Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5430/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, Korčula, Žitnica 2, protiv 1.tužene RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.tužene PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ana Birimiša, odvjetnica u Dubrovniku, Riječka 12a, radi pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o žalbi I. i II. tuženica protiv presude Općinskog suda Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-103/2021-20 od 8. listopada 2024., u na sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba I. i II. tuženica kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-103/2021-20 od 8. listopada 2024. u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

" I. Darovni ugovor zaključen između 1. tužene RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljice i njezine majke PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimateljice, ovjeren kod javnog bilježnika Sandre Marinović iz [adresa], broj OV-2942/2020 od 27. listopada 2020. kojim Ugovorom je 1.tužena RF iz [adresa], darovala 2.tuženoj PF iz [adresa], nekretnine označene kao 49/864 dijela čest. zem. [katastarska čestica] neplodno, [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] dijela čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak [adresa] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] dijela čest. zem. [katastarska čestica] vrtal Gudulija površine 1116 m2, čest. zem. [katastarska čestica] vrtal [adresa] površine 546 m2, čest. zem. [katastarska čestica] neplodno, [adresa], čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak [adresa], čest. zem. [katastarska čestica] oranica, pašnjak, pototače površine 375 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] vrtal pod [adresa] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], gubi učinak prema tužiteljici u dijelu potrebno za namirenje tražbine tužiteljice u iznosu od 79.062,35 EUR utvrđene ovršnim rješenjem Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Dubrovnik, [broj], [broj] od 24. lipnja 2020. i rješenjem o ovrsi [broj], Urboj: 513-007-19/2020-01 od **.**.2020.

II. 1.tužena RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.tužena PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], su dužne dopustiti da tužiteljica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, namiri svoje dospjelo potraživanje u iznosu od 79.062,35 EUR prodajom nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, Zemljišnoknjižni odjel Blato u k. o. [katastarska općina] i to 49/864 dijela čest. zem. [katastarska čestica] neplodno, [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] dijela čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak [adresa] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] dijela čest. zem. [katastarska čestica] vrtal [adresa] površine 1116 m2, čest. zem. [katastarska čestica] vrtal [adresa] površine 546 m2, čest. zem. [katastarska čestica] neplodno, [adresa], čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak [adresa], čest. zem. [katastarska čestica] oranica, pašnjak, pototače površine 375 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] vrtal pod [adresa] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina].

III. U ostalom dijelu radi namirenja tražbine u iznosu od 442,47 EUR zahtjev se odbija.

IV. Tužene su dužne solidarno naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 663,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate u roku od 15 dana. "

2. Navedenu prvostupanjsku presudu sadržajno u dijelu u kojem nisu uspjele u sporu pod točkom I., II., i IV. izreke žalbom pobijaju I. i II. tuženice zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne odluke o trošku postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu prvostupanjsku presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i naloži tužiteljici plaćanje parničnog troška tuženicama, a podredno ukine presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica u cijelosti osporava žalbene navode tuženica, smatra žalbu neosnovanom te predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba I. i II. tuženica nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP- a pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima tuženica, presuda nije nejasna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne, logične i neproturječne razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koji u žalbi ističu tuženice.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pobijanje pravne radnje dužnika i to ugovora o darovanju nekretnine od 26.listopada 2020. kojim je I. tuženica darovala nekretnine II. tuženici, jer je raspolagala svojom imovinom na štetu tužiteljice budući je tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju imala dospjelu tražbinu prema I. tuženici, a to prema poreznom rješenju po kojem je u obvezi tužiteljici isplatiti 79.062,35 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama .

7. Prvostupanjski sud u bitnom je utvrdio da tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe ima dospjelu tražbinu u iznosu od 79.062,35 EUR (595.695,28 HRK) prema I. tuženici temeljem rješenja o utvrđivanju položaja pravnih slijednika Ministarstva Financija, Porezna uprava, Područni ured Dubrovnik, Ispostava Korčula [broj], [broj] od 24. lipnja 2020., koje je izvršno 21. srpnja 2020., na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi od 29. listopada 2020. radi naplate iznosa od 595.695,28 HRK (glavnica 517. 892,30 HRK, kamata 77.802,98 HRK), koje je ovršno 3. studenog 2020., da I. tuženica zbog poduzete predmetne radnje darovanja nema dovoljno sredstva za ispunjenje tužiteljičine tražbine, jer nema druge imovine i prihoda osim onih koje vjerojatno ostvaruje u trgovačkom društvu Adriatic Cruising d.o.o. čiji je direktor, a što sud zaključuje iz priloženog ugovora o zajmu od 30. lipnja 2020, da I. tuženica nema niti novčanih sredstva, jer bi u protivnom tužiteljica svoju novčanu tražbinu naplatila u postupku izravne naplate kod FINE pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenice na računu kojeg ima kod banke, da je I. tuženica evidentno u međuvremenu raspolagala cjelokupnom imovinom koju je naslijedila iza smrti oca GF (umro **.**.2018.), kao što je raspolagala nekretninama predmetnim ugovorom o darovanju, iako se spomenutim ugovorom o zajmu, kao solidarni jamac obvezala da ni na koji način neće raspolagati tim istim nekretninama sve dok založno pravo ne bude upisano u zemljišne knjige, da I. tuženica niti ne tvrdi da ima sredstava kojima može namiriti tražbinu, odnosno da ima druge vrijedne nekretnine i pokretnine, niti je na okolnosti vlasništva ponudila adekvatan dokaz kao što je izvadak iz zemljišnih knjiga i drugi izvodi iz javnih upisnika.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je utvrdio da su za pobijanje spornog ugovora o darovanju ispunjene sve pretpostavke iz odredbe članka 66. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), kao i posebna pretpostavka iz članka 67. st. 3. ZOO-a, i da je tužba podnesena u zakonskom roku od tri godine, te je primjenom odredbe članka 70. ZOO-a prihvaćen zahtjev da predmetni ugovor o darovanju gubi pravni učinak prema tužiteljici u dijelu potrebnim za namirenje tražbine tužiteljice u iznosu od 79.062,35 EUR (595.695,28 HRK), a u ostalom dijelu za namirenje tražbine u iznosu od 442,47 EUR zahtjev je odbijen, slijedom čega je odlučio kao u izreci pobijane presude.

9. Za navedena činjenična utvrđenja i zaključke sud je naveo valjane, i uvjerljive razloge, koji imaju podlogu u rezultatima provedenog postupka, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, i koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 66. st.1. i 2., čl. 67. st. 3. i čl. 70. ZOO-a.

10. Pobijanje dužnikovih pravnih radnji je institut obveznog prava koji pruža vjerovniku pravo pobijanja valjanog imovinskopravnog raspolaganja insolventnog dužnika te namirenja vjerovnika iz nekih vrijednosti koje više ne pripadaju imovini dužnika, a koji institut pobijanja je reguliran odredbama čl. 66. do 71. ZOO-a.

11. Prema odredbi čl. 66. st. 1. i 2. ZOO-a svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, te se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

12. Prema ovdje relevantnoj odredbi čl. 67. st. 3. ZOO-a u kod besplatnih raspolaganja smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

13. Obzirom na sadržaj gore citiranih odredbi ZOO-a da bi vjerovnik mogao pobiti pravnu radnju svog dužnika poduzetu na njegovu štetu moraju biti ispunjene slijedeće pretpostavke: tražbina treba biti dospjela, dužnik treba biti insolventan, treba postojati dužnikova pravna radnja i postojanje oštećenja vjerovnika.

14. U žalbenim navodima tuženice osporavaju da bi tužiteljica u postupku pred prvostupanjskim sudom dokazala insolventnost I. tuženice.

15.1. Insolventnost znači da dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. To ne znači da nema uopće imovine, nego da je bez sredstava koja omogućuju naplatu tražbine.

15.2. U sporovima koje, u skladu s odredbom čl. 66. ZOO-a pokreće vjerovnik s ciljem pobijanja besplatnih raspolaganja dužnika, vjerovnik kao tužitelj dužan je dokazati odnosno učiniti vjerojatnom insolventnost dužnika kao jednu od općih pretpostavki za uspješno pobijanje pravne radnje dužnika (tako Vrhovni sud u odlukama Rev-848/2023 od 22. studenog 2023. i Rev-249/2020 od 19. prosinca 2023.).

16. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je ocijenio da zbog poduzete predmetne radnje darovanja I. tuženica nema dovoljno sredstva za ispunjenje tužiteljičine tražbine jer nema druge imovine i prihoda, osim onih koje vjerojatno ostvaruje u trgovačkom društvu Adriatic Cruising d.o.o. čiji je direktor, jer bi u protivnom tužiteljica svoju novčanu tražbinu naplatila u postupku izravne naplate kod FINE pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenice na računu kojeg ima kod banke te da je I. tuženica evidentno u međuvremenu raspolagala cjelokupnom imovinom koju je naslijedila iza smrti oca GF (umro **.**.2018.), kao što je raspolagala nekretninama predmetnim ugovorom o darovanju.

17. Pored takve ocjene suda, posebice obzirom da iz provedenih dokaza je za zaključiti da I. tuženica vrlo vjerojatno ostvaruje plaću kao direktor ..., ali i da istovremeno iako je FINA rješenje o ovrsi na izvršenje zaprimila 17. studenog 2020. zbog nedostataka na računima I. tuženice rješenje nije izvršeno, cijeneći pritom visinu duga utvrđenog rješenjem tužiteljice od 24. lipnja 2020. od 79.062,35 EUR (u slučaju kašnjenja sa pripadajućim zateznim kamatama), prema ocjeni drugostupanjskog suda tužiteljica je učinila vjerojatnim insolventnost dužnika, ovdje I. tuženice.

18. Nadalje pritom treba reći da je na I. tuženici teret dokaza da je ona, koja je dužnica po poreznom rješenju solventna (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-2173/2016 od 9. lipnja 2020. te Rev-764/2022 od 25. listopada 2022.), odnosno da ima drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužiteljice (vjerovnika), no u konkretnom slučaju I. tuženica (odnosno ovdje tuženice) to u postupku pred prvostupanjskim sudom niti je tvrdila, a niti dokazala, što pravilno utvrđuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

19. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi tako i visini troškova (čl. 154. i čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj: 138/23).

20. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tuženica odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić