Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3129/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BJ, Glavina Donja, B [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Vrdoljaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić, Vrdoljak i Partneri u Splitu, Sukoišanska br. 4, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Iliji Kriviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2540/2021-22 od 9. svibnja 2025., dana 17. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje odluka o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2540/2021-22 od 9. svibnja 2025., u točki II izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.311,52 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 29. lipnja 2021. do isplate (točka I izreke). Nadalje naloženo je tuženom da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.999,93 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od 19. svibnja 2025. do isplate (točka II izreke)

2. Presudu u točki II izreke pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje pobijane presude prema navodima žalbe odnosno podredno ukid iste u pobijanom dijelu. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastalu na vozilu tužitelja u štetnom događaju 25. kolovoza 2020. kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.

5. U žalbenom stadiju postupka sporna je odluka o troškovima postupka.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22 u daljnjem tekstu Tarife).

7. Naime, omjer uspjeha u sporu, u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, određuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Kako je pobijanom odlukom sud prvog stupnja prihvatio u cijelosti zahtjev tužitelja po končano postavljenom tužbenom zahtjevu pravilan je zaključak da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku.

8. Na daljnje žalbene navode valja reći da iako je tužitelj podneskom od 27. lipnja 2024. snizio tužbeni zahtjev, što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe pa se naknada troška za povučeni dio cijeni kroz primjenu čl. 158. ZPP, u konkretnom slučaju, konačnu odluku o parničnim troškovima valjalo je donijeti imajući u vidu Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima jer su isti sastavni dio pravnog poretka Republike Hrvatske. Čl. 6. st. 1. Konvencije omogućava strankama slobodan pristup sudu, dakle isključena su bilo kakva ograničenja koja bi se ticala tog prava, a čl. 1. uz Konvenciju štiti vlasništvo stranke. Prilikom odlučivanja o parničnom trošku u odštetnoj parnici potrebno je uzeti u obzir i kriterije Konvencije i Protokola s ciljem da se postigne poštena ravnoteža između suprotstavljenih imovinskih interesa stranaka, a sve to vezano uz utvrđeni uspjeh stranaka u parnici. U tom smislu potrebno je naći primjerenu ravnotežu vodeći računa o tome da je tužitelj pretrpio štetu za koju je odgovoran tuženik i da je tužitelj dokazao pravnu osnovu odštetnog zahtjeva prema tuženiku. Tužitelj je zatražio pravičnu novčanu naknadu štete pa ukoliko bi oštećenik bio u strahu postaviti takav zahtjev prema svom subjektivnom osjećaju bojeći se da mu isti ne bi bio uvažen i da bi u tom slučaju protivnoj strani morao platiti troškove, tada bi tu situaciju morali cijeniti kao povredu čl. 6. st. 1. Konvencije, čiji mjerodavni dio glasi: «Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ... svatko ima pravo da .... sud pravično ... i u razumnom roku ispita njegov slučaj.» Navedeno je relevantno jer je tužitelj mijenjao visinu tužbenog zahtjeva ne zato što nije dokazao odgovornost tuženika za nastalu štetu, već je samo usklađivao visinu sukladno stručnom mišljenju vještaka pa bi dosuda troška za povučeni dio obezvrijedila njegov uspjeh u odštetnoj parnici. Uzimajući u obzir navedeno u primjeni Konvencije i Protokola, a u vezi s pravnim stajalištem izraženim u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Hrvatske (zahtjev broj 28963/10) i Čolić protiv Hrvatske, mišljenje je ovog suda da bi dosljedna primjena samo čl. 158. ZPP u ovoj odštetnoj parnici dovela do povrede zaštićenog prava na pristup sudu jer bi podmirenjem troškova parničnog postupka tuženiku isto neopravdano bilo ograničeno, kao i prava na zaštitu vlasništva zaštićenog čl. 1. Protokola br. 1 (potraživanje koje je dovoljno utvrđeno da se može smatrati «imovinom», tj. dosuđen iznos naknade štete). Stoga tuženik, prema ocjeni ovog suda, nema pravo na naknadu parničnog troška za povučeni dio tužbe u smislu čl. 158. ZPP-a.

9. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Sudac:

Vlatka Fresl Tomašević