REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-714/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Zaradić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-109/2025-2 od 1. listopada 2025. kojim je potvrđeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1864/2022-22 od 4. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-109/2025-2 od 1. listopada 2025., te postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Treba li sud, pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka u slučaju kada tužitelj tijekom postupka višestruko smanji svoj tužbeni zahtjev, ali tuženik uspije u većem dijelu u odnosu na prvotno postavljeni zahtjev, uspjeh stranaka odmjeriti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (čl. 154. st. 2. ZPP), ili prema početnom zahtjevu, kada tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe (čl. 193. ZPP), te ima li to utjecaja na odluku o troškovima prema čl. 154. st. 5. ZPP?
2. Odnosno treba li sud dosuditi parnične troškove sukladno i razmjerno visini tužbenog zahtjeva u trenutku poduzimanja pojedine radnje, kada se visina tužbenog zahtjeva mijenja tijekom postupka?
3. Je li za ocjenu uspjeha stranaka u parničnom postupku, a time i za odluku o parničnim troškovima, relevantno u kojem je opsegu tužitelj uspio u odnosu na ukupno utuženo razdoblje?
4. Kada tužitelj potražuje pravo za dulje vremensko razdoblje, a u konačnici bude odbijen za veći dio tog razdoblja predstavlja li utuženo razdoblje u tom slučaju pitanje osnove zahtjeva ili pitanje visine uspjeha stranaka u sporu?
5. Pri odlučivanju o uspjehu stranaka i troškovima postupka, uzima li se u obzir u kojem je opsegu tužitelj uspio u odnosu na razdoblje obuhvaćeno tužbenih zahtjevom?
6. Ako tužitelj potražuje pravo za dulje razdoblje, a sud mu prizna samo manji dio tog razdoblja, tretira li se to kao djelomični uspjeh glede osnove tužbenog zahtjeva ili kao djelomični uspjeh glede visine potraživanja?
7. Ako sud, sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a, odluči da jedna stranka naknadi drugoj stranci pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. ZPP-a, treba li sud posebno obrazložiti takvu svoju odluku kojom se, dakle, pojedini parnični troškovi (npr. troškovi vještačenja) izdvajaju iz ostalih parničnih troškova o kojima se odlučuje ovisno o uspjehu stranaka u sporu?
8. Ako sud, sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a, odluči da jedna stranka naknadi drugoj stranci pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. ZPP-a (npr. troškove vještačenja), je li (pred)uvjet takve sudske odluke da se dokaže da je stranka koja je po takvoj odluci dužna naknaditi takve troškove svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj desio te i takve troškove uzrokovala?
9. Je li drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke dužan dati dostatne razloge za svoje pravno stajalište, odnosno je li dužan obrazložiti odluku o troškovima postupka?
10. Je li sudska odluka (presuda) arbitrarna kada unutar obrazloženja ne sadrži dostatne i pravno relevantne razloge, odnosno kada su takvi razlozi proturječni i nejasni, te kada nije navedeno koje materijalno pravo je primijenjeno na konkretan slučaj?
11. U situaciji kad je vještačenje provedeno radi utvrđenja činjenica po više pravnih osnova, a tužitelj u parnici uspije sa zahtjevom na temelju neke od osnova, tužitelj ima pravo na naknadu troškova vještačenja razmjerno uspjehu u parnici prema pojedinoj osnovi, odnosno je li drugačiji pravni stav suprotan praksi Vrhovnog suda RH?“.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan i nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da za prvih 10 pitanja tuženik nije naveo razloge važnosti, dok je u odnosu na jedanaesto pitanje ovaj sud odgovorio u nekoliko svojih odluka, kao npr. Rev-70/25 od 23. rujna 2025. te pobijana odluka nije u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem zauzetim u navedenim revizijskim odlukama.
5. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.
6. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" , broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
6.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje ili da mu je povrijeđeno pravo vlasništva te je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 17. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
