Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1245/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1- tužitelja DĆ iz [adresa], Hrusta Drugi odvojak 7, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik unuk HĆ iz [adresa] i 2- tužiteljice BĆ iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ines Ojurović, odvjetnica u Opatiji, Vladimira Nazora 3, protiv 1-tuženika MĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Ćoliću, odvjetniku u Rijeci, D [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi 1-tužitelja, žalbi 2-tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-43/2023 od 26. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-43/2023 od 26. listopada 2023., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Ukida se rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-43/2023 od 26. listopada 2023., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

III Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev 2-tužiteljice na isplatu iznosa od 17.500,00 eura sa zatraženim zateznim kamatama i za naknadu parničnog troška.

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da se tužba 1-tužitelja smatra povučenom (točka I izreke) te je naloženo tužiteljima da tuženiku naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 10.719,89 eura (točka II izreke).

3. 2-tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu kao i prvostupanjsko rješenje sadržajno u odluci o troškovima postupka zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a) predlažući da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu i rješenje u odnosu na 2- tužiteljicu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno iste preinači u smislu žalbenih navoda. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Prvostupanjsko rješenje u cijelosti pobija 1-tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže isto ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

5. Odluku o troškovima postupka u dijelu kojem nije prihvaćen njegov zahtjev žalbom pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da sud drugog stupnja istu preinači u smislu žalbenih navoda te dosudi tuženiku i troškove žalbenog postupka.

6. Žalbe stranaka su osnovane.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu u ispunjenju obveze tuženika kao zajmoprimca.

8. Pošavši od utvrđenja da su na ročište za glavnu raspravu u ovoj pravnoj stvari, održanom 18. listopada 2023., pristupili punomoćnica 2-tužiteljice i punomoćnik tuženog dok punomoćnik 1-tužitelja nije pristupio s time da svoj izostanak nije opravdao, da je punomoćnik tuženog na ročištu izjavio da se u odnosu na 1-tužitelja ne želi upustiti u raspravljanje sud prvog stupnja utvrdio je da su ispunjene pretpostavke iz čl. 295. st. 2. ZPP da se smatra da je 1-tužitelj povukao tužbu te posljedično navedenom rješenjem utvrdio da se smatra kako je 1-tužitelj povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari.

9. Točno je da je odredbom čl. 295. st. 2. ZPP propisano da će se smatrati da je tužitelj povukao tužbu ukoliko sa ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj a tuženik se ne upusti u raspravljanje. Međutim imajući u vidu da je 1-tužitelj, a kako to proizlazi iz navoda njegove žalbe te mail poruke priložene uz žalbu koja je dostavljena na mail adresu prvostupanjskog suda (list 328 spisa), 10. listopada 2023. zatražio od suda odgodu ročišta za glavnu raspravu zakazanu za dan 18. listopada 2023., o kojem zahtjevu sud prvog stupnja, a kako to proizlazi iz spisa, nije odlučivao ne može se za sada prihvatiti kao pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj neopravdano nije pristupio na zakazano ročište u smislu naprijed navedene odredbe. Naime, činjenica da zahtjev 1-tužitelja, podnesen putem maila, nije uložen u predmetni spis, ne može ići na teret i na štetu 1-tužitelja.

10. Zanemarujući zahtjev 1-tužitelja za odgodom ročišta, o kojem je sud prvog stupnja, sukladno odredbi čl. 341. st. 1. ZPP, trebao odlučiti prije održavanja predmetnog ročišta, sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja je utjecala na pravilnosti i zakonitost odluke o presumiranom povlačenju tužbe 1-tužitelja.

11. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsko rješenje u točki I izreke i vratiti predmet na ponovno odlučivanje u odnosu na 1- tužitelja.

12. U odnosu na zahtjev 2-tužiteljice sud je u pobijanoj presudi naveo kako je tijekom ovog parničnog postupka preminula prvotna tužiteljica VĆ pa iako je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Sandre Naumovske poslovni broj O-1465/15 od 23. veljače 2016. iza pok. VĆ njezinim jedinim nasljednikom proglašen ovdje 1-tužitelj postupak u ovoj pravnoj stvari nastavio i u odnosu na 2-tužiteljicu odnosno u odnosu na oba zakonska nasljednika (brata DĆ ovdje 1-tužitelja i sestru BĆ ovdje 2-tužiteljicu) jer potraživanje koje je predmetom ovoga postupka nije bilo raspravljeno kao ostavinska imovina pok. prvotne tužiteljice u tom ostavinskom postupku.

13. Pošavši od daljnjeg utvrđenja da je pok. DĆB isplatila 2. kolovoza 2000. i 21. rujna 2000., po osnovi sklopljenih ugovora o zajmu, tuženima MĆ i sada pok. PĆ ukupni iznos od 50.000,00 DEM uz kamatu od 20 odnosno 18% godišnje, da navedene iznose tuženi nisu vratili pok. VĆ, da su naknadnim ugovorima te novčane iznose prenašali u nove ugovore uvećane za kamate s time da se svakih pola godine sklapao aneks ugovora, a svakih godinu dana novi ugovor, da osim 2. kolovoza 2000. i 21. rujna 2000. (pri sklapanju naknadnih ugovora) nije bilo stvarne pozajmice odnosno predaje novca tuženicima, da su ti ugovori sklopljeni samo formalno odnosno da radi se o fiktivnim ugovorima iz čl. 66. st. 1. ZOO), da su stranke ugovore o novčanim pozajmicama iz 2000. sklapale, suprotno članku 395. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/94, 7/96 , 112/99 i 88/01 u daljnjem tekstu: ZOO-a) i čl. 10. st. 3. Zakon o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometu zlata («Narodne novine» broj 91a/93., 36/98. i 32/01.), u stranoj valuti posljedično čemu su isti, u smislu odredbe čl. 103. ZOO ništavi, da je zahtjev za vraćanje isplaćenog iznosa sada pok. prednica 2-tužiteljice prvi puta istaknula u ovoj tužbi 19. listopada 2012., po proteku općeg zastarnog roka iz čl. 361. st. 1. ZOO od pet godina koji je počeo teći 22. rujna 2000., pa da je sporno potraživanje zastarjelo, da fiktivni ugovor o zajmu od 29. kolovoza 2003., te aneksi tih ugovora nemaju učinka među ugovornim stranama, da niti izdana potvrda tj. izjava o priznanju duga od 10. kolovoza 2010., koja se odnosi na priznanje duga po tim ugovorima, nema učinka među ugovornim stranama jer se ne može se priznati dug po ništavim ugovorima slijedom čega se njome ne prekida tijek zastare sud prvog stupnja zahtjev 2- tužiteljice odbio je kao neosnovan.

14. Pravilno je sud utvrdio da su predmetni ugovori o zajmu od 2. kolovoza 2000. i 21. rujna 2000. kojim je prvotna tužiteljica pozajmila tuženima MĆ i sada pok. PĆ sveukupno iznos od 50.000,00 DEM ništavi jer su sklopljeni u stranoj valuti, što 2-tužiteljica svojom žalbom niti ne osporava. Međutim odluku prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora zastare za vračanje tog potraživanja po pravilima stjecaja bez osnove ne može se prihvatiti.

15. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. zastarni rok za zahtjeve za vračanje po pravilima stjecanja bez osnove temeljem ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. To znači da se zastara ne računa od dana kada je imovina stjecatelja povećana niti od dana sklapanja ugovora niti od dana kada je po ništetnom ugovoru vjerovnik mogao potraživati ispunjenje ugovorne obveze nego od trenutka kada je sudski utvrđena ništetnost ugovora. Dakle u slučaju restitucijskih zahtjeva, ugovorne strane su dužne vratiti sve što su primile temeljem ništetnog ugovora, a zastara za takve zahtjeve počinje teći od pravomoćnosti odluke o ništetnosti ugovora.

16. Kako je u ovoj pravnoj stvari tek prvostupanjskom presudom, kao prethodno pitanje, utvrđeno da su ugovori o zajmu, temeljem kojih tužitelji, u ovom postupku, potražuju isplatu od tuženika, utvrđeni ništavim, zastarni rok od pet godina iz čl. 361. st. 1. ZOO za povrat stečenog bez osnove pa tim ništavim ugovorima počinje teći tek od donošenja te odluke posljedično čemu je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je utuženo potraživanje 2-tužiteljice zastarjelo.

17. Kako zbog pogrešnog pravnog stava o nastupanju zastare sud prvog stupnja odlučne okolnosti za odlučivanje o zahtjevu za isplatu po pravilnima o vračanju stečenog bez osnove odnosno osnove nije raspravio, pa je činjenično stanje relevantno za pravilnu primjenu materijalnog prava ostalo nepotpuno utvrđeno.

18. Posljedično navedenom valjalo je, na temelju čl. 370. ZPP i pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

19. U ponovljenom postupku sud će, na temelju dosad izvedenih dokaza raspraviti odlučne činjenice potrebne za pravilnu primjenu materijalnog prava iz čl. 104. st. 1., čl. 210. st. 1. i čl. 214. ZOO i o predmetu spora ponovno odlučiti pri tome imajući u vidu da se 2-tužiteljica, u ostavinskom postupku, koji se vodio iza smrti DĆB odrekla nasljeđivanja iza iste posljedično čemu, a imajući u vidu da je odredbom čl. 130. st. 4. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 u daljnjem tekstu ZN) propisano da se za nasljednika koji se odrekao nasljedstva u svoje ime smatra da nikada nije bio nasljednik, ona nije njezina nasljednica te kao takva nije mogla stupiti, u ovoj pravnoj stvari, u njenu pravnu poziciju.

20. Treba i napomenuti da je prilikom donošenja odluke ovaj sud imao u vidu odredbu čl. 366.a st. 1. ZPP prema kojoj se prvostupanjska odluka povodom žalbe može ukidati i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput. Međutim, ovaj drugostupanjski sud ne može niti primjenom čl. 373.b st. 6. ZPP u okolnostima konkretnog slučaja donijeti odgovarajuću odluku, a s obzirom na povrede zakona koje je učinio sud prvog stupnja i koje su prethodno opisane. Naime, i da ovaj sud provede raspravu, ne bi se mogle otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka koje je učinio sud prvog stupnja i ne bi se prvostupanjska presuda mogla potvrditi to tim više što u odnosu na 1-tužitelja nije niti donesena meritorna odluka već je prvostupanjski sud u odnosu na 1-tužitelja utvrdio da je tužba povučena iako nije odlučio o zahtjevu 1-tužitelja za odgodom ročišta. Kada bi ovaj sud, kao drugostupanjski, bio apsolutno onemogućen u tome da još jednom ukine prvostupanjsku presudu došlo bi do povrede prava 2-tužiteljice na pošteno suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 – dalje: Ustav), kao pravnog akta s najvišom pravnom snagom i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija) kao međunarodnog ugovora koji je po svojoj pravnoj snazi iznad zakona, koji, dakle, ima prednost u primjeni spram ZPP. Isto tako došlo bi do povrede prava tužitelja na pošteno suđenje koje pravo mora uključivati i mogućnost sudova da postupovnim jamstvima (uvijek) provedu pravičan postupak. Kada se prvostupanjska presuda ne bi ponovno ukinula došlo bi do nesankcioniranja očite postupovne nezakonitosti suda prvog stupnja, odnosno spor ne bi bio riješen sukladno zakonu, a to predstavlja povredu prava na pravnu sigurnost.

21. Kako o konačnom uspjehu stranaka u sporu ovisi i odluka o troškovima parničnog postupka, valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka sadržanu u točki II rješenja suda prvog stupnja.

22. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica