Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-555/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Marijana Vugića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Đaković Vranković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica MHŽHUD iz [adresa], M, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Kotromanović, odvjetnik u Pločama, Neretljanskih gusara 9, protiv tuženika MH iz [adresa], ČH 8, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Julijano Dropulić, odvjetnik u Pločama, Kralja Petra Svačića 4a, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-1802/2019-51 od 11. prosinca 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-1802/2019-51 od 11. prosinca 2025. godine te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica MHŽHUD, OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnica dijela kat.čes. ZGR 500 k. o. [katastarska općina] i to stare kamene kuće- pojate označene u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Gorana Kukavice od 26.10.2019. slovima A-B-C-D u površini od 30 m2, kao i vrta -prostora s južne strane položenog prema moru, označenog u dopuni vještva istog vještaka od 17.07.2025. kao dio kat.čes.ZGR.500 k. o. [katastarska općina] slovima A-B-C-D u površini od 72 m2, koji nalazi čine sastavni dio ove presude.

II. Dužan je tuženik MH, OIB [osobni identifikacijski broj], predati tužiteljici ČHŽHUD, OIB [osobni identifikacijski broj], dio kat.čes.ZGR 500 k. o. [katastarska općina] i to staru kamenu kuću-pojatu u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Gorana Kukavice od 26.10.2019. slovima A-B-C-D u površini od 30 m2, kao i vrt-prostor s južne strane položen prema moru, označenog u dopuni vještva istog vještaka od 17.07.2025.kao dio kat.čes.ZGR.500 k. o. [katastarska općina] slovima A-B-C-D u površini od 72 m2, koji nalazi čine sastavni dio ove presude, sve slobodno od stvari i osoba i sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužan je tuženik MH, OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici ČHŽHUD, OIB [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 2.704,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja (11. 12. 2025 godine) do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22.- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na tužbu tužitelja osporava osnovanost navoda žalbe te predlaže da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje slijedeće:

"-da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišno knjižnog odjela (list 20 spisa) u odnosu na česticu zemljišta oznake 500 ZGR ZU 2353 KO [katastarska općina] u površini od 196 m2 upisan SHtuženik iz ove pravne stvari.

-uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj (list 21-22 spisa) utvrđeno je da je MHŽ temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj O-84/08 i O- 251/09 od 24. rujna 2010. godine uknjižen kao suvlasnik na nekretninama pok DH za suvlasnički dio od 93/152 dijela.

-da je ugovor o kupoprodaji nekretnine od **.**.2012. ČHŽ kao prodavatelj prodao svoj suvlasnički dio od 93/152 katastarske čestice [katastarska čestica] ZGR KO [katastarska općina], ZU 2353 s naznakom ukupne površine te čestice zemljišta od 196 m2 tuženiku iz ove pravne stvari. U članku 2 stavak 2 ugovora o kupoprodaji nekretnine navedeno je da je predmet kupoprodaje stambena jedinica u prizemlju zgrade neto korisne površine od 54,85 m2 sa pripadajućim joj sporednim dijelovima u suterenu i to terasom, stepeništem i četiri spremnika neto korisne površine 37,73 m2 ukupno 92,58 m2 a sve kako je utvrđeno planom posebnih dijelova zgrada koji je izrađen u srpnju 2009 godine od SHŽstalnog sudskog vještaka iz Makarske.

Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj O-84/08 i O-251/09 iza smrti Č (Josipa) Bajića pok S i GH rođene D pok G nedvojbeno je utvrđeno da se iz cjelokupne imovine ostavitelja izdvaja pravo vlasništva za 93/152 dijela čestice zgrade [katastarska čestica] upisane u ZU 2234 KO [katastarska općina] što u naravi predstavlja suteren u obiteljskoj kući anagrafske oznake [adresa]. Na preostaloj imovni ostavitelja nasljednikom se proglašava HH –sin ostavitelja za cijelo.

ĆH iz [adresa] raspolagala je svojom imovinom oporukom sačinjenom 20. travnja 2006 godine (list 4 spisa). Ostaviteljica oporukom raspolaže svojom imovinom na način da u odnosu na imovinu koju je naslijedila iza smrti svog oca i na kojem zemljištu je ostaviteljica skupa sa svojim suprugom za vrijeme trajanja braka izgradila obiteljsku-stambenu zgradu tu imovinu ostavlja u cijelosti svom unuku PH."

6. Stoga sud prvog stupnja a na temelju rezultata dokaznog postupka zaključuje da se tuženik ne može pozvati na načelo povjerenja u zemljišne knjige budući da je prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora znao da je od DHŽ kupio samo ono što je opisano u ugovoru o kupoprodaji a ne i dio čestice zemljišta koju u naravi predstavlja staru zgradu zvanu Pojata i vrt ispred kuće.

7. Ovaj sud za sada ne može prihvatiti ovakav zaključak prvostupanjskog suda.

8. Po čl. 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili je različito od izvan knjižnog stanja, uživa glede tog stanja zaštitu prema odredbama zakona.

9. Po st. 2. istoga članka, stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja pravnog posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga sumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, dok po st. 3., nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

10. Identične odredbe sadrži odredba čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19, 128/22, 155/23. i 127/24.- dalje ZZK).

11. Odgovara da iz oporuke GH od 20. travnja 2006. proizlazi da su ona i njezin suprug za trajanja braka izgradili obiteljsku stambenu zgradu u [adresa], i koju ostavlja u cijelosti svom unuku PH, te da se na istoj lokaciji u Gradcu nalazi i stara zgrada, koja je bila vlasništvo njezinog oca, koji je dobila u dotu, a koju sada koristi njezin unuk MHŽ, sa okućnicom-vrtom, te tu zgradu s okućnicom-vrtom ostavlja svome sinu HH (predniku tužiteljice).

12. Međutim, spisu prileži i rješenje o nasljeđivanju iza pok. GH iz kojeg je razvidno da iz cjelokupne imovine izdvaja se pravo vlasništva za 93/152 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u zu.br. 2234 k. o. [katastarska općina] (što u naravi predstavlja suteren i prizemlje u obiteljskoj kući u [adresa], anagrafske oznake [adresa]) a što pripada njezinom unuku ČHŽ, dok u odnosu na preostalu cjelokupnu pokretnu i nepokretnu imovinu nasljednikom se proglašava HH, sin ostaviteljice a ovdje prednik tužiteljice.

13. Iz obrazloženja tog rješenja je razvidno da se prvotno reproducira sadržaj oporuke ostaviteljice GH, a zatim se navodi da je između ŽH i HH, djece ostaviteljice, te oporučnog nasljednika GHŽ, unuka ostaviteljice, postignut sporazum, koji je onda i unesen u izreku rješenja, a to je da su se nasljednici sporazumjeli da GHŽ, unuku, pripadne 93/152 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u zu. 2234 k. o. [katastarska općina], a što u naravi predstavlja suteren i prizemlje u obiteljskoj kući u [adresa], anagrafske oznake [adresa], a preostala cjelokupna imovina da pripadne HH, sinu ostaviteljice.

14. Dakle, rješenjem o nasljeđivanju a u odnosu na ono što je naslijedio GHŽ, unuk ostaviteljice nije opisana i stara kuća-Pojatna, iako prema uvjerenju Državne geodetske uprave (list 26 spisa), ista, izgleda, ima anagrafsku oznaku [adresa], kao što ta stara kuća nije navedena kao imovina koju nasljeđuje HH, prednik tužiteljice, a posljedično tome ona nije navedena niti u rješenju o nasljeđivanju iza pok. HH.

15. Treba reći, tuženik tvrdi, a to među strankama nije ni sporno, da je tuženik sa RH, kćerkom pok. DH dana 15. listopada 2012. sklopio kupoprodajni ugovor kojemu je ona prodala preostalih 52/152 dijela predmetne nekretnine, te je tuženik dana 17. rujna 2012. godine sklopio sa ČHŽ ugovor o kupnji preostalih 93/152 dijela nekretnine, dakle, time postao vlasnik u cijelosti predmetne nekretnine, s tim da u ugovoru o kupoprodaji je navedeno da u naravi se radi o stambenoj jedinici u prizemlju zgrade neto korisne površine 54,85 m2 zajedno sa pripadajućim joj sporednim dijelovima u suterenu i to terasom, stepeništem i 4 spremnika neto korisne površine od 37,73 m2, ukupno 92,58 m2 sva kako je utvrđeno planom posebnih dijelova stambene zgrade koji je izrađen u srpnju 2009. godine.

16. Iz iskaza saslušanog tuženika, isti je naveo da je znao što je PH naslijedio od svoje bake, a to je sve ono što se nalazi na predmetnoj čestici, kao što je znao za rješenje o nasljeđivanju iza smrti GH.

17. Ukoliko je tuženik znao za to rješenje (nije jasno da li je to rješenje imao na uvid), onda je mogao i vidjeti što je predmet nasljeđivanja, a to je, a kako to proizlazi iz izreke tog rješenja, 93/152 dijela predmetne čestice a što u naravi predstavlja suteren i prizemlje u obiteljskoj kući u [adresa], anagrafske oznake [adresa], a upravo tako je ta nekretnina u opisnom dijelu tako i opisana s dodatkom da se radi o suterenu površine 54,85 m2 te sporednim dijelovima u suterenu i to terasom, stepeništem i 4 spremnika neto korisne površine od 37,73 m2, ukupno 92,58 m2.

18. Pri tome valja reći, dali to sve pod uvjetom da tuženik nije prekludiran u svom pravu za iznošenje novih dokaza u smislu čl. 299. ZPP, valja reći da iz po tuženiku priloženog plana posebnih dijelova zgrade su u suterenu navedena 3 spremišta ukupne neto korisne reducirane površine od 16,74 m2 (list 71 spisa), glede prizemlja su navedeni natkrivena terasa, nenatkrivena terasa, stepenište te spremište 4 čija reducirana površina iznosi 14,60 m2, a zbroj tih veličina čini veličinu od 37,73 m2, a koja površina je i navedena u ugovoru o kupoprodaji nekretnina koja se odnosi na prostor suterena, s tim (list 76 spisa) je razvidno da spremište označeno kao broj 4 je odvojeno od stambenog prostora a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka koji je vještačio u ovoj pravnoj stvari da je stara kuća-Pojatna odvojena od sada kuće tuženika.

19. Međutim, ono što je najodlučnije, a što dovodi u sumnju pravilnost prvostupanjske presude je iskaz tužiteljice (list 142 spisa) koja je navela da u "tlocrtu navedeno spremište SP 4 površine 19,47 m2 je u stvarnosti nekretnina stara Pojatna s napomenom da je površina te nekretnine nešto veća", a kao što je prethodno navedeno, predmet ugovora o kupoprodaji su bila 4 spremišta.

20. Stoga, a polazeći od sadržaja odredbe čl. 122. st. 1. i 3. ZVDSP, za sada se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik znao da ono što je upisano u zemljišnim knjigama različito od izvanknjižnog stanja, pa je stoga temeljem čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu, s tim da u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovo ocijeniti izvedene dokaze te utvrditi da li je tuženik u trenutku sklapanja pravnog posla, a u trenutku kada je zahtijevao upisa svog suvlasničkog dijela, postupao u dobroj vjeri.

21. Također, jer je to prvostupanjski sud propustio učiniti prilikom uviđaja, bilo bi potrebno ponoviti uviđaj da bi se utvrdilo što u naravi čini četiri spremnika kako su opisana u kupoprodajnom ugovoru, te dopunski saslušati tuženika na okolnost što mu je točno prodavatelj pokazao što je predmet kupoprodaje.

22. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 17. ožujka 2026. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić