Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3522/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mladenu Šegoti, odvjetnik u Rijeci, protiv prvo tuženika RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Berislavu Pavišiću, odvjetnik u Rijeci, drugo tužene FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i treće tuženika ČBU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Mati Prepelcu, odvjetnik u Zagrebu, radi pobijanja pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj P-2206/2023-35 od 11. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.,

p r e su d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj P-2206/2023-35 od 11. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Ugovor o kupoprodajni nekretnine od 19. svibnja 2016., koji su zaključili 1. tuženik s jedne strane i 2. i 3. tuženik s druge strane, gubi pravni učinak do visine tražbine tužiteljice utvrđene pravomoćnim i ovršnim presudama Općinskog suda u Puli posl. br. Pn-61/2017 točka I, od 3.10.2018., i posl. br. Pn-82/2019 od 10.07.2019.. II Tuženici od 1. do 3. dužni su dopustiti namirenja tražbine tužiteljice utvrđene pravomoćnim i ovršnim presudama Općinskog suda u Puli posl. br. Pn-61/2017 točka I, od 3.10.2018. i posl. br. Pn-82/2019 od 10.07.2019., prodajom nekretnine koja je gruntovno označena, Kč. br. [katastarska čestica] ZGR Kuća i dvorište u ukupnoj površini od 50 m2, koja nekretnina je upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana. III Nalaže se tuženima od 1. do 3. da tužiteljici naknade troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude prvog stupnja do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženima u roku od 15 (petnaest) dana naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka i to NB u iznosu od 4.500,00 € i tuženima ĆB i RBU u ukupnom iznosu od 9.625,00 €, dok se odbija preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

2. Presudu pobija tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe, preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz dosuđenje troškova postupka, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tužitelja, drugo i treće tuženi su podnijeli odgovor u kojem osporavaju osnovanost navoda žalbe i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev za pobijanje dužnikove pravne radnje i to ugovora o kupoprodaji, koji zahtjev je utemeljen na činjenicama da tužiteljica ima dospjelu tražbinu prema prvo tuženiku, koji je prodao nekretninu ovdje drugo i treće tuženima dana 19. svibnja 2016. iako je znao i mogao znati da poduzetom radnjom nanosi štetu tužiteljici budući nema druge imovine iz koje se njegova dospjela tražbina može namiriti.

7. Pretpostavke pobijanja kod naplatnog raspolaganja, o čemu je ovdje riječ propisuje odredba članka 67. stavka 1. ZOO. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

8. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima; da nije sporno da su prvo tuženik kao prodavatelja i drugo i treće tuženici kao kupci, zaključili kupoprodajni ugovor o prodaji sporne nekretnine; da su drugo i treće tužitelji, nakon kupnje predmetne nekretnine vršili ulaganja u istu; da su predmetnu nekretninu osigurali, te su ugovorili policu osiguranja; da otkad su kupili nekretninu u istoj borave preko ljeta; da iz iskaza treće tuženika ZB, kojeg je sud prihvatio kao logičnim i životnim, proizlazi da su on i supruga odlučili 2015. kupiti kuću u [adresa], da je on rođen u [adresa] i da svake godine dolaze u Hrvatsku; da su oko kupnje kuće, zatražili pomoć bratića treće tuženika, PB, koji ne poznaje prvo tuženika, već je do predmetne nekretnine došao na način da je pratio oglase agencija koje se bave prometom nekretnina; da je predmetna nekretnina kupljena preko agencije [obrt], te je dostavljen i ugovor o posredovanju između agencije i prvo tuženika; da je svjedok JB, suvlasnik predmetne agencije u svom iskazu naveo da je obveza agencije bila da temeljem kupoprodajnog ugovora i tabularne isprave ishodi prijenos prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, zatraži i ishodi prijenos vlasnika priključaka ne električnoj mreži i vodovodu, te da dozvoljava da se radi o pogrešci agencije, što je od zaključenja kupoprodaje do upisa drugo i treće tuženika u zemljišnu knjigu prošlo više od četiri godine.

9. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da trećim osobama (drugo i treće tuženima) nije moglo biti poznato da prvo tuženik sklapanjem kupoprodajnog ugovora nanosi štetu tužiteljici kao vjerovniku, a tužiteljica tijekom postupka nije niti dokazala da bi drugo i treće tuženi o tome imali saznanja. S tim u vezi, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 67. st. 1. ZOO.

10. Tuženici osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da nije životno da bi drugo i treće tuženi čekali 4 godine da se uknjiže kao vlasnici kuće koju su kupili, da su se upisali tek kad je nekretnina bila ugrožena ovrhom, pa stoga žaliteljica smatra da je to bio dogovor svih tuženika kako bi se tužiteljicu onemogućilo u naplati svoje tražbine. Nadalje, žaliteljica navodi kako su iskazi treće tuženika i svjedoka JB suprotni u odnosu na cijenu predmetne nekretnine. JB je naveo kako je nekretnina prodana za 120.000,00 Eur, kako je navedeno u ugovoru, dok je treće tuženi naveo kako je prodavatelj, ovdje prvo tuženik, tražio 210.000,00 Eur, a cijena je smanjena na 190.000,00 Eur.

11. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

12. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

13. Prema odredbi čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/22 i 156/22) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (st. 2.)

14. Prema odredbi čl. 67. st. 1. ZOO, naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetom radnjom nanosi štetu vjerovniku i ako je trećoj osobi to bilo ili moglo biti poznato.

15. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio, da rezultati raspravljanja ne daju uporište za zaključak o prijevarnom ponašanju drugo i treće tuženika, odnosno, za zaključak da im je bilo poznato ili da im je moglo biti poznato da je prvo tuženik u vrijeme sklapanja ugovora znao ili mogao znati da sklapanjem toga ugovora nanosi štetu tužiteljici kao svom vjerovniku.

U tom kontekstu, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da za pobijanje pravnih radnji prvo tuženika, kao tužiteljičinog dužnika, nisu ostvarene propisane zakonske pretpostavke.

16. Žalbeni navodi tužitelja se ne mogu prihvatiti. Naime, valja navesti da je prvostupanjski sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odlučio pravilno primjenom odredbe čl. 67. st. 1. ZOO. Tijekom postupka je utvrđeno da drugo i treće tuženi nisu imali saznanja o tome da prvo tuženik, sklapanjem kupoprodajnog ugovora nanosi štetu tužiteljici kao vjerovniku, a tužiteljica tijekom postupka nije niti dokazala da bi drugo i treće tuženi o tome imali saznanja. Sama činjenica da su se u zemljišnu knjigu upisali četiri godine nakon što je zaključen kupoprodajni ugovor, ne dovodi u sumnju njihovu dobru vjeru prilikom kupnje predmetne nekretnine. Naime, i sam svjedok JB, jedna od suvlasnika agencije koja je posredovala prilikom kupnje je iskazao da dozvoljava da se radi o njegovoj pogrešci ili pogrešci agencije, jer je obveza agencije bila da ishodi između ostalog i upis u zemljišnu knjigu. No sama činjenica da su se drugo i treće tuženi u zemljišnu knjigu upisali četiri godine nakon što je zaključen kupoprodajni ugovor, ne dovodi u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da oni nisu imali saznanja o tome da prvo tuženik, sklapanjem kupoprodajnog ugovora nanosi štetu tužiteljici kao vjerovniku

17. Na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev utvrdivši kako u konkretnom slučaju nije ispunjena posebna pretpostavka iz čl. 67. st. 1. ZOO, da je trećim osobama, ovdje drugo i treće tuženima bilo poznato da prvo tuženik svojim raspolaganjem, odnosno prodajom svoje nekretnine nanosi štetu tužiteljici.

18. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi, tako i visini troškova koji su dosuđeni.

19. Slijedom navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

20. O troškovima odgovora na žalbu odlučeno je osnovom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za ovaj postupak.

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis