- 1 -

Broj: Ppž-6074/2022

 

 

                   

 

 

 

 

                      Broj: Ppž-6074/2022

 

 

U IME REPUBLIKE  HRVATSKE

                                                                                             

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika I.A., zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), rješavajući o žalbi okrivljenika I.A., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu, od 6. svibnja 2022., broj: 28.Pp-3804/2021, na sjednici vijeća održanoj dana 10. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e:

 

              I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika I.A. i pobijana presuda se potvrđuje.

 

II.   Temeljem odredbe članka 139. članka 6. u vezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13 i 157/13), okrivljenik I.A. oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom okrivljenik I.A. proglašen je krivim i kažnjen, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, novčanom kaznom u iznosu od 132,72 eura (1.000,00 kuna) temeljem članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

 

2.              Istom presudom, temeljem članka 138. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 26,54 eura (200,00 kuna).

 

3.              Protiv navedene presude okrivljenik I.A. pravodobno je podnio žalbu zbog povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o novčanoj kazni.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

              5.              Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6.              Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovan, te da je nakon provedenog postupka okrivljenik pravilno proglašen krivim.

 

7.              Okrivljenik je u svojoj obrani poricao krivnju, navodeći da se ne radi o naseljenom mjestu, pa da nije moglo biti navedeno ograničenje brzine.

 

8.              Svjedok, policijski službenik, detaljno je i okolnosno posvjedočio da se radi o naseljenom mjestu, baš kao što je i navedeno u prekršajnom nalogu.

 

9.              Sud je izvršio uvid u Zapisnik o izmjerenoj brzini, te Prekršajnu evidenciju za okrivljenika.

 

10.              Uvidom u spis, i ovaj sud je utvrdio da iz svih dokaza proizlazi da se radi o naseljenom mjestu gdje je ograničenje brzine određeno na 70 km/h. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito okrivljenika proglasio krivim, odnosno činjenično stanje je pravilno i u potpunosti utvrđeno.

 

11.              Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj pravilno i zakonito izrekao novčanu kaznu u ublaženom iznosu od 132,72 eura (1.000,00 kuna), dakle, znatno ispod propisanog minimuma, u dovoljnoj mjeri uvažavajući utvrđene olakotne okolnosti. Kazna nije prestroga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja.

 

12.              Nadalje, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika od obveze plaćanja paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir utvrđene olakotne okolnosti.

 

13.              Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

                              U Zagrebu 10. siječnja 2024.

 

 

             

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i podnositelja optužnog prijedloga.