Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-845/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić i Partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-95/2024-19 od 29. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-95/2024-19 od 29. rujna 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 1.716,22 eura do zatraženog iznosa od 1.903,73 eura (za iznos od 187,51 eura) s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-95/2024-19 od 29. rujna 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i sudi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 151,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. studenog 2023. do isplate, po stopi koja tužiteljici pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove sastava žalbe u iznosu od 104,66 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova žalbe u preostalom zatraženom iznosu od 236,87 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.349,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21.11.2023. do isplate, te joj nadoknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.716,22 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 29.09.2025. pa do isplate, s tim da se stopa zakonske zatezne kamate za razdoblje do 29.12.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. (točka I. izreke). Navedenom presudom djelomično je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim tužiteljica od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 151,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21.11.2023. pa do isplate. (točka II. izreke).

2. Protiv presude suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa i dijelu pod točkom II. izreke pravodobno se žali tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači, podredno da istu ukine i vrati na ponovni postupak. Tužiteljica zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je naknada neimovinske i imovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela uslijed prometne nesreće koja se dogodila 21. kolovoza 2023. na autocesti A1 – općina [adresa].

5. U prvostupanjskom postupku među strankama su bile nesporne aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja - prometne nezgode od 21. kolovoza 2023. u kojoj je tužiteljica ozlijeđena, kao i odgovornost osiguranika tuženika. Također, među strankama je nesporno da je tuženik tužiteljici prije podnošenja tužbe u ovom predmetu isplatio na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja iznos od 801,00 eura, s tim da tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je ovaj iznos isplatio dana, a po osnovi neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe njege.

6. S obzirom na to da tužiteljica žalbom osporava samo visinu neimovinske štete, to je u žalbenom dijelu postupka sporna samo visina neimovinske štete.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđene su sljedeće bitne činjenice:

- da je tužiteljica stradala u štetnom događaju kada je zadobila istegnuće mišića vratne i slabinske kralješnice;

- da je nakon odgovarajuće inicijalne dijagnostičke obrade, primijenjena konzervativna terapija uz nošenje ovratnika, te da je provedena fizikalna terapija;

- da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 5 dana, da su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 28 dana, da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti;

- da je primarni strah bio je kratkotrajan i jakog intenziteta, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 15 dana;

- da je u navedenom štetnom događaju tužiteljica zadobila ozljedu istegnuća mišića vratne i slabinske kralješnice;

- da je ozljeda slabinske kralješnice dovela do smanjenja životnih aktivnosti trajno od 2%, koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti slabinskog dijela kralješnice, te povremenim bolovima kod dužeg stajanja, hodanje penjanja po stepenicama;

- da je nakon štetnog događaja tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 10 dana po 2 sata dnevno, te još 10 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično.

8. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz odredbi članka 19. stavka 2., članka 1046., članka 1085., članka 1095. i članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. – dalje: ZOO).

9. Sud prvog stupnja je na temelju svega navedenog, a polazeći od nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Žarka Rašića od 18. ožujka 2025. (stranica 43 – 44 spisa), zaključio da primjerena naknada tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, te za pretrpljenu imovinsku štetu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom iznosi 2.150,00 eura (od čega 2.000,00 eura na ime naknade neimovinske štete, a 150,00 eura na ime novčane naknade za tuđu pomoć i njegu). Kako je tuženik tužiteljici prije podnošenja tužbe u ovom premetu isplatio na ime naknade štete iznos od 801,00 eura, to je sud prvog stupnja iznos od 2.150,00 eura umanjio za iznos od 801,00 eura, što iznosi 1.349,00 eura. Stoga je sud prvog stupnja utvrdio da primjerena naknada tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, te za pretrpljenu imovinsku štetu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom iznosi 1.349,00 eura, te je stoga ovaj iznos tužiteljici i dosudio, dok je sud iz istih razloga, a kao neosnovan i previsoko postavljen odbio zahtjev tužiteljice u iznosu od 151,00 eura.

10. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tužiteljica u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

11. Odredbom članka 19. stavka 1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. navedenog članka određeno je da se pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

12. Odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. navedenog članka ZOO je određeno da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Ističe se da fizičke i duševne boli, strah, umanjenje životne aktivnosti nisu samostalni oblik (osnove) povrede prava osobnosti, već je riječ o činjenicama, kriterijima, odnosno mjerilima koje zajedno s okolnostima slučaja iz odredbe članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO, utječu na prosudbu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno do te mjere da bi oštećena osoba imala pravo na isplatu pravične novčane naknade.

14. Treba dodati kako je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020. zauzetim pravnim shvaćanjem izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete toga suda od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372- 11/02, na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, uz uputu da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (15. lipnja 2020.). Nadalje, orijentacijski kriteriji nisu pravila koja sud primjenjuje automatizmom i od kojih se ne bi smjelo odstupati, već orijentir koji mu može biti od pomoći pri ocjeni visine pravične novčane naknade, uvažavajući sve utvrđene odlučne činjenice u ovom predmetu.

15. Osnovano tužiteljica u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio visinu naknade neimovinske štete. Naime, vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, dosuđena naknada, s obzirom na težinu i vrstu povreda, istegnuća mišića vratne i slabinske kralješnice, te obzirom na trajno umanjenje životne sposobnosti u omjeru od 2%, trajanje i jačinu fizičkih bolova, straha, te sve druge okolnosti slučaja, iznos od 2.151,00 eura, prema shvaćanju ovog suda predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu članka 1100. ZOO. Tužiteljici pripada i naknada imovinske štete u iznosu od 150,00 eura, što je u ovom dijelu postupka nesporno. Kako je tuženik tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplatio iznos od 801,00 eura, i uz već dosuđenih 1.349,00 eura za ovaj vid štete, tužiteljici pripada daljnji iznos 151,00 eura te se stoga u tom dijelu odluka preinačava.

16. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članaka 154. stavka 5. i članka 155. stavka 1. ZPP.

17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tužiteljice djelomično odbiti i pobijanu presudu suda prvog stupnja potvrditi u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, odnosno, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, te na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP, žalbu tužiteljice uvažiti kao djelomično osnovanu i presudu preinačiti u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

18. Tužiteljica je osporavala pobijanu odluku u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, za ukupan iznos od 151,00 eura te u odnosu na troškove postupka, koji zahtjev predstavlja sporedno potraživanje. S obzirom na vrijednost predmeta žalbenog postupka, troškovi sastava žalbe, primjenom Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023.), iznose 31,25 bodova, odnosno 62,50 eura što uvećano za PDV 25% (u iznosu od 15,63 eura) iznosi 78,13 eura. Kako je tužiteljica sa žalbom u pogledu glavne stvari uspjela u cijelosti, dok nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu u pogledu troškova koji predstavljaju sporedno potraživanje, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP priznaju joj se troškovi žalbenog postupka u iznosu od 78,13 eura kojem iznosu valja pridodati zatraženi trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 26,54 eura, dakle, sveukupno tužiteljici pripada iznos od 104,67 eura, dok joj to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 236,87 eura u skladu s odredbama članaka 154. stavka 5., članka 155. stavka 1. i članka 166. stavka 2. ZPP ne pripada, tako da je primjenom navedenih odredaba odlučeno kao pod točkama III. i IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor