Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4062/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Srđan Brajević, odvjetnik iz Splita, Smiljanićeva 2/1, protiv tuženika PSC Dalmacija d.o.o., OIB: 54069837861, Split, Put Mostina 12 a, kojeg zastupa punomoćnica Draška Krajina, odvjetnica iz Trogira, Šubićeva 18, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3639/2020-35 od 25. rujna 2025., dana 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3639/2020-35 od 25. rujna 2025.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

„1. Utvrđuje se da je na temelju zakona Izjavom tužiteljice FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao kupca, dane po punomoćniku Srđanu Brajeviću, odvjetniku iz Splita, 22. rujna 2020., upućene tuženiku PSC Dalmacija d.o.o., OIB: 54069837861, Put Mostina 12a, kao prodavatelju, preporučenom pošiljkom s povratnicom, raskinut kupoprodajni ugovor broj [broj] od 7. prosinca 2019., na temelju kojeg je tužiteljica kupila automobil marke Opel, model: 20 A AC48EM61, snage: 74 KW/101 KS, broj šasije: [broj šasije], JobNo/broj ulaza 0049WNZ3/0.0., sa posebnom dodatnom opremom za kupoprodajnu cijenu od 118.897,43 kuna.

2. Nalaže se tuženiku PSC Dalmacija d.o.o., OIB: 54069837861, Put Mostina 12a, Split, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 14.346,48 eura uvećan za zateznu kamatu koja na iznos od 14.344,10 eura teče od 12. prosinca 2019., a na iznos od 2,38 eura od 20. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

3. Nalaže se tuženiku PSC Dalmacija d.o.o., OIB: 54069837861, Put Mostina 12a, Split, da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka uvećane za zateznu kamatu koja teče od donošenja presude suda prvog stupnja pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.“

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 4.518,13 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da Županijski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koje se neosnovano poziva tužiteljica je presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla na pravilan način ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete zbog raskida ugovora do kojeg je došlo zbog nedostataka na osobnom vozilu Opel, model (20A AC48EM61) kojeg je tužiteljica kupila temeljem kupoprodajnog ugovora broj [broj] sklopljenog sa ovdje tuženikom 7. prosinca 2019. za iznos kupoprodajne cijene od 118.897,43 kn. Među strankama je sporno jesu li se ispunile pretpostavke za raskidom kupoprodajnog ugovora a kojim je tužiteljica kupila novo vozilo te je li tužiteljica ima pravo na naknadu štete.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica 7. prosinca 2019. s tuženikom sklopila kupoprodajni ugovor broj:

[broj] temeljem kojeg je kupila osobni automobil Opel, model (20A AC48EM61), snage: 74 KW / 101 KS, broj šasije: [broj šasije],

- da je tužiteljici ispostavljen račun broj 769/1/1 na ukupan iznos od 118.897,43 kuna koji je tužiteljica do predaje vozila uredno platila,

- da je 16. srpnja 2020. tužiteljica na kućnu adresu dobila pismo kojim je tvrtka Opel Automobile GmbH obavještava da je za određeni broj vozila implementiran program zadovoljstva stranaka broj 20-R-081 te da je prema evidenciji njen automobil jedan od uključenih u ovaj program,

- da je tužiteljica odvezla automobil kod tuženika 28. srpnja 2020. te da je tijekom rada u servisu dopune ulja u mjenjač došlo do kvara jednog modula na vozilu, da su serviseri tuženika kontaktirali tehničku službu proizvođača Opel i tražili upute o otklonu kvara koji nisu uspjeli sami otkloniti,

- da su nakon 15-tak dana serviseri tuženika dobili informaciju o kvaru modula kojeg je trebalo naručiti u Mađarskoj, da modula u Mađarskoj nije bilo, nakon čega je narudžba išla u Njemačku, gdje nisu imali dio nakon čega je narudžba išla u glavnu tvornicu po broju šasije, te da bez isporuke traženog modula tuženik nije bio u mogućnosti popraviti predmetno vozilo,

- da je tužiteljica upoznata s razlozima ne otklanjanja kvara te joj je dano na korištenje zamjensko vozilo iste marke i modela kao njeno vozilo do popravka njenog vozila,

- da je u prosincu 2020. tuženik popravio osobno vozilo Opel, model (20A AC48EM61), snage: 74 KW / 101 KS, broj šasije: [broj šasije] te je obavijestio tužiteljicu da preuzme svoje vozilo te tužiteljica odbila preuzeti popravljeno vozilo Opel, model (20A AC48EM61), snage: 74 KW / 101 KS, broj šasije: [broj šasije] te je odbila vratiti zamjensko vozilo,

- da je tužiteljica odjavila predmetno vozilo 16. listopada 2020. te je dopisom od 20. rujna 2020. izjavila tuženiku da raskida kupoprodajni ugovor broj: [broj] temeljem kojeg je kupila osobni automobil Opel, model P-3639/2020-35 11 (20A AC48EM61), snage: 74 KW / 101 KS, broj šasije: [broj šasije] jer tuženik nije uklonio kvar na njenom vozilu u razumnom roku,

- da tužiteljica smatra ugovor raskinutim radi čega od tuženika traži povrat kupoprodajne cijene za vozilo i naknadu štete koja se sastoji od troškova plaćene police osiguranja, troškova registracije i troškova plaćene police kasko osiguranja,

- da je tuženik obavijestio tužiteljicu da je zbog općepoznate situacije uzrokovane Covidom-19 došlo do poremećaja u proizvodnji i isporuci rezervnih dijelova a da je do kašnjenja u popravku vozila došlo uslijed ne isporuke dijelova proizvođača ovlaštenom servisu PSP Dalmacija zbog čega ne postoje zakonski razlozi za raskid ugovora o kupnji vozila,

-da iz nalaza i mišljenja vještaka Marina Žunića proizlazi da je od ovlaštenih Opel servisa u RH dobio odgovor da se u slučaju kvara nekog modula u vozilu dobije odgovor od tehničke službe Opel Automobile Gmbh o kojem se točno kvaru radi u roku od nekoliko dana, da nabava tog modula iz centralnog lagera u Budimpešti Republika Mađarska traje 2 dana a ako ga nije bilo u Mađarskoj onda se naručuje iz Republike Njemačke a tada nabava traje 10 dana a ako ga nije bilo u Republici Njemačkoj onda se naručuje u tvornicu po broju šasije a koliko vremena tvornici treba da ga proizvede se ne može definirat, može proći i 3-4 mjeseca od dana narudžbe, da je tijekom 2020. zbog poremećaja na tržištu uzrokovanog Covidom bila nestašica dijelova koji su sadržavali čipove na centralnom lageru za istočnu Europu u

Mađarskoj i lageru u Republici Njemačkoj,

-da iz dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Marina Žunića od 10. ožujka 2025. proizlazi da je tijekom rada u servisu prilikom dopune ulja u mjenjač (a da bi se to dopunilo potrebno je rastaviti određene dijelove) došlo do kvara jednog modula na vozilu, i da se nakon toga automobil nije htio upaliti, nakon toga nisu ni serviseri znali što je uzrok zbog čega auto neće da upali jer nisu imali iskustva, prema podacima u spisu serviseri su kontaktirali tehničku službu proizvođača, tražili su upute o otklonu kvara, a kako su shvatili da se to ne može taj dan riješit ponudili su zamjensko vozilo,

-da je vrijednost vozila tužiteljice u trenutku raskida ugovora, a koji je raskinut 6 mjeseci nakon kupnje, se spusti za oko 2 tisuće eura od cijene novoga, cijena najma ovisi o godišnjem dobu te je od 1. svibnja do 1. listopada cijena najma veća, unutar sezone i izvan sezone može se postići najam u rasponu od 40-60 eura, ovisno o tome o kojem se renta caru radi,

-da je razuman rok za popravak bio 30 dana, sve pod pretpostavkom da dio koji treba zamijeniti postoji na skladištu, a ukoliko ga nema naručuje se u tvornici u Njemačkoj prema broju šasije, da u toj varijanti koliko će trajati popravak to nitko ne može sa sigurnošću reći, realno može trajati 3,4 do 5 mjeseci,

-da tužiteljica u svom iskazu navodi da je smatrala da ima pravo na raskid ugovora jer tuženik nije uklonio kvar na njenom vozilu u razumnom roku a koji bi po njenoj procjeni iznosio maksimalno 45 dana, navodeći da prije izjave o raskidu ugovora nije ostavila primjereni naknadni rok tuženiku za ispunjenje ugovora jer joj tuženik u međusobnoj komunikaciji prije otkazivanja ugovora nije dao do znanja kada bi se moglo očekivati da će vozilo biti popravljeno pa je stoga bilo očito da se vozilo neće moći popraviti niti u naknadnom roku,

-da iz iskaza svjedoka IČ, djelatnika tuženika na radnom mjestu voditelja servisa, u bitnome proizlazi da mu je poznato da je tužiteljica po pozivu Opela dovela automobil koji je prethodno kupila i to vezano za mjenjač i tekućinu a da bi se takva kontrola napravila potrebno je neke dijelove skinuti a što je u konkretnom slučaju napravljeno te kada su dijelovi vraćeni vozilo se nije moglo upaliti pa su odmah kontaktirali tehničku službu radi daljnjih uputa, ali nisu imali trenutno rješenje te je trebalo 15 dana da dobiju točne upute od tvornice odnosno proizvođača te su nakon dobivene upute naručili modul za predmetno vozilo s točnim brojem šasije i to prema proceduri da narudžba ide u Mađarsku koja je zadužena za jugoistočnu Europu a ako oni nemaju dio onda u Njemačku te ako ni oni nemaju dio onda u glavni tvornicu što se desilo u ovom konkretnom slučaju a s obzirom na Covid isporuka se čekala duže nego što je uobičajeno u normalnom tijeku poslovanja, te je tužiteljica zbog svih ovih okolnosti dobila zamjensko vozilo na upotrebu.

9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih utvrđenja i to da je do kašnjenja u popravku vozila došlo uslijed neisporuke dijelova proizvođača ovlaštenom servisu PSP Dalmacija a koji je nastao zbog poremećaja na tržištu uzrokovanih Covidom, a zbog čega je nastala nestašica dijelova koji su sadržavali čipove na centralnom lageru za istočnu Europu u Mađarskoj i lageru u Republici Njemačkoj a bez kojeg modula tuženik nije bio u mogućnosti popraviti vozilo a što potvrđuje i vještak u svom nalazu i mišljenju navodeći da je inače razuman rok za popravak vozila 30 dana ako se dio koji treba zamijeniti nalazi na skladištu a ukoliko se naručuje u tvornici u Njemačkoj tada to realno može biti 3,4 mjeseca do 5 mjeseci, pravilno zaključio da tužiteljica u posebnim okolnostima koje su nastale zbog Covida je proizvoljno i subjektivno procijenila da tuženik ne bi svoju obvezu ispunio ni u naknadom roku radi čega prethodno nije taj primjereni rok u smislu odredbe čl. 421. ZOO-a tuženiku prije raskida ugovora ostavila.

10. Naime, iz dokaznog postupka jasno proizlazi da je tužiteljica bila upoznata sa svim okolnostima zbog čega je čekala popravak vozila te joj je upravo iz tih okolnosti dano na korištenje zamjensko vozilo a pri tome je tuženik postupao profesionalno i poduzeo je sve potrebne radnje kako bi se kvar otklonio a na objektivne okolnosti koje su uzrokovane Covidom što je općepoznata činjenica nije niti mogao utjecati.

11. Prema odredbi čl. 412. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) je propisano da kupac može raskinuti ugovor samo ako je prethodno dao prodavatelju naknadni primjereni rok za ispunjenje a st. 2. istog članka je propisano da kupac može raskinuti ugovor bez ostavljanja naknadnog primjerenog roka ako mu je prodavatelj nakon obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da prodavatelj neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku, kao i u slučaju kad kupac zbog kašnjenja prodavatelja ne može ostvariti svrhu radi koje je sklopio ugovor.

12. Pravilno prvostupanjski sud tumači citiranu odredbu iz koje jasno proizlazi da zakon ne predviđa precizan rok za popravak stvari već se koristi terminom primjereni naknadni rok kojeg treba tumačiti u svakom konkretnom slučaju prema okolnostima pojedinog konkretnog slučaja.

13. U ovom konkretnom slučaju nije potrebno dokazivati činjenicu gospodarskih poremećaja koje su prouzrokovane Covidom jer se radi o općepoznatoj činjenici (čl. 221 st. 4 ZPP-a).

14. Međutim, u ovom konkretnom slučaju i po redovnom tijeku stvari razuman rok za popravak vozila bi bio 30 dana pod pretpostavkom da se taj dio nalazi u skladištu a ukoliko takvog dijela nema popravak može trajati i do 5 mjeseci a ovdje se radi još i posebnoj okolnosti koja je uzrokovana Covidom stoga navodi tužiteljice da nije tuženiku prije raskida ugovora ostavila primjereni naknadni rok za ispunjene jer je bilo za očekivati da ni u naknadnom roku ne bi ispunio svoju obvezu su paušalni i subjektivni a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud stoga je sud pravilno primijenio odredbu čl. 412. ZOO-a utvrdivši da nisu ispunjeni uvjeti za raskidom ugovora jer tužiteljica prije raskida ugovora nije ostavila tuženiku primjereni naknadni rok za ispunjenje.

15. Također nije osnovan žalbeni prigovor tužiteljica da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iako se pozvao na relevantne odredbe čl. 426. ZOO-a prema kojoj odredbi kupac ima pravo na raskid ugovora ako prodavatelj ne izvrši popravak u razumnom roku.

16. Međutim, ovdje se tužiteljica ne može uspješno pozivati niti da tu odredbu jer ista propisuje razuman rok za popravak vozila a koji također nije zakonski definiran o kojem roku bi se točno radilo pa se stoga i taj razuman rok treba procjenjivati u svakom konkretnom slučaju prema okolnostima pojedinog slučaja.

17. Iz dokaznog postupka jasno proizlazi da se popravak nije mogao izvršiti jer se čekao dio koji je bilo potrebno zamijeniti kako bi vozilo bilo popravljeno.

18. Naime, u ovom konkretnom slučaju tužiteljica je predala vozilo tuženiku 28. srpnja 2020. a u prosincu 2020. je tuženik popravio vozilo i o tome obavijestio tužiteljicu da preuzme vozilo dok je tužiteljica dopisom od 20. rujna 2020. obavijestila tuženika da raskida ugovor pa su stoga razlozi tužiteljice da nije bilo za očekivati da će tuženik popraviti vozilo u primjerenom roku uistinu paušalni jer je tužiteljica posegnula za raskidom ugovora 20. rujna 2020. dakle nakon proteka 30 dana, a koji rok je redovan prema mišljenju vještaka ukoliko se dio koji je potrebno nabaviti za popravak vozila nalazi u skladištu a prema nalazu vještaka je jasno utvrđeno da ukoliko se dio vozila ne nalazi na skladištu već ga je potrebno naručiti da je tada takav rok i do 5 mjeseci, a pri tome je tužiteljica bila upoznata sa svim okolnostima ovog konkretnog slučaju a što sama potvrđuje u svom iskazu da se s njom komuniciralo u pravcu rješenja problema a što je potvrdio svjedok ĆČ.

19. Prema tome, pozivanje ovdje tužiteljice na odredbe Zakona o zaštiti potrošača kao i čl. 426. ZOO-a nisu osnovani jer iz dokaznog postupka jasno proizlazi da je tuženik u razumnom roku prema okolnostima ovog konkretnog slučaja popravio vozilo stoga tužiteljica nije imala opravdan razlog za raskidom ugovora, a odredba čl. 137. st. 3. t. 5. i 6. Zakona o zaštiti potrošača nije primjenjiva na ovaj konkretan slučaj jer se radi o okolnostima u kojima tržišni inspektor tijekom inspekcijskog nadzora utvrdi da određena roba ima materijalni nedostatak a u ovom konkretnom slučaju tužiteljica je pozvana od strane prodavatelja da auto doveze radi dopune ulja u mjenjač a što je dovelo do kvara modula kojeg je trebalo posebno naručiti u Mađarskoj odnosno u Njemačkoj.

20. Također, pozivanje tužiteljice na nalaz vještaka koji je u svom nalazu utvrdio da je razumni rok za popravak vozila 30 dana nije osnovano jer tužiteljica gubi iz vida da je vještak u svom nalazu i mišljenju dodatno utvrdio da u slučaju da je potrebno naručiti dio koji se ne nalazi u skladištu da takav rok prema okolnostima slučaja može biti i do 5 mjeseci.

21. Žalbeni prigovor tužiteljice da se radi o skrivenoj mani na vozilu nisu osnovani jer je vještak u svom dopunskom očitovanju jasno naveo da je tijekom rada u servisu prilikom dopune ulja u mjenjač (a da bi se to dopunilo potrebno je rastaviti određene dijelove) došlo do kvara jednog od modula na vozilu kojeg je trebalo zamijeniti stoga ne možemo govoriti o skrivenom nedostatku stvari.

22. Ostali žalbeni navodi tužiteljice svode se na to da tužiteljica suprotstavlja vlastitu ocjenu dokaza sudskoj ocjeni, a da pri tome ne navodi zbog čega sudska ocjena dokaza ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku.

23. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

24. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom žalbenom postupku ista je odbijena s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

25. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević