Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1523/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Silviji Gnjidić, odvjetnici u Zagrebu, protiv 1. tuženice JP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. veljače 2025., poslovni broj P-3089/2022-43, ispravljene rješenjem istog suda od 28. veljače 2025., poslovni broj P-3089/2022-49, u sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. veljače 2025., poslovni broj P-3089/2022-43, ispravljena rješenjem istog suda od 28. veljače 2025., poslovni broj P-3089/2022-49 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi održavanja nove glavne rasprave.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom ispravljenom rješenjem je naloženo tuženicima isplatiti tužiteljima 10.000,00 Eura sa zateznom kamatom. U toč. II. izreke je naloženo tuženicima naknaditi tužiteljima trošak postupka od 1.583,22 eur također sa pripadajućom zateznom kamatom.
2. Protiv navedene presude tuženici su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu kojim osporavaju žalbene navode tuženika te predlažu istu odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 10.000,00 eur temeljem Ugovora o zajmu sklopljenog 17. siječnja 2017. s tuženicima.
6. U predmetnom postupku je utvrđeno:
- da su stranke 6. siječnja 2017. sklopile Ugovor kojim su se tužitelji u svojstvu zajmodavca obvezali isplatiti tuženicima u svojstvu zajmoprimaca 10.000,00 eur,
- da su tužitelji iznos isplatili tuženicima, što su tuženici potvrdili potpisom samog ugovora,
- da su se tuženici iznos obvezali vratiti tužiteljima u roku od 6 mjeseci od potpisa toga ugovora i to beskamatno,
- da sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi činjenicu da je usmeno sklopljen dodatak Ugovoru o zajmu, kojim bi bila ugovorena mjesečna kamata od 3%, a koja je nezakonita,
- da sud nije sa sigurnošću mogao niti utvrditi u kojem iznosu je navedena kamata plaćena s obzirom na proturječne iskaze u pogledu razdoblja u kojem je novac ostavljan na ime podmirenja te kamate,
- da glavnica u iznosu od 10.000,00 eur nesporno nije vraćena tužiteljima,
- da činjenica što su tuženici davali mjesečni iznos u ukupnom neutvrđenom iznosu i u neutvrđenom trajanju 2. tužitelju na ime ugovorne kamate, ne utječe na njihovu obvezu da vrate glavnicu za koju je nesporno da ju nisu vratili, a s obzirom da oni ne spore da su te iznose plaćali na ime ugovorne kamate, a ta ugovorna kamata nije predmet ovoga postupka.
7. Na temelju navedenog, sud prvog stupnja je zaključio primjenom čl. 171. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, dalje: ZOO) i čl. 499. ZOO-a da tuženici nisu dokazali da su ispunili svoju obvezu iz Ugovora o zajmu.
8. Tuženici u žalbi prigovaraju da su redovno isplaćivali dugovanje u mjesečnim iznosima od 300,00 eur u razdoblju od 4 godine na način da je isti predavan u kuverti IP (2. tužitelju), a što je potvrđeno izjavama svjedoka, a čime su ispunili svoju obvezu u cijelosti.
9. Osnovano tuženici u svojoj žalbi upućuju na žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP-a, budući da prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice, smatrajući ih nespornima, iako su te činjenice sporne između stranka i ne proizlaze iz provedenog dokaznog postupka.
10. Naime, točno je da su stranke sklopile Ugovor o zajmu kojim je u članku 2. Ugovora ugovoreno da se tuženici obvezuju vratiti 10.000,00 eur beskamatno.
11. Iz iskaza tuženice kao i odgovora na tužbu je razvidno da je odredba o beskamatnom zajmu kao i roku otplate na 6 mjeseci bila fiktivna te da je zapravo usmeno sklopljen dodatak ugovora o zajmu kojim su se tuženici obvezali plaćati tužiteljima mjesečno 300,00 eur dok ne isplate dug u cijelosti, pri čemu je ukupan dug iznosio 13.300,00 eur, od čega je glavnica bila 10.000,00 eur, a 3.300,00 eur je bila kamata za 6 mjeseci. Također, tuženica je tvrdila (u odgovoru na tužbu i u svom iskazu) da je isplaćeno ukupno 14.100,00 eur za što smatra da je dovoljno za podmirenje glavnice i ugovorenih kamata.
11.1. Nadalje, iz iskaza svjedoka koji su radili u pizzeriji "[obrt]" u vlasništvu tuženika je razvidno da je iznos od 300,00 eur ostavljan u kuvertama za 2. tužitelja, pri čemu je i sam 2. tužitelj potvrdio da je dolazio u navedenu pizzeriju (toč. 12. obrazloženja).
12. Nasuprot provedenim dokazima, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrđuje da prihvaća iskaze da je određeni iznos na temelju kamate plaćen 2. tužitelju, ali u neutvrđenom iznosu, da bi potom u toč. 16. obrazloženja naveo da ne može sa sigurnošću utvrditi činjenicu da je usmeno sklopljen dodatak ugovora o zajmu kojim se ugovara kamata od 3%.
13. Nadalje prvostupanjski sud navodi da činjenica što su tuženici davali mjesečni iznos u ukupnom neutvrđenom iznosu i u neutvrđenom trajanju 2. tužitelju na ime ugovorne kamate, ne utječe na njihovu obvezu da vrate glavnicu za koju je nesporno da ju nisu vratili, jer ta ugovorna kamata nije uopće predmet ovoga postupka.
14. Međutim, ovaj sud se ne može složiti sa zaključkom suda da činjenica da su tuženici plaćali određene iznose (tuženica kao i njeni zaposlenici potvrdili su da su plaćali po 300,00 eur u 47 obroka), ne utječe na njihovu obvezu podmirenja glavnice od 10.000,00 eur.
15. To stoga što prvenstveno nije utvrđeno je li sklopljen dodatak ugovoru o zajmu u vezi kamate od 3% (neovisno je li ista nezakonita jer to nije predmet postupka, a što prvostupanjski sud pravilno zaključio), odnosno koliko je iznosila glavnica, a koliko kamata, te koji je bio način otplate dugovanja, uzevši u obzir da je tuženica tvrdila da je ugovorila s 2. tužiteljem kamatu od ukupno 30.000,00 kn (3.891,45 eur) uz glavnicu od 10.000,00 eur i da je otplaćivala i kamatu mjesečnim iznosima od po 300,00 eur kroz razdoblje od 4 godine, a što odgovara njezinog tvrdnji da je isplatom od 14.100,00 eur vraćen cjelokupni dug.
16. Zatim nije utvrđeno koji je bio rok otplate predmetnog zajma, s obzirom da je po kazivanju tuženice rok od 6 mjeseci naveden u Ugovoru o zajmu bio fiktivan te da su otplaćivali iznos zajma dok ga nisu otplatili. Nejasan je zaključak prvostupanjskog suda da činjenica da su tuženici u neutvrđenom iznosu i trajanju drugotužitelju na ime ugovorne kamate, davali mjesečni iznos, ne utječe na njihovu obvezu da vrate glavnicu. Naime, ukoliko su tuženici zaista platili 14.100,00 eur koliko tvrde, a ugovorena je kamata od 30.000,00 kn (3.891,45 eur), tada je dug u cijelosti podmiren, kako glavnica, tako i ugovorene kamate. Također, nije raspravljena nejasnoća u iskazu tuženice u pogledu izjave da je točno da glavnicu nisu vratili, ali smatra da je iznos dovoljan za glavnicu i kamatu (što je jednako njezinoj izjavi iz odgovora na tužbi).
17. Stoga, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, utvrđenje što je točno ugovoreno između stranaka u pogledu kamate kao i načina povrata pozajmljenog iznosa, kao i što su tuženici platili i koliki iznos, činjenice su od bitnog utjecaja za osnovanost tužbenog zahtjeva.
18. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev fokusirajući se isključivo na činjenicu da su parnične stranke sklopile ugovor o zajmu i da je tuženica izjavila da će tužiteljima vratiti 10.000,00 eur kada proda nekretninu, odnosno da je plaćala iznose koji predstavljaju kamatu, pritom ne cijeneći ostatak njezinog iskaza kao i navode iz odgovora na tužbu, odnosno iskaze svjedoka.
19. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi održavanja nove glavne rasprave.
20. U ponovljenom postupku sud će provesti novu glavnu raspravu, a kako bi ocijenio jesu li stranke uistinu sklopile dodatak ugovor o zajmu u odnosu na kamate, a ukoliko jesu, koji je bio sadržaj tog dodatka, odnosno u kojoj visini su iste ugovorene i koji je bio modalitet otplate zajma (glavnice i kamate). Također je potrebno ocijeniti s obzirom na utvrđenja o sadržaju obveze tuženika, jesu li tuženici podmirili dugovanje ili pak navedene uplate nisu dovoljne da bi podmirile ugovoreno dugovanje, slijedom čega je potrebno ocijeniti imaju li tužitelji pravo potraživati od tuženika utuženi iznos.
21. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka, a o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (članak 164. stavak 4. ZPP), dok je odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena za konačnu odluku, sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.
U zagrebu 17. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Sabina Dugonjić
