Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-633/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Marijana Vugića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Đaković Vranković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Šavorić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2151/2024-10 od 28. studenoga 2025. godine, održanoj u sjednici vijeća dana 17. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2151/2024-10 od 28. studenoga 2025. godine.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 8. Ugovora o kreditu broj 016 1380/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 03.12.2004., sklopljenog između tužitelja VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, u dijelu koji glasi:

„U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria- Bank d.d.“.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.950,38 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2009. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.099,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. studenog 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22.- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalbe nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje slijedeće da je između stanaka dana 3. prosinca 2004. godine sklopljen ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, da je tužitelj dana 13. veljače i 24. veljače 2009. godine izvršio prijevremenu otplatu kredita, te prvostupanjski sud zaključuje da se o odredbi čl. 8. ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo te da ta odredba je suprotna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa da je slijedom toga ništetana, te stoga obvezuje tuženika kao nepoštenog stjecatelja da tužitelju isplati iznos koji je tužitelj platio tuženiku s osnove naknade za privremenu otplatu kredita sa zakonskim kamatama od kada je ta isplata po tužitelju izvršena.

5. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je i presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

6. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik niti ne navodi odlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

7. Suprotno žalbenim navodima iz navoda i iskaza tužitelja pravilno je sud utvrdio da se prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije pregovaralo o odredbi o isplati naknade za prijevremenu otplatu pa niti o njenoj visini već da je između ostalog uvjet banke za odobrenje kredita bio i plaćanje eventualne naknade za prijevremenu otplatu kredita. Suprotno je bio dužan dokazati tuženik, budući da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, što isti nije dokazao. Naime imajući u vidu da je upravo na tuženiku teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o uvjetima - spornoj naknadi i visini iste iz čl. 8. ugovora o kreditu, a iz prihvaćenih navoda tužitelja i stipulacije sporne odredbe, koja je standardna, proizlazi da se o sadržaju iste nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj obaviješten na koje pružene usluge i koje nastale troškove se ista naknada odnosi, to i po stavu ovog suda drugog stupnja tuženik nije uspio dokazati suprotno. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355 ZPP).

8. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, dalje u tekstu ZZP 96/03), a za vrijeme njegovog izvršavanja bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09, dalje: ZZP). Sukladno čl. 81. st. 1. ZZP 96/03, odnosno čl. 96 st. 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sukladno st. 2. čl. 81. st. 1. ZZP 96/03, odnosno čl. 96 st. 1. ZZP, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom st. 4. navedenih članaka je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno čl. 102. st. 1. ZZP, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina je ništetnost.

9. Kako se radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik i kako se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pojedinačno pregovarati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da pobijane odredbe ugovora o kreditu predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP koja su prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP ništetne.

10. Kako je dakle, tuženik povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe kojim je ugovorena naknada prijevremenu otplatu kredita u visini određenoj odlukom same banke o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača ta je ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, što rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi, jer je iste nametnuo tužitelju kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj.

11. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja (dobre vjere) treba ocijeniti da li je tuženiku bilo razumno očekivati da bi potrošač prihvatio takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora odnosno, je li banka uzela u obzir zakonite interese potrošača pa je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na takvu spornu ugovornu odredbu.

12. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radilo o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije moglo pregovarati, može se zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

13. Odgovara da po odredbi čl. 1024. st. 2. ZOO, korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan unaprijed obavijestiti banku (a što jeste), dok po st. 3., u oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio.

14. U tijeku postupka tuženik je tvrdio, a to i ponavlja u žalbi, da je zbog prijevremene otplate kredita mu je nastala stvarna šteta i to u vidu troškova financiranja i administrativnih troškova, te u tu svrhu u tijeku postupka je dostavio pregled troškova financiranja od 2011. do 2017. godine, izračun kamata po ugovoru o kreditu za razdoblje od 28. veljače 2009. pa do 31. prosinca 2019. godine međutim, prvostupanjski sud nema takva stručna znanja iz kojih bi na temelju tako dostavljene dokumentacije mogao zaključiti da je zbog prijevremene otplate kredita od strane tužitelja tuženiku nastala šteta u vidu troškova financiranja, već, eventualno dokazno sredstvo bi moglo biti odgovarajuće vještačenje.

15. Naime, u pogledu tzv. troškova financiranja ili razlike aktivne i pasivne kamate, odnosno gubitka koji banka navodno trpi zbog razlike između kamate koju nakon prijevremene otplate kredita mora nastaviti plaćati matičnoj banci na kreditna sredstva koja je od nje pozajmila kako bi ih plasirala korisniku kredita i kamate po kojoj kreditna sredstva može plasirati dalje na tržištu i času ili nakon prijevremene otplate kredita ili kamate koju je očekivala naplatiti od korisnika kredita do isteka ugovorenog razdoblja, nije bezrazložno navesti da u predmetima Ustavnog suda poslovni broj U-III-7491/2022 i U-III-3231/2922, a u istovrsnim predmetima kao što je ovaj, je rečeno da su vještaci koji su vještačili u toj pravnoj stvari odgovorili da na temelju isprava koje Addiko Bank d.d. predočio o kreditnim aranžmanima s matičnom bankom nije moguće razdvojiti prijevremeno otplaćene kredite od onih redovito otplaćenih, niti utvrditi razliku između aktivne i pasivne kamate u odnosu na konkretno prijevremeno otplaćeni kredit, zbog čega nije moguće odrediti je li šteta nastala ni njezinu visinu.

16. To i u odnosu na administrativne troškove a koji se sastoje na troškove obrade dokumentacije, a koji troškovi su dodatni posao osoblja administracije tuženika zbog prijevremene otplate kredita, jer tuženik ničim nije dokazao nastanak tih stvarnih troškova i njihovu visinu (broj angažiranih osoba, broj utrošenih sati i slično).

17. Suprotno navodima žalbe pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj jer je upravo on kao visokospecijalizirana bankarska ustanova u tipiziranom ugovoru o kreditu unio takvu nepoštenu odredbu o kojoj se nije moglo pojedinačno pregovarati.

18. Stoga, a suprotno navodima žalbe, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju pružio traženu pravnu zaštitu.

19. I odluka o trošku je pravilna i zakonita i valjano obrazložena (čl. 154. st. 1. ZPP ).

20. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, to je odlučeno kao pod točkom I izreke.

21. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu 17. ožujka 2026. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić