Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-213/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tomislava Aralice kao predsjednice vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i, Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici u Zagrebu, Gjure deželića 70/II, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović u Zagrebu, Radnička cesta 47, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4285/2023-26 od 8. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4285/2023-26 od 8. srpnja 2025. u točki I.I izreke.

II Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4285/2023-26 od 8. srpnja 2025. u točki II izreke.

III Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4285/2023-26 od 8. srpnja 2025., u dijelu točke I.II izreke kojom je prihvaćen zahtjev za isplatu glavnice u iznosu od 3.925,96 eura i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa glavnice od 3.925,96 eura kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4285/2023-26 od 8. srpnja 2025. u dijelu točke I.II izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 3.925,96 eura i to za iznos

5,69 od 31.10.2008.

8,62 od 31.12.2008.

10,68 od 2.2.2009.

11,61 od 2.3.2009.

9,04 od 31.3.2009.

9,53 od 30.4.2009.

5,60 od 1.6.2009.

2,70 od 30.6.2009.

3,47 od 31.7.2009.

5,00 od 31.8.2009.

4,87 od 30.9.2009.

3,32 od 2.11.2009.

6,22 od 30.11.2009.

8,54 od 31.12.2009.

11,84 od 1.2.2010.

11,09 od 1.3.2010.

15,57 od 31.3.2010.

14,72 od 30.4.2010.

17,06 od 1.6.2010.

30,72 od 30.6.2010.

27,76 od 2.8.2010.

36,79 od 31.8.2010.

33,67 od 30.9.2010.

28,65 od 2.11.2010.

39,23 od 30.11.2010.

52,09 od 31.12.2010

42,67 od 31.1.2011.

46,29 od 28.2.2011.

42,09 od 31.3.2011.

42,85 od 30.4.2011.

60,65 od 31.5.2011.

62,39 od 30.6.2011.

77,26 od 1.8.2011.

69,62 od 31.8.2011.

61,26 od 30.9.2011.

59,08 od 31.10.2011.

58,45 od 30.11.2011.

62,36 od 31.12.2011.

65,76 od 31.1.2012.

66,22 od 29.2.2012.

63,86 od 31.3.2012.

65,45 od 30.4.2012.

66,54 od 31.5.2012.

64,71 od 30.6.2012.

65,19 od 31.7.2012.

63,82 od 31.8.2012.

60,89 od 1.10.2012.

64,06 od 31.10.2012.

65,57 od 30.11.2012.

64,47 od 31.12.2012.

58,51 od 31.1.2013.

63,57 od 28.2.2013.

64,01 od 2.4.2013.

62,03 od 30.4.2013.

55,85 od 31.5.2013.

55,70 od 1.7.2013.

57,21 od 31.7.2013.

59,64 od 31.8.2013.

63,01 od 30.9.2013.

61,27 od 31.10.2013.

62,50 od 30.11.2013.

63,90 od 31.12.2013.

60,07 od 31.1.2014.

61,77 od 28.2.2014.

61,22 od 31.3.2014.

59,33 od 30.4.2014.

58,73 od 31.5.2014.

59,00 od 30.6.2014.

61,14 od 31.7.2014.

62,94 od 1.9.2014.

62,56 od 30.9.2014.

64,12 od 31.10.2014.

65,17 od 1.12.2014.

64,55 od 31.12.2014.

64,73 od 31.1.2015.

64,73 od 28.2.2015.

64,73 od 31.3.2015.

64,73 od 30.4.2015.

64,73 od 1.6.2015.

64,73 od 30.6.2015.

64,73 od 31.7.2015.

64,73 od 31.8.2015.

64,73 od 30.9.2015.

sve po stopi određenoj do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana i u točki III izreke i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđene su ništetnim odredbe ugovora o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 18. siječnja 2006. (u daljnjem tekstu ugovora o kreditu) sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditora (u daljnjem tekstu tuženik) u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu CHF (točka I.I izreke). Naloženo je tuženom da tužiteljici isplati iznos od 3.925,96 eura zajedno sa zateznim kamatama pobliže navedenim u točki I.II izreke prvostupanjske presude (točka I.II izreke) dok je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.056,10 eura sa zatraženim zateznim kamatama (točka II izreke). Nadalje naloženo je tuženiku da tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.270,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dana presuđenja pa do isplate (točka III izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude u točki II izreke i u odluci o troškovima postupka izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da sud drugog stupnja u cijelosti prihvati tuženi zahtjev odnosno da istu u odbijajućem dijelu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovno odlučivanje uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Protiv prvostupanjske presude u točkama I.I, I.II i III izreke i u odluci o troškovima postupka izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da sud drugog stupnja odbije tuženi zahtjev u cijelosti odnosno da istu u pobijanom dijelu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalbe stranaka djelomično su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, zahtjev za isplatu plaćenih iznosa po osnovi ništetnih dijelova ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u predmetnom potrošačkom ugovoru za koji je provedena konverzija sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK/15) kao i zahtjev za isplatu razlike glavnice kao nepriznatog iznosa umanjenja glavnice u provedenoj konverziji.

6. Pošavši u bitnom od utvrđenja da je tužiteljica kao korisnik kredita sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu kojim joj je odobren u kunskoj protuvrijednosti od 38.600,00 CHF s rokom otplate od 15 godina, da je tužiteljica ugovor zaključila u svojstvu potrošača i u potrošačke svrhe, da su tužiteljica i tuženik sklopili i dodatak ugovora o kreditu 3. veljače 2016. sukladno ZID ZPK na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita te regulirali konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, da sklapanje sporazuma o konverziji ne znači da tužiteljica nema pravo tražiti vraćanje preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi pod pretpostavkom da nije u potpunosti obeštećena iznosom priznatim prilikom konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, da pravila o konverziji ugovora o kreditu niti sam sporazum o konverziji nije uredio pitanje rješavanja preplaćenog temeljem ništetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF, tim više što tuženik u ovoj pravnoj stvari nije dokazao da bi se tužiteljica odrekla prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica veže za valutu CHF i ugovara obračun kamate u CHF za tužiteljicu kao prosječnog klijenta banka nepoštene i nerazumljive jer tužiteljici nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika za tužiteljicu kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF te da ta ugovorna odredba o valutnoj klauzuli predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika o kojoj se također nije pojedinačno pregovaralo, da je u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pod posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH u odluci Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. te je u navedenom postupku pravomoćno utvrđeno da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakonima o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 u daljnjem tekstu ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 u daljnjem tekstu ZZP/07), sud prvog stupnja utvrdio je, pozvavši se na naprijed navedene odredbe da su odredbe o valutnoj stopi ništetne te utvrdivši da tužiteljica ima pravo na povrat preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli te tužiteljici s tog naslova, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, dosudio iznos od 3.925,96 eura na ime preplate zbog rasta tečaja zbog valutne klauzule CHF između izvršenih uplata i iznosa koje bi uplatio da je tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, sve sa kamatama na pojedine iznose uz primjenu odredaba čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 u daljnjem tekstu: ZOO-a) i čl. 1111. ZOO, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbio.

7. U ovoj žalbenoj fazi između strankama je i dalje sporno je li u predmetni ugovor o kreditu inkorporirana odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, a time i ništetna, te postoji li obveza tuženika na isplatu preplaćenih iznosa, na ime stečenog bez osnove s naslova preplaćenih iznosa temeljem te ništetne odredbe unatoč sklopljenom sporazumu o konverziji kao i razlike glavnice kao nepriznatog iznosa umanjenja glavnice u provedenoj konverziji.

8. Suprotno žalbenim razlozima sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke u preostalom dijelu ne bi bilo moguće ispitati pa se u tom dijelu nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

9. Pravilnom primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP, sud prvog stupnja dopustio je preinaku tužbe za koju oduku je dao i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Naime, sud prvog stupnja dopustio je preinaku tužbe iz podneska od 17. travnja 2025. kojom je tužiteljica povisila svoj zahtjev budući to bez svoje krivnje nije mogla učiniti do zaključenja prethodnog postupka budući da je konačna visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek nakon provedenog financijskog vještačenja pa tako i tijek zateznih kamata. Za svoje utvrđenje o dopuštenosti preinaku sud prvog stupnja dao je jasne i valjane razloge koje žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u pitanje.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika vezani za stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare potraživanja, koje je u skladu s Objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., koje pravno shvaćanje je prihvaćeno i kroz sudsku praksu ovog suda. Valja navesti i da je svoj stav u odnosu na navedeno Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj je navedeno da su "…time sudska vijeća Vrhovnog suda ispunila ustavnu obvezu iz čl. 115. st. 3. Ustava da pored zakonskih pravila koja uređuju zastaru, primijene izravno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije i osiguraju da njihovo tumačenje zakona ne predstavlja neproporcionalno ograničenje prava na pristup sudu".

11. Na daljnje žalbene navode valja reći kako odredba čl. 502.c ZPP određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude.

12. Sudovi su u navedenim presudama donesenim u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženice, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita.

13.. Prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao dostatne i odlučne razloge o primjeni utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, pravilno utvrđujući da je tužiteljica predmetni ugovor o kreditu zaključila kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. ZZP/03 kao i da tuženik, na kojem je teret dokaza sukladno odredbi čl. 81. st. 4. istog Zakona, nije dokazao postojanje okolnosti koje bi isključile pretpostavke za primjenu direktnog učinka tih odluka u konkretnom slučaju, pa tako ni da je pregovarao sa tužiteljicom kao ni da bi ju u potpunosti informirao o svim mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF za buduće obveze.

14. Kako su odredbe o valutnoj klauzuli glavnice u CHF sadržajno izražene na način kao i one, koje su pravomoćnim presudama u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđene ništetnima te ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, to je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su iste ništetne.

15. I za svoje utvrđenje da pri izračunu visine tražbine nije moguće uzeti u obzir i tzv. negativne razlike iz vremena kad je tečaj bio niži od početno ugovorenoga sud prvog stupanja dao je valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja i koje žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u pitanje. Osim toga, promjenom tečaja CHF na niže od početnog nije došlo do povrede prava tužiteljice kao potrošača, tužiteljica nije ništa stekla bez osnove plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju pa ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju po osnovi takozvane "negativne razlike", a nastavno niti obveza tužiteljice na vraćanje, a time niti za uračunavanje iznosa takozvane "negativne razlike". Nadalje valja reći da tužiteljica, na čijoj strani ne postoji krivnja za ništetne odredbe ne može i nije odgovorna za štetu niti tuženik koji je kriv za sklapanje ništetnih odredbi može naknadu štete od tužiteljice osnovano potraživati. Stoga pozivanje na sudsku praksu koja je uvažila prigovor banke nema za posljedicu drukčiji ishod ove parnice, a niti je zbog "prihvaćanja financijskog izračuna" vještaka činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

16. Međutim valja i reći da nije sporno da je između stranaka zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu 18. ožujka 2016. kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK.

17. U oglednom postupku koji se vodio u [broj], odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava Vrhovni sud RH je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U- I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15.

18. ZID ZPK/15 predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, i njime je stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovoru. Stoga Dodatak ugovoru svoje izvorište ima u tom prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (u tom smislu i VSRH u rješenju P1/19 od 4. ožujka 2020.) pa se odredbe Dodatka zaključenog među parničnim strankama ne mogu ocijeniti nepoštenima niti posljedično ništetnima. Iako je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je odredbe unaprijed formulirao zakonodavac, a ne banka, pa se njegove odredbe ne mogu ocjenjivati jednako kao odredbe koje je unaprijed sastavio trgovac i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, što proizlazi iz odredbe čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP/14).

19. Odredbe Dodatka ugovoru koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/15 odraz su prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/15 zbog kojeg se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1 i 5. ZZP/14, važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka ugovoru pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

20. Odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

21. Nastavnom odredbom čl. 19.c st.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđeni otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. ovoga stavka, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate, 5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč. 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz toč. 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u toč. 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u toč. 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.

22. Nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Dodatka Ugovoru ne obvezuju tužiteljicu jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR. Parnične stranke su sklapanjem Dodatka ugovoru izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) uzeti u obračun konverzije na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom – ZID ZPK/15. Na trgovcu tj. banci je bila obveza da potrošaču ponudi sklapanje dodatka ugovora o kreditu čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, dok je potrošaču sklapanje takvog dodatka bilo ostavljeno na izbor, a u konkretnom slučaju tužitelj je kao potrošač prihvatio ponudu i Dodatak je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te izaziva pravne učinke.

23. Tako je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije.

24. Kraj činjenice da je tuženik postupio na temelju kogentnih odredbi ZID ZPK/15 jer je utvrđeno da je u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te su stranke suglasno utvrdile ukupno potraživanje tuženika na dan sklapanja Dodatka, razlike koje tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nisu (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat iznosa propisane člankom 1111. ZOO.

25. Primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o jednostranoj izmjeni stope redovne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, sa jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

26. Na taj način je valjano prestala obveza tuženika (čl. 160. st. 1. ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih dijelova odredbi iz ugovora o kreditu, a koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Budući da je tužiteljica kao korisnik kredita prihvatila konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Dodatka ugovoru sa tuženikom, nema više pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu, jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1 ZIP ZPK/15 uključuje i te uplate. Tužiteljica ne može zahtijevati ni iznos na ime razlike glavnice kao nepriznatog iznosa umanjenja glavnice u provedenoj konverziji odnosno razlike između neotplaćene (nedospjele) glavnice u CHF po početnom tečaju i neotplaćene glavnice u EUR po tečaju na dan konverzije 30. rujna 2015., jer je Dodatkom ugovoru, sukladno odredbi čl. 160. st. 1 ZOO, sporazumno postojeći ugovorni odnos na temelju osnovnog ugovora (ugovora o kreditu) izmijenjen u skladu s navedenim Dodatkom Ugovoru te je time postignut puni sporazum o novim kreditnim uvjetima.

27. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.925,96 eura na ime preplate po osnovi ništetnog dijela odredbe o valutnoj klauzuli u CHF zbog čega je valjalo preinačenjem prvostupanjske presude odbiti taj zahtjev primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP i odlučiti kao u izreci presude.

28.Tužiteljici jedino pripada pravo na zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba koje je tuženik uračunao prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze koje je tužiteljica preuzela sklapanjem Dodatka ugovora. Naime, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

29. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba uračunatih prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 u kojoj se ukazuje da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“, kao i u odluci Vrhovnog suda RH od 8. travnja 2025. broj Rev-925/2023-2.

30. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da izvršenom konverzijom kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije prestala obveza tuženika po osnovi ništetnih dijelova ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu, prvostupanjski sud nije utvrđivao u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatezne kamate u smislu čl. 1115. ZOO na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, u tom dijelu nisu ispunjeni uvjeti za preinačenje te je na temelju čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i odlučiti pod točki I izreke rješenja.

31. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnom zahtjevu valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka.

32. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice i žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovane i prvostupanjsku presudu djelomično potvrditi te odlučiti kao u točki I i II izreke ove presude, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP prvostupanjsku presudu djelomično preinačiti i odlučiti kao u točki III izreke ove presude te temeljem odredbe čl. 370. ZPP istu djelomično ukinuti i odlučiti kao u točki I izreke rješenja i u tom dijelu vratiti predmet sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

33. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 4. ZPP (točka II izreke rješenja).

34. U nastavku postupka prvostupanjski sud će izvesti predložene dokaze radi utvrđenja bitnih činjenica koje se odnose na razdoblje i u kojoj visini bi tužiteljici pripadale zatezne kamate pri tome imati u vidu da je radi utvrđenja tih odlučnih okolnosti potrebno izvršiti obračun zateznih kamata na način da se utvrdi i izračuna zatezna kamata na svaki pojedini iskazan više plaćeni iznos za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015. (obračunski dan konverzije). Dakle u obračunu je potrebno iskazati svaki pojedini iznos razlika kao i datum dospijeća tih iznosa (datum plaćanja). Na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja primijeniti će materijalno pravo vodeći računa o gore izloženim shvaćanjima, i potom donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica