REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-463/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza LJUBAV I POBJEDA d.o.o. u stečaju, Čakovec, Ulica Franje Punčeca 4, OIB 62374198650, kojeg zastupa punomoćnik Goran Vučetić, odvjetnik u Varaždinu, Stanka Vraza 15, protiv tuženika DČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Zečević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Zečević i dr., Zagreb, Selska cesta 3, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 2717/2025-2 od 1. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-61/2024-33 od 25. travnja 2025., u sjednici održanoj 17. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2717/2025-2 od 1. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P -61/2024-33 od 25. travnja 2025., te postavio ukupno 51 pravno pitanje.
1.2. U odnosu na postavljena pravna pitanja tuženik je kao razloge važnosti naveo mnogobrojnu sudsku praksu.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava navode tuženika te predlaže prijedlog odbaciti podredno odbiti.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan i nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su ovako postavljena pitanja preopćenita te od odgovora na navedena pitanja ne ovisi ishod ovog spora.
4.1. Ovako postavljenim pitanjima tuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru takvih pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja kojim od tuženika s osnova sklopljenog ugovora o zajmu potražuje isplatu iznosa od 486.412,53 eura.
5.1. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev te utvrdili da postoji tužiteljeva tražbina prema tuženiku po osnovi pozajmice u iznosu od 486.412,53 EUR. Nadalje su utvrdili da tuženik nije dokazao da je tužitelju vratio primljene pozajmice te da je dokaze o tome predao svom tadašnjem punomoćniku odvjetniku Aleksandru Puhu.
5.2. Nadalje su utvrdili da je izvješće o financijsko-gospodarskom stanju dužnika (ovdje tužitelja) od 18. prosinca 2020., s bruto bilancama sa stanjem od 16. prosinca 2020. i 24. ožujka 2021., a čiji sadržaj jasno potvrđuje postojanje tužiteljeve tražbine prema tuženiku po osnovi pozajmice, sastavio (i svojim potpisom ovjerio) tuženik, kao tužiteljev zastupnik po zakonu. Sudovi su pravilno utvrdili da ove tuženikove radnje imaju značenje njegovog posrednog priznanja duga koje je dovelo do prekida zastare.
6. Razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
7. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen u odnosu na postavljena pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
8. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" , broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
8.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje te je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 17. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
