Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3308/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], IG, [adresa], zastupanog po punomoćnici Nadi Tatalović-Rauch, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužene-protutužiteljice SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Tini Jokić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-622/2021-53 od 6. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-622/2021-53 od 6. svibnja 2025.u dijelu pod toč. I. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-622/2021-53 od 6. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke i sudi:

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-622/2021-53 od 6. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, te se protutužba u tom dijelu odbacuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je LG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik fizički i geometrijski određenog dijela nekretnine označenih u Geodetskom elaboratu Cadcom d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB: 10073644499, br. GE 4/2024, potvrđenog po Državnoj geodetskoj upravi, Područni ured za katastar Karlovac, Odjel za katastar nekretnina Karlovac, [broj], [broj] od 3. lipnja 2024. godine koji elaborat je sastavni dio ove presude i to kčbr. [katastarska čestica] [adresa], dvorište u površini od 1104 m2, suvlasnik u ½ dijela kčbr. [katastarska čestica] livada, [adresa] u površini od 3417 m2, a SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica kčbr. [katastarska čestica] [adresa], kuća [adresa] i dvorište u površini od 908 m2 te suvlasnica u ½ dijela kčbr. [katastarska čestica] livada, [adresa] u površini od 3417 m2.

II. Tužena je dužna trpjeti da se tužitelj LG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao i tužena SG, na temelju ove presude i Geodetskog elaborata Cadcom d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB: 10073644499, br. GE 4/2024, potvrđenog po Državnoj geodetskoj upravi, Područni ured za katastar Karlovac, Odjel za katastar nekretnina Karlovac, [broj], [broj] od 3. lipnja 2024. godine upišu kao vlasnici i suvlasnici predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu, Odjelu za katastar nekretnina Karlovac za k. o. [katastarska općina].

III. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužitelju troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koji na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine., sve u roku od 15 dana.“, radi neosnovanosti.“

Točkom II. izreke, naloženo je tužitelju-protutuženiku da prestane sa uznemiravanjem tužene-protutužiteljice u pravu vlasništva njezine nekretnine, i to dijela nekretnine koji je na skici očevida od 18. travnja 2023. izrađene po stalnom sudskom vještaku Andreji Omić iz trgovačkog društva CADCOM d.o.o. označen likom i točkama A-B-D-E-G-H-I-A a koji lik u naravi predstavlja dio kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opisane kao kuća, [adresa] i livada [adresa] ukupne površine 5381 m2 (livada površine 5329 m2, kuća [adresa] površine 52m2), te da ukloni sa tog dijela građevinu na skici označenu kao podrum, te se zabranjuje tužitelju-protutuženiku takvo ili slično daljnje uznemiravanje prava vlasništva tužene-protutužiteljice, sve u roku od 15 dana. Točkom III. izreke, naloženo je tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženoj-protutužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.000,00 Eur, sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

2. Presudu pobija tužitelj-protutužitelj (dalje:tužitelj) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 -u daljnjem tekstu ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog odluke o troškovima postupka i zbog povrede prava na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti pobijanu presudu na način da sud prihvati tužbeni zahtjev a odbije protutužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka.

3. Na žalbu tužitelja, tužena-protutužiteljica (dalje: tužena), je podnijela odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U odnosu na tužbeni zahtjev, nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje vlasništva fizički i geometrijski određenog dijela nekretnine i to kčbr. [katastarska čestica] [adresa], dvorište u površini od 1104 m2, da je suvlasnik u ½ dijela kčbr. [katastarska čestica] livada, [adresa] u površini od 3417 m2, a SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica kčbr. [katastarska čestica] [adresa], kuća [adresa] i dvorište u površini od 908 m2 te suvlasnica u ½ dijela kčbr. [katastarska čestica] livada, [adresa] u površini od 3417 m2. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tužene kojim traži da tužitelj prestane sa uznemiravanjem tužene u pravu vlasništva njezine nekretnine, i to dijela nekretnine koji je na skici očevida od 18. travnja 2023. izrađene po stalnom sudskom vještaku Andreji Omić označen likom i točkama A-B-D-E-G-H-I-A a koji lik u naravi predstavlja dio kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opisane kao kuća, [adresa] i livada [adresa] ukupne površine 5381 m2 (livada površine 5329 m2, kuća [adresa] površine 52m2), te da ukloni sa tog dijela građevinu na skici označenu kao podrum, te mu se zabranjuje takvo ili slično daljnje uznemiravanje.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka proizlazi da su stranke brat i sestra, te da su bili u dobrim obiteljskim odnosima, a da je među njima nastao spor oko predmetnog zemljišta; da s tim u vezi, sud zaključuje da je tužitelj zasigurno povremeno koristio predmetno zemljište i sporni objekat-podrum uz suglasnost prethodne vlasnice zemljišta njegove tetke ČG s kojom je bio u dobrim odnosima, a nakon ČG je istu koristio uz suglasnost tužene; da tijekom postupka tužitelj nije dokazao da je bio pošteni posjednik spornog dijela nekretnine, jer je znao da to zemljište nije njegovo vlasništvo a niti da je njegov posjed; da je vlasnica spornog dijela zemljišta, tadašnje kč. br. [katastarska čestica]-A oranica [adresa], površine 53 ara i 80 m2 sve do svoje smrti ( 28. studenog 1976.) bila baka stranaka, EG; nakon njezine smrti, predmetnu nekretninu, temeljem Rješenja o nasljeđivanju, posl.br. O-186/96 od 28. listopada 1997., naslijedila su njezina djeca, ČG u 2/4 dijela, RG u ¼ dijela i TG u ¼; otac tužitelja i tužene RG i stric tužitelja i tužene TG su darovali **.**.1998. ČG 2/4 svojih suvlasničkih dijelova kčbr. [katastarska čestica]-A; da je tužitelj morao imati saznanja o tome da je njegov otac darovao svoj dio svojoj sestri ČG, jer je u to vrijem živio sa svojim ocem u kući; da je ČG bila upisana kao vlasnica i posjednica u zemljišnim knjigama te da je spornu kč. br. [katastarska čestica]-A k. o. [katastarska općina] darovala tuženoj SG **.**.2008. da je predmetni podrum izgrađen za vrijeme dok su suvlasnici predmetne nekretnine bili ŽG, RG i TG i to očito s namjerom da je koristi ČG i obitelj CG, te da je RG darovanjem svog suvlasničkog dijela ČG, odrekao se prava ne samo na suvlasničkog dijela na zemljištu nego i svog suvlasničkog dijela na podrumu; da je tužitelj podnoseći tužbu priložio u spis kopiju katastarskog plana koji je po njegovom kazivanju dio zemljišta koji uživa, i koji je izradio ovlašteni geodeta, a koja površina zemljišta i oblik zemljišta se razlikuje od površine i oblika zemljišta koji je pokazao na licu mjesta i prema kojem pokazivanju je mjernički vještak Andreja Omić sačinila prijavni list i skicu očevida, te sud zaključuje da tužitelj ne iskazuje istinito i vjerodostojno.

8. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije stekao vlasništvo dijela kčbr. [katastarska čestica]-A k. o. [katastarska općina] kako on to tvrdi u tužbi temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Vrginmostu pos.br.O-152/81-7 od 23. rujna 1981. iza pok. FG iz razloga što predmetnom nasljeđivanja u navedenom ostavinskom postupku nije bila utužena kčbr. [katastarska čestica]-A k. o. [katastarska općina] Štefnki već katastarske čestice upisane u posjedovnom listu 126 i prema priloženom posjedovnom listu od strane tužitelja radi se o katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nasljednici sporne čestice, iza pok. FG su bila njezina djeca temeljem rješenjem o nasljeđivanju od 28. listopada 1997.

9. Tužitelj osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da žalitelj svoj zahtjev temelji na činjeničnim tvrdnjama da je pravo vlasništva stekao temeljem dosjelosti, obzirom je u posjedu predmetne nekretnine, uključujući posjed pravnih prednika više od 40 godina; da nije jasno zašto sud nije prihvati pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iz 1981., br. O-152/81 na temelju kojeg je tužiteljev posjed postao zakonit i temeljem kojeg je tužitelj stupio u samostalni posjed; da sud nije dao jasne razlog zbog kojih nije prihvatio iskaze saslušanih svjedoka koji se odnose na posjed tužitelja; da je pobijanom presudom tužitelju uskraćeno pravo zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, i čl. 6. Europske konvencije.

U odnosu na protutužbeni zahtjev, tužitelj smatra da je tužena preinačila protutužbeni zahtjev, tužitelj se je preinaci usprotivio, a sud nije odlučio o dopuštenju preinake, niti je obrazložio zašto smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka.

10. Pobijana odluka, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja je pravilna i zakonita, a žalbeni navodi koji se odnose na taj dio odluke su neosnovani.

11. Prvostupanjska presuda, u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje žalitelj.

12. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

13. Vezano uz žalbeni navod da je posjed tužitelja bio pošten i zakonit, da je trajao preko 40 godina, računajući posjed svojih predaka, valja navesti slijedeće:

Odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 76/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12., 152/14. 81/15 i 94/17, u nastavku: ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja.

Odredbom čl. 18. ZV propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno.

Odredbom čl. 11. ZV propisano je da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednog posjednika, nesamostalni je posjednik, a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava samostalni je posjednik. Posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

14. Prema ocjeni ovog suda, tužiteljev posjed je do 1976., dok EG nije umrla bio nesamostalan, odnosno tužitelj bez obzira što je za vrijeme života FG koristio sporni dio nekretnine, nije imao samostalni posjed tog vrta. Naime, u konkretnom slučaju se radilo o prekariju (uživanju do opoziva). Prekarij podrazumijeva da je stvar predana na uporabu, ali nije ustanovljena niti svrha niti vrijeme uporabe, a i vlasnik stvari može opozvati korištenje stvari koju je dao. Jednako tako, nakon bakine smrti, na isti način tužitelj je koristio predmetnu nekretninu, uz suglasnost tetke ČG koja je bila vlasnica nekretnine, s kojom je bio u dobrim odnosima, a nakon toga istu je koristio uz suglasnost tužene, kojoj je Darovnim ugovorom ČG darovala spornu nekretninu.

15. S tim u vezi, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj koristio predmetno zemljište i izgradio podrum uz suglasnost vlasnika zemljišta, ali on nije bio pošten posjednik spornog dijela zemljišta, jer je znao da zemljište nije njegovo. Ovo utvrđenje i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju pa radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ovaj sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje u pobijanoj presudi.

16. Ipak na navode žalbe valja reći da je prvostupanjski sud jasno naveo zašto smatra da tužitelj nije stekao vlasništvo spornog dijela zemljišta temeljem Rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-152/81-7 od 23. rujna 1981., koje rješenje se odnosi na nekretnine upisane u posjedovnom listu 126 , te uvidom u isti je utvrđeno da se radio o katastarskim četicama br. 119/2 i 1169/6 k. o. [katastarska općina], dok je prihvatio Rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-186/96 od 28. listopada 1997., kojim je u ostavinu iza pokojne ZG ušla sporna nekrentina, kč. br. [katastarska čestica] a nasljednicima su proglašena njezina djeca PG u ¼ dijela, VG u ¼ dijela i ČG u 2/4 dijela. Zakonski nasljednici PG (otac tužitelja) i UG odrekli su se svog nasljedstava u korist sestre ČG, te je navedeno rješenje provedeno u zemljišnu knjigu.

17. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka, suprotno žalbenim navodima, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo te je dao jasne i dostatne razloge o ocjeni danih iskaza svjedoka.

18. Tako je iz iskaza saslušani svjedoka ĆG, HG, NG, KG i AG sud utvrdio da su stranke bile u dobrim obiteljskim odnosim, sve dok nije nastao prijepor oko spornog dijela zemljišta, te da nije sporno da je tužitelj koristio zemljište, te na istom izgradio podrum i nadstrešnicu.

19. Ipak, na navode žalbe valja reći da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da u situaciji kada su pokojne JG i ČG, a kasnije i tužena dale tužitelju da koristi sporni dio zemljišta, da je time između njih zasnovan odnos prekarij, a u takvoj situaciji osoba koja posjeduje stvar priznavajući tuđu "višu" vlast na način da su mu vlasnice zemlje mogle u svakom trenutku opozvati korištenje tog dijela zemljišta, takva osoba nije samostalan, nego nesamostalan posjednik.

20. Osim toga, u konkretnoj situaciji tužitelj je znao da predmetna nekretnina nije njegova, pa utoliko njegov posjed nije niti pošten pa ni iz tog razloga nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću.

21. Stoga je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom.

22. S tim u vezi, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja i potvrditi presudu u dijelu pod toč. I. izreke.

U ODNOSU NA PROTUTUŽBENI ZAHTJEV

23. Osnovano navodi žalitelj da je sud odlučio o protutužbi koju je tužena preinačila, unatoč tome što se je tužitelj preinaci protivio, da je protutužba preinačena nakon zaključena prethodnog postupka i to na ročištu dana 15. travnja 2025. Žalitelj sadržajno upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, te navodeći da je sud propustio odlučiti o osnovanosti protutužbenog zahtjeva.

24. Opisani žalbeni navodi su osnovani jer je odredbom čl. 190. st. 2. ZPP, na koju odredbu se poziva žalitelj, propisano da tužitelj može, iznimno od odredbe st. 1. istog članka, preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

25. Iz stanja spisa je vidljivo da je tužena, podnijela sudu protutužbu dana 10. studenog 2021. (list 41-42 spisa), te je protutužbenim zahtjevom tražila da tužitelj preda tuženoj u posjed zauzeti dio nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i to dio veličine 10 m x15 m i ukloni sa tog dijela sagrađeni manji gospodarski objekt-garažu, sve to u roku od 15 dana, da bi na ročištu dana 15. travnja 2025. navela kako uređuje tužbeni zahtjev, sukladno iskazu vještaka, te traži da ju tužitelj prestane uznemiravati u pravu vlasništva njezine nekretnine, i to dijela nekretnine koji je na skici očevida od 18. travnja 2023. izrađene po stalnom sudskom vještak Andreji Omić označen likom i točkama A-B-D-E-G-H-I-A a koji lik u naravi predstavlja dio kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opisane kao kuća, [adresa] i livada [adresa] ukupne površine 5381 m2 (livada površine 5329 m2, kuća [adresa] površine 52m2), te da ukloni sa tog dijela građevinu na skici označenu kao podrum, te se zabranjuje tužitelju-protutuženiku takvo ili slično daljnje uznemiravanje prava vlasništva tužene-protutužiteljice, sve u roku od 15 dana. Tuženik se odmah usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva.

26. Kako je tužena protutužbom zahtjevala predaju u posjed, navodeći kako se tužitelj nalazi u dijelu nekretnine tužene, te taj dio drži bez valjanog pravnog osnova, dok je na ročištu 25. travnja 2025. navela kako uređuje tužbeni zahtjev, te traži prestanak uznemiravanja nedvojbeno je da se radi o promjeni istovjetnosti zahtjeva, odnosno preinačenju tužbe u smislu odredbe čl. 191 st. 1 ZPP.

27. Naime, prava vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja (negatorna tužba, actio negatoria) je tužba (zahtjev) vlasnika koji na temelju svojeg vlasništva, što ga je u stanju dokazati, traži od osobe koja mu nije oduzela posjed njegove stvari, niti mu osporava pravo vlasništva, nego ga na neki drugi način bespravno (samovlasno) uznemirava (smeta) u izvršavanju pravne vlasti koja mu kao vlasniku pripada, da to uznemiravanje prestane.

28. Stoga je potpuno nejasno i neprihvatljivo stajalište prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o „specificiranju“ tužbenog zahtjeva, jer se nesumnjivo, radi o preinaci tužbe, jer je tužena tijekom postupka postavila potpuno drugačiji tužbeni zahtjev od zahtjeva postavljenog u protutužbenom zahtjevu, zahtijevajući, umjesto predaje u posjed spornog dijela nekretnine, prestanak uznemiravanja, pa se radi o promjeni istovjetnosti zahtjeva, koja se u smislu odredbe čl. 191 st. 1 ZPP mora smatrati preinakom tužbe.

29. Naime, nakon zaključenja prethodnog postupka a koji je zaključen 15. rujna 2022. (list 79 spisa) tuženik na ročištu dana 15. travnja 2025. (list 217-218 spisa), preinačuje protutužbu u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP na način da mijenja istovjetnost zahtjeva.

U konkretnom slučaju ne može se smatrati da je tužena specificirala protutužbeni jer je tužiteljica tijekom postupka postavila potpuno drugačiji tužbeni zahtjev od zahtjeva postavljenog u protutužbi, pa se radi o promjeni istovjetnosti zahtjeva, koja se u smislu odredbe čl. 191 st. 1 ZPP mora smatrati preinakom tužbe.

30. Kako prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 190. st. 1. ZPP nije bio ovlašten odlučivati o preinačenom tužbenom zahtjevu, to je u konkretnom slučaju odlučivao o dijelu tužbe koji je podnesen izvan roka iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP, pa je valjalo temeljem odredbe čl. 369. st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

31. kako u konkretnom slučaju tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom niti tužena s protutužbenim zahtjevom, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka, te temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP, odrediti da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis