Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2639/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, TTL, izvjestiteljice i TT, članice, u pravnoj stvari tužitelja ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Robertu Brdaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5526/2024-39 od 1. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5526/2024-39 od 1. travnja 2025. u pobijanom dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju ŠT iznos od 3.866,59 EUR–a (29.148,73 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu preko 459,52 EUR–a do 2.709,52 EUR–a (za iznos od 2.250,00 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5526/2024-39 od 1. travnja 2025. u pobijanom dijelu u kojem je naloženo tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužitelju ŠT trošak parničnog postupka u iznosu preko 2.709,52 EUR–a do 3.209,52 EUR–a (za iznos od 500,00 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja ŠT za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana presuđenja (1. travnja 2025.) pa do isplate, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja ŠT za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom nalaženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.866,59 EUR–a[1] (29.148,73 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 3.209,52 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana presuđenja (1. travnja 2025.) pa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci presude, sve to u roku od 15 dana.

2.1. Protiv navedene presude, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.866,59 EUR–a (29.148,73 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu preko 459,52 EUR–a do 3.209,52 EUR–a (za iznos od 2.750,00 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tužitelja u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, uz naknadu troška nastalog povodom žalbe u iznosu od 312,50 EUR–a.

2.2. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika u cijelosti, predlažući da se žalba istog odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda potvrdi, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR–a.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je restitucijski zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 9. rujna 2022. (list 92-95 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. Petre Blašković, stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i poreze od 12. srpnja 2022. (list 75-80 spisa), da mu tuženik isplati iznos od 3.866,59 EUR–a (29.132,81 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.181,81 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženika na ime stjecanja bez osnove u smislu odredbe iz čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 323. st. 1. ZOO–a, do kojeg je došlo jer je tužitelj na temelju odredbe iz čl. 4. Ugovora o kreditu broj 016-43/2007 od 15. siječnja 2007. (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) otplaćivao mjesečne anuitete uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima (CHF), a koje odredba je, prema mišljenju tužitelja, ništetna.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbi iz čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP–a, utvrdio u bitnom:

- da je tuženik na temelju Ugovora o kreditu odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 26.006,00 CHF–a, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da je odredbom iz čl. 4. Ugovora o kredita ugovorena otplata kredita u roku od 7 godina, i to u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju CHF–a na dan plaćanja,

- da je na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno financijsko vještačenje od strane dipl. oec. Petre Blašković, stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i poreze,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 12. srpnja 2022. proizlazi da, pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita u CHF–u tečaj nije mogao mijenjati na štetu tužitelja, visina potraživanja koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF–a promijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i tečaja za valutu CHF–a na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 29.132,81 kn,

- da tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, već je, sukladno istom, podneskom od 9. rujna 2022. konačno postavio tužbeni zahtjev, dok je tuženik u podnesku od 9. ožujka 2023. iznio prigovor da u nalazu i mišljenju vještaka nisu iskazane tzv. negativne tečajne razlike,

- da se vještak na ročištu od 28. ožujka 2023. dopunski usmeno očitovao na prigovor tuženika na način da tzv. negativne tečajne razlike iznose ukupno 86,85 EUR–a,

- da je tužitelj na ročištu od 7. rujna 2023. iskazao u bitnom:

- da je podigao kredit za kupnju osobnog vozila i to za osobne svrhe, za svoju obitelj,

- da mu je u banci rečeno da je kredit u ''švicarcima'' najpovoljniji kredit, da je Švicarska sigurna zemlja i da je švicarski franak sigurna valuta,

- da mu je u početku mjesečna rata bila 1.700,00 kn, a na kraju u jednom momentu 2.500,00 kn,

- da su Ugovor o kreditu kod javnog bilježnika samo potpisali i ovjerili, a da mu pritom nitko nije rastumačio odredbe Ugovora o kreditu, niti je mogao o njima pregovarati,

- da mu nitko nije ponudio kredit u nekoj drugoj valuti te da se ne sjeća da bi pročitao Ugovor o kreditu,

- da je odredbom iz čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03 – u daljnjem tekstu: ZZP/03) propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti,

- da je, kako je tužitelj sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu radi kupnje osobnog vozila za osobne potrebe, tako je isti potrošač u smislu odredbe iz čl. 3. st. 1. t. 1. ZZP/03,

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo,

- da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. djelomično potvrđena u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te da je ista preinačena u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF–u presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.,

- da je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

- da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015, U-

III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U- III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično prihvaćena ustavna tužba u dijelu valutne klauzule u CHF–u te je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu

Republike Hrvatske na ponovni postupak,

- da je, odlučujući ponovno o reviziji, Vrhovni sud Republike Hrvatske donio odluku poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. kojom je djelomično ukinuo dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u odnosu na valutnu klauzulu u CHF–u te je predmet vraćen na ponovno suđenje,

- da je Visoki Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF–u, a koja presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarskog franka,

- da je u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da je i tuženik u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak,

- da iz navedenog proizlazi da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao korisnika kredita kada je u Ugovor o kreditu unio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,

- da je odredbom iz čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – u daljnjem tekstu ZZP/07) propisan obvezujući učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev-221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača,

- da je odredbom iz čl. 502.c ZPP–a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP–a,

- da na temelju navedenih zakonskih odredbi sud u prvostupanjskom postupku obvezuju pravna shvaćanja iz odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te da navedene odluke imaju direktan učinak na konkretan postupak,

- da je tužiteljev zahtjev za isplatu restitucijski zahtjev, kao posljedica ništetne odredbe o valutnoj klauzuli,

- da je tužitelju plaćanjem anuiteta obračunatih prema tečaju CHF–a na dan plaćanja tijekom trajanja Ugovora o kreditu nastala šteta u smislu umanjenja imovine, dok je tuženik stekao nepripadnu korist na temelju ništetnih odredbi,

- da je odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO–a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, a da se, ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako ZOO što drugo ne određuje,

- da je odredbom iz čl. 324. st. 1. ZOO–a propisano da ništetnost neke odredbe ne povlači ništenost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen,

- da je u odnosu na restitucijske zahtjeve, kakav je uostalom i predmetni zahtjev, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF–u na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača,

- da, kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a da je tužba u ovom predmetu podnesena 13. srpnja 2021., dakle unutar zastarnog roka od 5 godina koji je propisan odredbom iz čl. 225. ZOO–a, tako za tužiteljevo potraživanje nije nastupila zastara,

- da je odredbom iz čl. 1115. ZOO–a propisano da se, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju platiti i zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten, od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva,

- da tužitelj, imajući u vidu da je razlog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli upravo nepoštenost te odredbe, ima pravo potraživati od tuženika zateznu kamatu od dana isplate pojedinih mjesečnih iznosa sukladno odredbi iz čl. 1115. ZOO–a.

8. S obzirom na to da je tužitelj dokazao da mu tuženik na ime stjecanja bez osnove u smislu odredbe iz čl. 1111. st. 3. ZOO–a, u svezi čl. 323. st. 1. ZOO–a, do kojeg je došlo jer je tužitelj na temelju Ugovora o kreditu otplaćivao mjesečne anuitete uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima (CHF) koja je ugovorena odredbom Ugovora o kreditu (čl. 4.), a koja odredba je ništetna, duguje iznos od 3.866,59 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima od dana isplate pojedinih mjesečnih iznosa, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je u smislu navedenih odredaba ZZP/03, ZZP/07 i ZOO–a prihvatio tužbeni zahtjev u tome dijelu.

9.1. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud prilikom donošenja (pobijane presude) u tome dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo, ističući u bitnom sljedeće:

- da je pogrešan zaključak suda da je tuženikov prigovor zastare neosnovan,

- da je pogrešan zaključak suda da je odredba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF–u ništetna u smislu odredaba iz ZZP/03 i ZZP/07,

- da je pogrešan zaključak suda da je tuženik nepošteni stjecatelj predmetnog iznosa pa da tužitelju zatezne kamate pripadaju od dana stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa sukladno odredbi iz čl. 1115. ZOO–a.

9.2. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je ukupno utuženi iznos po osnovi preplaćenih anuiteta sud trebao umanjiti za iznos tzv. negativne tečajne razlike od 86,85 EUR–a, a koja je nastala u razdoblju primjene tečaja koji je bio niži od tečaja na dan isplate kredita, budući da je tužitelj utužio samo one mjesece u kojima postoji pozitivna razlika, dok tuženik u pogledu navedenog iznosa nije podnio protutužbeni zahtjev, niti istaknuo prigovor radi prijeboja.

9.3. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima on osporava pravilnost pisanog nalaza i mišljenje vještaka 12. srpnja 2022., smatrajući da je prilikom njihove izrade primijenjena pogrešna metodologija, valja istaknuti da tuženik, nakon što se vještak na ročištu od 28. ožujka 2023. dopunski usmeno očitovao na prigovore koje je tuženik iznio u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka, nije do zaključenja glavne rasprave predlagao da se vještak ponovno očituje na neku (i dalje) spornu okolnost ili da se pak ponovno provede financijsko vještačenje, i to od strane novog vještaka, slijedom čega pravilnost i zakonitost konkretnog nalaza i mišljenja vještaka nije dovedena u pitanje u smislu odredbe iz čl. 258. st. 1. ZPP–a.

10. Međutim, djelomično su osnovani preostali žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka, u dijelu koji se odnosi na trošak koji je tužitelju nastao zastupanjem po odvjetniku u iznosu od 2.750,00 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa), smatrajući konkretno da je pritom primijenjena pogrešna vrijednost boda te da je tužitelju pogrešno priznat trošak sastava podneska od 2. listopada 2021. u iznosu od 250,00 EUR–a, trošak sastava odgovora na žalbu od 24. studenog 2023. u iznosu od 250,00 EUR–a, trošak pristupa na ročište za objavu presude od 20. listopada 2023. u iznosu od 125,00 EUR–a te trošak pristupa na ročište za objavu presude od 1. travnja 2025. u iznosu od 125,00 EUR–a.

11.1. Iako tuženik smatra da se na sve parnične radnje koje su tijekom prvostupanjskog postupka poduzete od strane odvjetnika primjenjuje vrijednost boda koja je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedine radnje, i to na radnje koje su poduzete do 4. studenog 2022. vrijednost boda u iznosu od 1,33 EUR–a, a na radnje koje su poduzete od 5. studenog 2022., kada je stupila na snagu Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 126/22), pa nadalje vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR–a, istom valja ukazati da je odredbom iz Tbr. 52. t. 3. Tarife propisano da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

11.2. Kako u vrijeme donošenja odluke o trošku parničnog postupka u ovom predmetu (1. travnja 2025.) više nije bila na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), na temelju koje se kao vrijednost boda primjenjivao iznos od 1,33 EUR–a, već Tarifa na temelju koje se kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 2,00 EUR–a, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je na trošak parničnog postupka koji je tužitelju nastao zastupanjem po odvjetniku kao vrijednost boda primijenio upravo iznos od 2,00 EUR–a.

12. Nadalje, podnesak od 2. listopada 2021., kojim se tužitelj očitovao na tuženikov odgovor na tužbu od 24. rujna 2021., po svome sadržaju predstavlja obrazloženi podnesak, slijedom čega tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava konkretnog podneska u iznosu od 200,00 EUR–a, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 50,00 EUR–a, što zbrojeno iznosi 250,00 EUR–a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. t. 1., Tbr. 46. i Tbr. 52. t .3. i Tbr. 54. Tarife, čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

13.1.1. No, tužitelj u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška sastava odgovora na žalbu od 24. studenog 2023. jer taj trošak, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

13.1.2. Tužitelj u smislu odredbe iz čl. 151. st. 1. ZPP–a nema pravo niti na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude od 20. listopada 2023. i troška pristupa na ročište za objavu presude od 1. travnja 2025., budući da njegov punomoćnik na navedena ročišta nije pristupio pa mu zatraženi trošak nije mogao ni nastati.

14. Prema tome, tužitelju je od ukupno pobijanog iznosa od 2.750,00 EUR–a na ime naknade troška parničnog postupka pravilno dosuđen iznos od 2.250,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 1. travnja 2025., kada je prvostupanjska presuda donesena pa do isplate, a koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju, dok mu to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 500,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

16. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer je s istom djelomično uspio samo u pogledu odluke o trošku parničnog postupka, koji predstavlja tužiteljevo sporedno potraživanje, dok u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove odluke.

17. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka, tako da je primjenom odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac