Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3349/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠI iz [adresa], Josipa Jurja Križanica br.1, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika AI iz [adresa], Josipa Jurja Križanica br.1, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Gluić Ninčević u Zadru, Ulica Špire Brusine 16, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-712/2023-8 od 4. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-712/2023-8 od 4. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ista suvlasnica u 2143/10000 dijela nekretnine upisane u z. k. ul. br.: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk. čest. br. 750/5, pašnjak, površine 406 m2 (u daljnjem tekstu predmetne nekretnine) koji suvlasnički dio je trenutno uknjižen kao vlasništvo tuženika a što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužiteljice glede tog suvlasničkog udjela (točka I izreke) te da je tužiteljica izgradnjom i dogovorom sa bivšim vlasnikom predmetne nekretnine stekla valjani pravni osnov za ishođenje uknjižbe suvlasništva predmetne nekretnine u navedenom suvlasničkom udjelu a što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužiteljice glede tog suvlasničkog udjela (točka II izreke) te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 265,46 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tuženikov prigovor litispendencije.

3. Presudu pobija tužiteljica zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da sud drugog stupnja u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev odnosno podredno istu ukinuti i vrati predmet sudu prvog stupanja na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je podnijela tužbu protiv tri tuženika i to AI, GI i ČI radi utvrđenja da je ona stvarni vlasnik i posjednik dijela predmetne nekretnine u ukupnoj površini 290 m2 a koji dio u naravi predstavlja kuću i radionu te okućnicu s time da je uz osnovni zahtjev kojim traži utvrđenje da je suvlasnica predmetne nekretnine u 7143/10000 dijela i zahtjeva na trpljenje tuženika upisa tog dijela na njeno ime u zemljišnim knjigama postavila i dva eventualno kumulirana zahtjeva. Prvostupanjsku sud rješenjem od 13. ožujka 2023., pozivom na odredbu čl. 313. st. 3. ZPP, razdvojio postupak u odnosu na prvi i drugi eventualno kumulirani zahtjev te odredio da će se po tom dijelu zahtjeva tužiteljice voditi parnični postupci pod novim poslovnim brojevima dok će se u ovoj pravnoj stvari odlučivati o osnovnom zahtjevu tužiteljice. Isto tako sud prvog stupnja rješenjem je razdvojio postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na 2 i 3-tuženika te u ovoj pravnoj stvari odlučivao o osnovanom zahtjevu tužiteljice u odnosu na 1- tuženika AI.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi je zahtjev tužiteljice u odnosu na AI na utvrđenje da je predmetna nekretnina njezino suvlasništvo u 2143/10000 dijela, trpljenje tuženika (AI) upisa tog suvlasništva u zemljišne knjige te zahtjev za naknadu troškova postupka.

7. Među strankama nije bilo sporno:

- da su kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini, a kako to proizlazi iz izvatka za z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisani kao suvlasnici FI u ½ dijela i

AI u ½ dijela,

- da su GI i ČI nasljednici FI,

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P- 2705/2019 od 24. studenog 2020. tužiteljica utvrđena vlasnikcom realnog dijela predmetne nekretnine ukupne površine 290 m2 (a koji dio je označen na skici sudskog vještaka koji čini sastavni dio citirane presude) u odnosu na GI i ČI, kao pravnih slijednika pok. FI pok. Š, koji je do tada bio upisan kao samovlasnik predmetne nekretnine te da je u tom predmetu, kao umješač, sudjelovao tuženik,

- da tužiteljica svoje vlasništvo temeljem navedene presude nije upisala u zemljišne knjige,

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P- 2992/2019 odbijen tužbeni zahtjev tužitelja AI (ovdje tuženika) protiv tuženika ovdje tužiteljice i GI i ČI na utvrđenje da je stekao ½ dijela predmetne nekretnine,

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom zbog ogluhe poslovni broj P-284/2022 od 31. ožujka 2022. u odnosu na tuženike GI i ČI ovdje tuženik utvrđen suvlasnikom predmetne nekretnine u ½ dijela,

- da se tuženik temeljem navedene presude upisao kao suvlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama,

- da je nakon razdvajanja postupka u ovoj pravnoj stvari u odnosu na GI i ČI donesena presuda suda prvog stupnja zbog ogluhe poslovni broj P-312/2023 od 29. ožujka 2023. kojom je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u 5000/10000 dijela što su tuženici GI i ČI, kao nasljednici FI, dužni priznati i trpjeti uknjižbu navedenog prava suvlasništva predmetne nekretnine,

- da tužiteljica niti temeljem te presude nije upisala svoje pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini,

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-3526/2015 od 1. ožujka 2016. iza smrti ĆI utvrđeno da u sastav njegove ostavine ulazi i predmetna nekretnina na kojoj su kao nasljednici proglašeni ovdje tužiteljica i tuženik, koji su u tom postupku sudjelovali, svako u ½ dijela,

- da je u tijeku i parnični postupak među istim strankama koji se vodi pod poslovnim brojem P-1133/2022 u kojem tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva realnog dijela predmetne nekretnine u površini od 290 m2.

8. Pošavši od utvrđenja da tužiteljica u situaciji kada je pravomoćnom presudom utvrđena vlasnicom realnog dijela predmetne nekretnine (presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-2705/2019 od 24. studenog 2020. kojom je utvrđeno da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na realnom točno određenom dijelu predmetne nekretnine u površini od 290 m2) ne može osnovano u ovoj pravnoj stvari zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva na idealnom dijelu te nekretnine sud prvog stupnja ocijenio je njen zahtjev neosnovanim te isti odbio.

9. Sa navedenim utvrđenjima slaže se i ovaj sud drugog stupnja.

10. Suprotno žalbenim razlozima stranaka, sud prvog stupnja u naprijed navedenom dijelu sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje tužiteljica.

10.1. Osnovano tužiteljica ističe da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 313. st. 3. ZPP kada je razdvojio postupak u odnosu na prvi i drugi eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice te odredio da će se po tim zahtjevima voditi parnični postupci pod novim poslovnim brojevima. Naime, u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP, tužitelj može, kada nije siguran u postojanje relevantnih činjenica ili u pravnu osnovanost istaknutih zahtjeva, kumulirati zahtjeve koji su u međusobnoj vezi tako da zatraži od suda da sljedeći od istaknutih zahtjeva prihvati tek ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan, što je u konkretnom slučaju tužiteljica i zahtijevala. Zahtjevi su u međusobnoj vezi kada se radi o zahtjevima koji proizlaze iz bitno istog činjeničnog stanja te kada su usmjereni bitno identičnom pravnom odnosno ekonomskom interesu, kao u konkretnom slučaju, s time da je moguće u pravilu prihvatiti samo jedan od njih jer se međusobno isključuju. Kako eventualna kumulacija omogućuje da se zahtjevi kumuliraju eventualno, određujući redosljed odlučivanja o njihovoj osnovanosti, raspravljanje o sljedećem zahtjevu postaje bespredmetno ako sud prihvati prethodni zahtjev, o eventualno kumuliranim zahtjevima, pa se u pravilu kod eventualne kumulacije treba odlučivati u istoj pravnoj stvari.

10.2. Međutim kako je tužiteljica ishodila pravomoćnu sudsku presudu kojom je, u odnosu na tuženika kao i u odnosu na GI i ČI kao pravnih slijednika pok. UI pok. Š (prvotno upisanog vlasnika predmetne nekretnine u cijelosti a sada u ½ dijela) utvrđena vlasnicom točno određnog (realnog) dijela predmetne nekretnine (presuda prvostupanjskgo suda poslovni broj P-2705/2019 od 24. studenog 2020.) posljedično čemu njezin prvi (osnovni) tužbeni zahtjev nije osnovan (iako je po tom zahtjevu u odnosu na GI i ČI, nakon razdvanja predmeta u odnosu na njih kao 2 i 3-tuženike ishodila i pravomoćnu presudu zbog ogluhe) nepravilna primjena odredbe čl. 313. st. 3. ZPP, u konkretnom slučaju, nije dovela do nezakonitosti odnosno nepravilnosti prvostupanjske odluke, kojom je osnovni tužbeni zahtjev u odnosu na ovdje tuženika odbijen.

10.3. Naime, imajući u vidu da se kod eventualne kumulacije o sljedećem zahtjevu može suditi tek ako i kada odluka o prvom zahtjevu postane pravomoćna, u konkretnom slučaju, nakon pravomoćnosti pobijane prvostupanjske odluke kojom je odbijen osnovni zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženika, odlučiti će se o sljedećem zahtjevu u odnosu na ovdje tuženika, doduše u postupku koji se pri prvostupanjskom sudu vodi pod drugim poslovni brojem. Stoga naprijed navedena pogrešna primjena odredbe čl. 313. st. 3. ZPP prvostupanjskgo suda nije dovela u pitanje pravilnosti i zakonitost pobijane odluke posljedično čemu u konkretnom slučaju nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP.

11. Suprotno navodima žaliteljice, a imajući u vidu da ista u ovoj pravnoj stvari, po postavljenom osnovnom tužbenom zahtjevu, traži utvrđenje suvlasništva u idealnim dijelovima, prvotno naznačeni tuženici nisu jedinstveni suparničari jer se u odnosu na njih spor ne mora riješiti na jednak način.

12. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužiteljica navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu predmetne pravne situacije od strane žaliteljice.

13. Pored nesporne činjenice, koju i sama tužiteljica ističe u svojoj žalbi, da je temeljem odluke suda (čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08) stekla pravo vlasništva na realnom dijelu predmetne nekretnine ukupne površine 290 m2 (koji dio je označen na skici sudskog vještaka koji čini sastavni dio sudske odluke) pravilno je sud prvog stupnja tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava suvlasništva na idealnom dijelu iste nekretnine ocijenio neosnovanim.

14. Osim toga valja reći da iz javnih evidencija, kao što su zemljišne knjige i katastar zemljišta prikazan na stranici Arkod preglednik, zbog čega se te činjenice smatraju općepoznatim, proizlazi kako je tužiteljica još 14. travnja 2022. zatražila parcelaciju nekoć cjelovite k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sukladno pravomoćnoj presudi P-2705/2019 od 24. studenoga 2020. u kojoj je utvrđena vlasnicom fizički odvojenog dijela nekoć jedinstvene k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označene slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-J-A na očevidnoj skici mjernika i koja površina ima površinu od 290 m2, te naložen upis njenog vlasništva u zemljišnim knjigama nakon parcelacije u katastru zemljišta. Ta je presuda donesena sukladno pravnim shvaćanjima iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x -1075/12 od 29. siječnja 2014.

15. U bitnom iz naprijed navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da u slučaju kada tužitelj svoj zahtjev zasniva na činjeničnom osnovu temeljem zakona na već stečenom pravu vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar

– species (čl. 5. st. 1. ZV) taj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira, pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran, da je suvlasništvo u tom slučaju prestalo, te da je prema materijalnopravnim pravilima, koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar. Nadalje da bi ispravno postavljen zahtjev trebao glasiti u odnosu na zemljište koje shodno odredbi čl. 5. st. 1. ZV može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano izdvojenu katastarsku česticu). Međutim, ako se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalno pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno kao u konkretnom slučaju prema parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe čl. 161. st. 3. t. 3. Zakona o prostornom uređenju - Narodne novine, broj 153/13), te dalje time (ako su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (čl. 145. do 162. ZZK), upis vlasništva na svoje ime (čl. 130. st. 1. ZV), čime je odluka provediva.

16. Dakle, kako je tužiteljica uspjela s tužbom u predmetu poslovni broj P-2705/2019 od 24. studenoga 2020, i još je k tome ishodila parcelaciju kojom je fizički odijeljeni dio nekoć cjelovite čestice (oznake A-B-C-D-E-F-G-J-A na očevidnoj skici mjernika i koja površina ima površinu od 290 m2) sad dobio novu oznaku k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] površine od 290 m2, ona je, po stavu ovog suda, trebala samo zatražiti uknjižbu svog vlasništva u redovitom zemljišnoknjižnom postupku da bi ostvarila svoj cilj – uknjižbu vlasništva u zemljišnim knjigama, a ne pokretati pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak koji kao posebni zemljišnoknjižni postupak ima i posebne pretpostavke koje očito u predmetnom slučaju nisu bile ispunjene (opravdani razlog, pravni interes, opravdanost pokretanja i druge). Stoga je tužiteljica predmetnom tužbom krenula sasvim pogrešnim pravnim putem te njen zahtjev nije osnovan iz razloga koje je već istaknuo sud prvog stupnja u osporenoj odluci.

17. Prema izloženom, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio, pa je valjalo, temeljem čl. 368. st.1. ZPP, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

18. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st.1 ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1 ZPP) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22).

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica