni zahtjev, valja odgovoriti da je tužiteljica imala saznanja da joj je isplaćen navedeni iznos i prije podnošenja tužbe, a ujedno je mogla isto navesti i u podnesku od 28. veljače 2022. kojim se očitovala na odgovor na tužbu tuženika, stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev za naknadu troška.

21. Nadalje, na žalbene navode da je tužiteljici trebalo priznati trošak podneska od 21. listopada 2023. kojim se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka, valja odgovoriti da navedeni podnesak ne prileži spisu, a podneskom od 21. listopada 2022. tužiteljica je dostavila dokaz o plaćenom predujmu.

22. Slijedom navedenog, s obzirom da je trošak u odnosu na broj priznatih radnji pravilno dosuđen u visini od 964,92 eur, uzevši uspjeh tužiteljice u sporu od 13%, pripada joj 125,43 eur. Kada se tom trošku pribroji trošak vještačenja od 199,08 eur, pripada joj ukupno 324,51 eur. Kako je tužiteljici dosuđeno 337,80 eur, to je valjalo primjenom čl. 373. t. 3. ZPP odbiti njezin zahtjev za naknadu troška od 13,29 eur.

23. Obzirom da je tužiteljica sa žalbom uspjela djelomično u omjeru 34%, valjalo joj je na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 10.5. OT-a u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. OT-a, dosuditi troškove žalbenog postupka od 97,75 eur.

24. Tuženiku ne pripada zatraženi trošak žalbenog postupka sudskih pristojbi od 136,92 eur jer spisu ne prileži dokaz da su iste plaćene (čl. 219. st. 1. ZPP).

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić