Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-166/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća te Jasne Smiljanić i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog PC i dr. zbog kaznenog djela iz članka 229 i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog PC, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-788/2021 od 15. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba 1. optuženog PC kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K- 788/2021 od 15. siječnja 2026. 1. optuženi PC proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznenog djela u stjecaju – jedno kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom, opisano i kažnjivo po članku 229. stavku 2. u svezi stavka 1. točke 1. i u svezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 3. u svezi stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno opisanih u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 229. stavka 2. i članka 51. KZ/11 optuženiku je za kazneno djelo teške krađe utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 278. stavka 3. i članka 51. KZ/11 optuženiku je za kazneno djelo krivotvorenja isprave utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te je na temelju članka 51. KZ/11 optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se od ukupne kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca na koju je optuženik osuđen izvršiti kazna zatvora u trajanju od 7 mjeseci, a preostali dio kazne zatvora u trajanju od 8 mjeseci neće biti izvršen ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) oštećeniku ... dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 8.000,00 eura, dok se s preostalim dijelom zahtjeva oštećenik upućuje u parnicu. Optuženiku je naloženo platiti oštećeniku imovinskopravni zahtjev u iznosu od 8.000,00 eura u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti prvostupanjske presude. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP optuženi PC je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio 1. optuženi PC osobno zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud naloži i 2. optuženiku plaćanje imovinskopravnog zahtjeva jer da nije on jedini optuženik te se zalaže za blaže kažnjavanje.
3. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.
4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.
5. Žalba 1. optuženika nije osnovana.
6. 1. optuženik se žalbom zalaže za blaže kažnjavanje, ističe da je priznao krivnju da je počinio dva kaznena djela, ali da nije jedini krivac, odnosno da je počinio kazneno djelo zajedno s ĐC te da su zajednički oštetili trgovačko društvo ... za iznos od najmanje 8.000,00 eura, a da mu je pobijanom presudom naloženo da sam isplati na ime imovinskopravnog zahtjeva iznos od 8.000,00 eura oštećeniku ...
7. 1. optuženik navodi da nije priznao visinu imovinskopravnog zahtjeva u cijelosti, već da je spreman podmiriti dio imovinskopravnog zahtjeva u odnosu na štetu koju su on i MC ostvarili počinjenjem kaznenog djela.
8. Nije u pravu 1. optuženik kada ističe da nije priznao visinu imovinskopravnog zahtjeva u cijelosti, odnosno da je oštećeniku pobijanom presudom dosuđen imovinskopravni zahtjev u cijelosti koji je on dužan platiti budući da je kazneno djelo počinio zajedno s ĐC. Upravo suprotno proizlazi iz obrane 1. optuženika na raspravi od 13. siječnja 2026. kada je priznao počinjenje kaznenog djela pod uvjetima i na način opisan u izreci optužnice pod točkama 1. i 2. kaznenog djela, a tom je prilikom priznao i visinu štete za koju je izjavio da ju je spreman podmiriti, ali da u tom trenutku nema primanja jer se nalazi u zatvoru.
9. Slijedom navedenog, nije u pravu žalitelj kada ističe da nije priznao visinu imovinskopravnog zahtjeva u cijelosti za koji mu je naloženo da treba isplatiti oštećeniku jer upravo priznanjem svih navoda činjeničnog supstrata optužnice pod točkama 1. i 2., a što uključuje i visinu imovinskopravnog zahtjeva optuženik je u svojoj obrani nedvosmisleno priznao, pa stoga nisu osnovani ovi žalbeni navodi.
10. 1. optuženik se u žalbi zalaže i za blaže kažnjavanje, ali ne navodi nove okolnosti koje bi utjecale na primjenu i izricanje blaže kazne.
11. Naime, prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je uzeo u obzir optuženiku olakotnim da je potpuno priznao počinjenje kaznenog djela i time pridonio bržem i efikasnijem okončanju ovog kaznenog postupka, nadasve mu je cijenio izraženo kajanje i spremnost da nadoknadi štetu, dok mu je otegotnim cijenjena okolnost da je višestruko osuđivan, između ostalog, i sada se nalazi na izdržavanju kazne zatvora.
12. Stoga su navedene okolnosti primjerene kazni koja je izrečena 1. optuženiku, odnosno utvrđenoj kazni zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine za kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 2. KZ/11 i utvrđenoj kazni zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 3. KZ/11 te je primjenom članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će od ukupne kazne zatvora optuženik izvršiti kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a preostali dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće biti izvršen ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
13. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nema mjesta blažem kažnjavanju 1. optuženika te je cijeneći sve navedeno prvostupanjski sud pravilno individualizirao pojedinačne kazne zatvora za svako od inkriminiranih kaznenih djela uzimajući u obzir sklop olakotnih okolnosti na strani optuženika i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, a koje olakotne okolnosti ipak ne pretežu nad utvrđenim otegotnim okolnostima u tolikoj mjeri da bi rezultirale blažim kažnjavanjem. Slijedom iznijetog, po mišljenju ovog suda ostvariti će se sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te se mora polaziti od okolnosti da 1. optuženik kao pojedinac i nadalje mora biti koristan član društva pa kazna ne smije imati odlike odmazde nego omogućiti počinitelju da i nakon počinjenog kaznenog djela ostane uključen u društvo. Izrečena sankcija primjerena je i pravedna kako u odnosu na kaznena djela tako i u odnosu na počinitelja te predstavlja društvenu osudu inkriminiranog ponašanja, kao i upozorenje potencijalnim počiniteljima sličnih kaznenih djela čime se jača povjerenje građana u pravni poredak. Ranije kazne nisu rezultirale pozitivnim promjenama u ponašanju 1. optuženika te će se upravo ovako izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom utjecati na 1. optuženika da shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.
14. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točci 1. i 2. ZKP te nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede Kaznenog zakona na štetu 1. optuženika te je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 17. ožujka 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
