Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1966/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tomislava Aralice kao predsjednice vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i, Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SDJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nikolina Brnad Resnik, odvjetnica u Zagrebu, Međimurska 19, protiv tuženika OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina i partneri d.o.o. u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 30, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-655/2023-17 od 13. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-655/2023-17 od 13. ožujka 2025., u točki I izreke.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-655/2023-17 od 13. ožujka 2025., u točki II izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznos od 8.687,27 eura zajedno sa zateznim kamatama i to

- od dana 23.02.2016. na iznos od 0,87 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 6,82 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 1,78 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 5,32 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 13,38 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 10,38 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 27,50 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 37,03 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 45,74 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 30,45 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 27,73 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 26,20 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 29,28 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 23,13 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 25,92 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 20,90 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 25,39 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 22,94 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 33,98 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 40,44 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 39,72 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 45,51 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 53,84 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 61,27 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 75,51 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 61,59 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 96,96 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 83,44 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 81,99 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 99,07 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 117,73 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 91,21 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 98,04 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 88,38 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 12,75 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 90,05 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 105,32 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 99,69 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 99,69 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 87,14 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 127,46 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 127,38 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 143,58 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 144,32 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 140,15 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 143,09 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 145,22 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 141,50 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 141,50 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 138,59 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 140,24 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 142,17 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 140,41 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 142,00 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 135,04 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 135,04 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 131,86 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 142,25 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 128,64 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 124,37 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 127,34 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 131,94 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 134,55 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 136,26 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 140,57 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 136,18 EUR

- od dana 23.02.2016. na iznos od 14,16 EUR

- od dana 12.02.2014. na iznos od 119,55 EUR

- od dana 12.03.2014. na iznos od 117,66 EUR

- od dana 14.03.2014. na iznos od 118,64 EUR

- od dana 11.04.2014. na iznos od 116,18 EUR

- od dana 13.05.2014. na iznos od 112,06 EUR

- od dana 11.06.2014. na iznos od 112,84 EUR

- od dana 14.07.2014. na iznos od 116,63 EUR

- od dana 14.08.2014. na iznos od 117,55 EUR

- od dana 12.09.2014. na iznos od 118,96 EUR

- od dana 13.10.2014. na iznos od 119,97 EUR

- od dana 13.11.2014. na iznos od 123,62 EUR

- od dana 11.12.2014. na iznos od 123,40 EUR

- od dana 13.01.2015. na iznos od 124,64 EUR

- od dana 12.02.2015. na iznos od 117,36 EUR

- od dana 13.04.2015. na iznos od 117,36 EUR

- od dana 15.04.2015. na iznos od 117,36 EUR

- od dana 18.05.2015. na iznos od 117,36 EUR

- od dana 15.06.2015. na iznos od 117,36 EUR

- od dana 14.07.2015. na iznos od 117,36 EUR

- od dana 13.08.2015. na iznos od 117,36 EUR

- od dana 14.09.2015. na iznos od 117,36 EUR

- od dana 14.10.2015. na iznos od 117,36 EUR

- od dana 12.11.2015. na iznos od 117,36 EUR

- od dana 14.12.2015. na iznos od 117,36 EUR

- od dana 13.01.2016. na iznos od 117,36 EUR

- od dana 12.02.2016. na iznos od 117,36 EUR, u roku od 15 dana i u točki V izreke i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđene su ništetnim odredbe ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, broj: 45712/07 od 15.03.2007. (u daljnjem tekstu ugovora o kreditu) sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i prednika tuženika Societe Generale - Splitska banka d.d. kao kreditora (u daljnjem tekstu tuženik) u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu CHF (točka I izreke). Naloženo je tuženom da tužiteljici isplati iznos od 8.687,27 eura zajedno sa zateznim kamatama pobliže navedenim u točki I izreke prvostupanjske presude (točka II izreke) dok je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.608,86 eura sa zatraženim zateznim kamatama (točka III izreke) i kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od (točka IV izreke). Nadalje naloženo je tuženiku da tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 672,50 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dana presuđenja pa do isplate (točka V izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude u točkama I, II i V izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da sud drugog stupnja odbije tuženi zahtjev u cijelosti odnosno da istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF kao i zahtjev za isplatu plaćenih iznosa po osnovi ništetnih dijelova ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u predmetnom potrošačkom ugovoru za koji je provedena konverzija sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK/15).

5. Pošavši u bitnom od utvrđenja da je tužiteljica kao korisnik kredita sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu kojim joj je odobren u kunskoj protuvrijednosti od 95.600,00 CHF s rokom otplate od 25 godina, da je tužiteljica ugovor zaključila u svojstvu potrošača i u potrošačke svrhe, da su tužiteljica i tuženik sklopili i dodatak ugovora o kreditu 18. veljače 2016. sukladno ZID ZPK na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita te regulirali konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, da sklapanje sporazuma o konverziji ne znači da tužiteljica nema pravo tražiti vraćanje preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi pod pretpostavkom da nije u potpunosti obeštećena iznosom priznatim prilikom konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, da pravila o konverziji ugovora o kreditu niti sam sporazum o konverziji nije uredio pitanje rješavanja preplaćenog temeljem ništetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF, tim više što se ni tužiteljica u sporazumu o konverziji nije odrekla prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica veže za valutu CHF i ugovara obračun kamate u CHF za tužiteljicu kao prosječnog klijenta banka nepoštene i nerazumljive jer tužiteljici nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika za tužiteljicu kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF te da ta ugovorna odredba o valutnoj klauzuli predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika o kojoj se također nije pojedinačno pregovaralo, da je u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pod posl.br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH u odluci Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. te je u navedenom postupku pravomoćno utvrđeno da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakonima o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 u daljnjem tekstu ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 u daljnjem tekstu ZZP/07), sud prvog stupnja utvrdio je, pozvavši se na naprijed navedene odredbe da su odredbe o valutnoj stopi ništetnim te utvrdivši da tužiteljica ima pravo na povrat preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli tužiteljici s tog naslova, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, dosudio iznos od 8.687,27 eura na ime preplate zbog rasta tečaja zbog valutne klauzule CHF između izvršenih uplata i iznosa koje bi uplatio da je tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, sve sa kamatama na pojedine iznose uz primjenu odredaba čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 u daljnjem tekstu: ZOO-a) i čl. 1111. ZOO, pri tom otklonivši kao neosnovan prigovor zastare.

6. U ovoj žalbenoj fazi između strankama je i dalje sporno je li u predmetni ugovor o kreditu inkorporirana odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, a time i ništetna, te postoji li obveza tuženika na isplatu preplaćenih iznosa, na ime stečenog bez osnove dosuđenih tužiteljici točkom I izreke prvostupanjske presude.

7. Suprotno žalbenim razlozima sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke u preostalom dijelu ne bi bilo moguće ispitati pa se u tom dijelu nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

8. Pravilnom primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP, sud prvog stupnja dopustio je preinaku tužbe za koju oduku je dao i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Naime, sud prvog stupnja dopustio je preinaku tužbe iz podneska od 4. veljače 2025. kojom je tužiteljica povisila svoj zahtjev budući to bez svoje krivnje nije mogla učiniti do zaključenja prethodnog postupka budući da je konačna visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek nakon provedenog financijskog vještačenja pa tako i tijek zateznih kamata.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika vezani za stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare potraživanja, koje je u skladu s Objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., koje pravno shvaćanje je prihvaćeno i kroz sudsku praksu ovog suda. Valja navesti i da je svoj stav u odnosu na navedeno Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj je navedeno da su "…time sudska vijeća Vrhovnog suda ispunila ustavnu obvezu iz čl. 115. st. 3. Ustava da pored zakonskih pravila koja uređuju zastaru, primijene izravno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije i osiguraju da njihovo tumačenje zakona ne predstavlja neproporcionalno ograničenje prava na pristup sudu".

10. Odredba čl. 502.c ZPP određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude.

11. Sudovi su u navedenim presudama donesenim u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženice, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita.

12. Prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao dostatne i odlučne razloge o primjeni utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, pravilno utvrđujući da je tužiteljica predmetni ugovor o kreditu zaključila kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. ZZP/03 kao i da tuženik, na kojem je teret dokaza sukladno odredbi čl. 81. st. 4. istog Zakona, nije dokazao postojanje okolnosti koje bi isključile pretpostavke za primjenu direktnog učinka tih odluka u konkretnom slučaju, pa tako ni da je pregovarao sa tužiteljicom kao ni da bi ju u potpunosti informirao o svim mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF za buduće obveze.

13. Kako su odredbe o valutnoj klauzuli glavnice u CHF sadržajno izražene na način kao i one, koje su pravomoćnim presudama u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđene ništetnima te ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, to je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su iste ništetne.

14. Što se tiče navoda o zakonitosti i opravdanosti ugovaranja valutne klauzule, valja reći da nije sporna zakonitost ugovaranja valutne klauzule, već je odlučujući način ugovaranja. Obzirom da u ovom konkretnom slučaju iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je valutna klauzula u CHF ugovorena bez da je tuženik u cijelosti informirao tužiteljicu o rizicima promjene tečaja CHF, a to znači o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, to je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su sporni dijelovi odredbi ugovora o kreditu ništetni, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

15. I za svoje utvrđenje da pri izračunu visine tražbine nije moguće uzeti u obzir i tzv. negativne razlike iz vremena kad je tečaj bio niži od početno ugovorenoga sud prvog stupanja dao je valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja i koje žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u pitanje. Osim toga, promjenom tečaja CHF na niže od početnog nije došlo do povrede prava tužiteljice kao potrošača, tužiteljica nije ništa stekla bez osnove plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju pa ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju po osnovi takozvane "negativne razlike", a nastavno niti obveza tužiteljice na vraćanje, a time niti za uračunavanje iznosa takozvane "negativne razlike". Nadalje valja reći da tužiteljica, na čijoj strani ne postoji krivnja za ništetne odredbe ne može i nije odgovorna za štetu niti tuženik koji je kriv za sklapanje ništetnih odredbi može naknadu štete od tužiteljice osnovano potraživati. Stoga pozivanje na sudsku praksu koja je uvažila prigovor banke nema za posljedicu drukčiji ishod ove parnice, a niti je zbog "prihvaćanja financijskog izračuna" vještaka činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

16. Nadalje treba reći da nije sporno da je između stranaka zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu 18. ožujka 2016. kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK.

17. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava Vrhovni sud RH je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U- I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15.

18. ZID ZPK/15 predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, i njime je stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovoru. Stoga Dodatak ugovoru svoje izvorište ima u tom prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (u tom smislu i VSRH u rješenju S1/19 od 4. ožujka 2020.) pa se odredbe Dodatka zaključenog među parničnim strankama ne mogu ocijeniti nepoštenima niti posljedično ništetnima. Iako je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je odredbe unaprijed formulirao zakonodavac, a ne banka, pa se njegove odredbe ne mogu ocjenjivati jednako kao odredbe koje je unaprijed sastavio trgovac i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, što proizlazi iz odredbe čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP/14).

19. Odredbe Dodatka ugovoru koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/15 odraz su prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/15 zbog kojeg se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1 i 5. ZZP/14, važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka ugovoru pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

20. Odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

21. Nastavnom odredbom čl. 19.c st.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđeni otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. ovoga stavka, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate, 5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč. 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz toč. 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u toč. 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u toč. 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.

22. Nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Dodatka Ugovoru ne obvezuju tužiteljicu jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR. Parnične stranke su sklapanjem Dodatka ugovoru izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) uzeti u obračun konverzije na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom – ZID ZPK/15. Na trgovcu tj. banci je bila obveza da potrošaču ponudi sklapanje dodatka ugovora o kreditu čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, dok je potrošaču sklapanje takvog dodatka bilo ostavljeno na izbor, a u konkretnom slučaju tužitelj je kao potrošač prihvatio ponudu i Dodatak je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te izaziva pravne učinke.

23. Tako je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije.

24. Kraj činjenice da je tuženik postupio na temelju kogentnih odredbi ZID ZPK/15 jer je utvrđeno da je u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te su stranke suglasno utvrdile ukupno potraživanje tuženika na dan sklapanja Dodatka, razlike koje tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nisu (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat iznosa propisane člankom 1111. ZOO.

25. Primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o jednostranoj izmjeni stope redovne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, sa jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

26. Na taj način je valjano prestala obveza tuženika (čl. 160. st. 1. ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih dijelova odredbi iz ugovora o kreditu, a koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Budući da je tužiteljica kao korisnik kredita prihvatila konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Dodatka ugovoru sa tuženikom, nema više pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu, jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1 ZIP ZPK/15 uključuje i te uplate.

27. Tužiteljici jedino pripada pravo na zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba koje je tuženik uračunao prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze koje je tužiteljica preuzela sklapanjem Dodatka ugovora. Naime, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

28. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba uračunatih prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 u kojoj se ukazuje da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“, kao i u odluci Vrhovnog suda RH od 8. travnja 2025. broj Rev-925/2023-2.

29. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da izvršenom konverzijom kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije prestala obveza tuženika po osnovi ništetnih dijelova ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu, prvostupanjski sud nije utvrđivao u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatezne kamate u smislu čl. 1115. ZOO na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, u tom dijelu nisu ispunjeni uvjeti za preinačenje te je na temelju čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i odlučiti pod točki I izreke rješenja.

30. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da izvršenom konverzijom kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije prestala obveza tuženika po osnovi ništetnih dijelova ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu već da se samo iznos preplate utvrđene konverzijom treba uračunati prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tužiteljice na isplatu, slijedom kojeg je za taj iznos, uz primjenu odredbe čl. 172. ZOO, prvostupanjski sud odbio dio zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa priznatog u konverziji, prvostupanjski sud nije utvrdio u kojoj bi visini tužiteljici pripadale zatezne kamate, u smislu čl. 1115. ZOO, na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije i to na svaki pojedini iskazan više plaćeni iznos priznat u konverziji za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015. kao obračunskog dana konverzije.

31. Kako sud prvog stupnja nije utvrdio visinu zateznih kamata na naprijed navedeni način (da utvrdi i izračuna na svaki pojedini iskazan više plaćeni iznos za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa zaključno do obračunskog dan konverzije, na koju isplatu po stavu ovog suda tužiteljica jedino ima pravo već je dosudio tužiteljici ukupni iznos od 8.687,27 eura izvršivši pri tome uračunavanje pretplate priznate u konverziji na način da je zbrojio iznose zateznih kamata za najstarije mjesečne iznose razlika anuiteta dok nije dosegao iznos priznat konverzijom te je pri tome prihvatio obračun vještaka kojim je obračun vršio s danom sklapanja ugovora o konverziji 22. veljače 2016. kao obračunskim danom konverzije iako je tužiteljica prihvatom obračuna konverzije pristala da se sve njezine uplate koje je vršila do 30. rujna 2015. koriste za namirenje uplata po EUR kreditu, za sada nisu ostvareni uvjeti za preinaku prvostupanjske presude u tom dijelu te je na temelju čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u točki II izreke.

32. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnom zahtjevu valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka.

33. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i prvostupanjsku presudu djelomično potvrditi te odlučiti kao u točki I izreke ove presude te temeljem odredbe čl. 370. ZPP istu djelomično ukinuti i odlučiti kao u točki I izreke rješenja i u tom dijelu vratiti predmet sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

34. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 4. ZPP (točka II izreke rješenja).

35. U nastavku postupka prvostupanjski sud će izvesti predložene dokaze radi utvrđenja bitnih činjenica koje se odnose na razdoblje i u kojoj visini bi tužiteljici pripadale zatezne kamate pri tome imati u vidu da je radi utvrđenja tih odlučnih okolnosti potrebno izvršiti obračun zateznih kamata na način da se utvrdi i izračuna zatezna kamata na svaki pojedini iskazan više plaćeni iznos u razdoblju od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 22. veljače 2016. (obračunski dan konverzije). Dakle u obračunu je potrebno iskazati svaki pojedini iznos razlika kao i datum dospijeća tih iznosa (datum plaćanja). Na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja primijeniti će materijalno pravo vodeći računa o gore izloženim shvaćanjima i činjenici da je u dijelu zahtjeva tužiteljice kojim je djelomično odbijen njezin zahtjev za isplatu iznosa od 2.608,86 eura i zahtjev za isplatu dijela zateznih kamata pravomoćan i potom donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica