Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-988/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužitelja ČF OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnici Tatjani Ostović, odvjetnici i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ostović & Rakušić d.o.o. u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3071/2025-8 od 21. siječnja 2026., dana 17. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika kao osnovana te se preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3071/2025-8 od 21. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kao i pod točkom III. izreke te se sudi:
1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.149,29 €.
2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.875,00 € u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 125,00 €, u roku 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.149,29 €, dok je pod točkom III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
2. Protiv rješenja o parničnom trošku u točki II. i III. izreke kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se tuženik zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP.
6. Razmatranjem odluke o troškovima postupka koja je sadržana u izreci pod točkom II. pobijane odluke utvrđeno je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio parnični trošak pozivajući se na odredbu čl. 158. st. 2. ZPP.
7. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je tužitelj na ročištu 14. siječnja 2025., uz tvrdnju da je u ovršnom postupku 14. studenog 2025. doneseno rješenje o obustavi ovrhe, slijedom čega da više nema pravni interes za vođenje ovosudnog postupka, povukao tužbu sa kojim povlačenjem se tuženik na istom ročištu usuglasio, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe čl. 193. st. 2. ZPP odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane odluke. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je tijekom ovog parničnog postupka tužitelj ostvario pravnu zaštitu u ovršnom postupku jer je rješenjem poslovni broj Ovr-1547/2024-28 od 14. studenog 2025., obustavljen ovršni postupak i protiv tog rješenja nije podnesen pravni lijek. Stoga je u konkretnom ovršnom postupku tužitelj pravnu zaštitu ostvario u punom opsegu jer se tuženik nije ni djelomično naplatio u tom ovršnom postupku, a niti je po pozivu suda predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe, a slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da nema potrebe da tužitelj u ovom postupku dokazuje svoje druge žalbene razloge (zbog kojih je upućen u ovu parnicu), tako da je temeljem odredbe čl. 158. st. 2. ZPP tuženik dužan naknaditi trošak postupka tužitelju dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka odbijen.
8. Međutim, osnovano tuženik ističe da tuženik nije udovoljio tužbenom zahtjevu, a ne postoje razlozi ni za povlačenje koji se mogu pripisati tuženiku pa s obzirom da je tužitelj tužbu povukao, kod odluke o troškovima ima se primijeniti odredba čl. 158. stavak 1. ZPP. Naime, tužitelj koji je upućen iz ovršnog postupka, u kojem je kao ovršenik podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi, u parnicu radi dokazivanja nedopuštenosti ovrhe, nema pravo na trošak parničnog postupka u slučaju kada povuče tužbe, a tuženik mu nije udovoljio tužbenom zahtjevu te činjenica što je ovršni postupak obustavljen temeljem odredbe čl. 72. st. 2. OZ-a (nemogućnosti provedbe ovrhe) pa tužitelj više nema pravnog interesa za vođenje parnice, ne utječe na obvezu tužitelja da naknadi troškove postupka tuženiku koji mu nije udovoljio tužbenom zahtjevu.
9. Naime, iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi;
- da je rješenjem o ovrsi tog suda poslovni broj Ovr-1547/2024 od 17. svibnja 2024. određena ovrha na novčanoj tražbini po računima ovršenika, ovdje tužitelja, na temelju ovršne isprave- Ugovora o kreditu broj 9013133096 od 2. listopada 2007;
- da je zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-1547/2024 od 24. ožujka 2025., ovršenik, ovdje tužitelj, upućen po žalbi protiv rješenja o ovrsi, u roku 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. Ovršnog zakona;
- da je tužitelj 29. travnja 2025. podnio tužbu protiv ovrhovoditelja, sada tuženika, a radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa nedopuštenim;
- da je ovaj sud dana 14. studenog 2025. donio rješenje poslovni broj Ovr- 1547/2024-28 kojim se obustavlja ovrha na novčanoj tražbini po računima ovršenika određena rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-1547/2024 od 17. svibnja 2024. jer je FINA, kojoj je predmetno rješenje o ovrsi dostavljeno na provedbu, dana 5. lipnja 2024. vratila sudu rješenje o ovrsi iz razloga jer ovršenik u Jedinstvenom registru računa nema upisanih računa s kojih bi se mogla provesti ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, a ovrhovoditelj prethodno nije predložio sudu promjenu predmeta i sredstva ovrhe.
- da rješenje (ovršnog) suda od 14. studenog 2025. nije pobijano žalbama.
10. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, nema mjesta primjeni odredbe čl. 158. st. 2. ZPP. Naime, Odredbom iz čl. 72. st. 2. OZ-a propisano je da će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti. Navedena odredba je opća odredba o obustavi ovršnog postupka zbog nemogućnosti provedbe i na temelju te odredbe sud je dužan obustaviti ovrhu ako je utvrdio da se ovrha određena pravomoćnim rješenjem o ovrsi ne može provesti. Dakle, čak i da je ovrhovoditelj predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe, sud je bio dužan ovrhu na novčanim sredstvima, zbog koje je ovdje tužitelj i upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, obustaviti zbog njene nemogućnosti, a ne zbog krivnje ovrhovoditelja te se ne može smatrati da je ovdje tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja. Naime, u konkretnom slučaju je FINA, kojoj je predmetno rješenje o ovrsi dostavljeno na provedbu, dana 5. lipnja 2024. vratila sudu rješenje o ovrsi iz razloga jer ovršenik u Jedinstvenom registru računa nema upisanih računa s kojih bi se mogla provesti ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, slijedom čega je ovrha obustavljena, a ne postoji obveza tuženika (tamo ovrhovoditelja) da podnese prijedlog za promjenu predmeta i sredstava ovrhe. To pogotovo kad je nekretnina tužitelja prodana na drugoj javnoj dražbi kako proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Osijeku, broj Ovr-3150/12-94 od 22. prosinca 2015. pa činjenica da tužitelj nema više nekretnina ni pokretnina u RH ne može se tuženiku stavljati na teret da je zbog njegove krivnje došlo do obustave ovrhe.
11. Slijedom navedenog, predmetnu tužbu tužitelj nije povukao zbog udovoljenja tužbenom zahtjevu od strane tuženika, već iz razloga što nakon obustave ovrhe više nema pravni interes za nastavkom ovog parničnog postupka, a kako je do povlačenja tužbe došlo zbog nedostatka pravnog interesa, a ne zbog udovoljenja tužbenom zahtjevu, to je sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ZPP, tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi nastali trošak.
12. Trošak postupka tuženika sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji je odmjeren prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora, kojoj stranke nisu prigovarale te u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa) i prema potraživanom trošku.
13. Tako je tuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu 500 bodova te za trošak pristupa na ročište 14. siječnja 2026. 250 bodova (tbr. 9/2 Tarife), ukupno 750 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 1.500,00 €, a uvećano za 25% PDV (375,00 €) sveukupno iznosi 1.875,00 €, dok trošak sudske pristojbe nije priznat tuženiku jer isti nije niti nastao.
14. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, uvažiti žalbu tuženika i preinačiti odluku o troškovima postupka pod točkom II. i III. pobijane odluke te odlučiti kao pod točkom I. izreke.
15. Kako je tuženik uspio u žalbenom postupku u odnosu na trošak postupka, valjalo mu je priznati troškove sastavljanja žalbe sukladno vrijednosti predmeta spora u žalbenom postupku te sukladno Tbr. 10/4 tako da mu je dosuđen trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 € te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.
16. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
U Zagrebu 17. ožujka 2026.
Izvjestiteljica
Sabina Dugonjić
