REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4204/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, koju zastupa punomoćnik Marko Benčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Porobija & Špoljarić d.o.o., sa sjedištem u Varaždinu, protiv tuženika LP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Alek Konić, odvjetnik u ODVJETNIČKOM DRUŠTVU HONDL, KONIĆ, ŠIMUNOVIĆ, BATUR I PARTNERI j.t.d, sa sjedištem u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 2078/2025-2 od 10. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-159/2020-56 od 28. veljače 2025., u sjednici održanoj 17. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2078/2025-2 od 10. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-159/2020-56 od 28. veljače 2025., i to zbog pravnih pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer o njima „nedostaje relevantna praksa revizijskog suda“. Uz navedeno, predlagatelj ukazuje i na odluku revizijskog suda broj Rev-664/07od 26. ožujka 2008. i pravno shvaćanje koje glasi: „Pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra sudu pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem set non esse aut non probari) – svejedno je ne postojati ili ne biti dokazano“.

2. Pitanja naznačena u prijedlogu glase:

„1) Od kakvog je utjecaja na dokazivanje, a vezano za primjenu pravila o teretu dokazivanja, u specifičnoj pravno činjeničnoj situaciji određeni provedeni dokaz (vještačenje) koji je eventualno odlučan za donošenje sudske odluke, koji nužno ne sadrži netočne činjenice (premise), ali konkluzija proizlazi iz sfere zadataka vještaka;

2) Može li sud koji nema dovoljno stručnih znanja o određenom prijeporu, osloniti se na nalaz vještaka i bez provedene barem temeljne provjere u okviru svojih kompetencija;

3) Kako se utvrđuje granica provjere određenih specifično stručnih pitanja od strane suda, odnosno gdje je granica sudske kompetentnosti u odnosu na opća znanja koja se od suda očekuju te može li se savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza smatrati posvemašnje prepuštanje suda procjenama vještaka, čak i ako se radi o bitnim stručnim kompetencijama vještaka;

4) Od kakvog su značaja odredbe Zakona o zaštiti potrošaka („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09 i 133/09) na problem obračuna tražbine banke u situaciji prijepora oko tečajnih razlika nastalih zbog takozvane valute egzota, odnosno može li se raditi o nepoštenoj poslovnoj praksi zbog izostanka profesionalne pažnje, kada je banka propustila postupati na odgovarajući način kada je vršila obračun tražbine s tzv. valutom egzota?“.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nemaju potrebno obilježje važnosti jer, s jedne strane, predlagatelj ne iznosi razloge na temelju na kojih bi nepostojanje prakse revizijskog suda o naznačenim pitanjima opravdavalo dopuštenje revizije, dok s druge strane, sadržaj prijedloga ukazuje tek na nezadovoljstvo tužitelja ocjenom u postupku izvedenih dokaza, a to nije dostatan razlog za dopuštenje revizije. Osim toga, odluka revizijskog suda na koju se predlagatelj u prijedlogu poziva ne daje odgovore na naznačena pitanja, a jednako tako nije od značaja zbog toga što pobijana presuda nije donesena na temelju pravila o teretu dokazivana, već na temelju dokazivanja. Utoliko razlog važnosti nije odgovarajući okolnostima konkretnog slučaja.

4. Konačno, valja istaći i da je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda podudarno s pravnim shvaćanjem ovog suda izraženim u podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima (primjerice, odluke broj Rev-9/2020-2 od 16. siječnja 2024., Rev-342/2024-3 od 10. travnja 2024.)

5. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP radi čega je riješeno kao u izreci.

Zagreb, 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil