Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-750/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari I.-tužiteljice UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. -tužiteljice GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić&Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi I.-tužiteljice i II.-tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2701/2019-46 od 16. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn- 2701/2019-46 od 16. listopada 2025. te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II. O zahtjevu I.-tužiteljice UH i II.-tužiteljice GH za naknadu troška žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2701/2019- 46 od 16. listopada 2025. pod stavkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev I. - tužiteljice i II.-tužiteljice koji glasi:
„Tuženik je dužan isplatiti tužiteljici iznos od 2.420,00 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 09. 05. 2018. pa do isplate po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Nalaže se tuženiku da II-tužiteljici isplati na ime nesporne naknade štete iznos 800 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.02.2018. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Tuženik je dužan isplatiti I-tužiteljici i II-tužiteljici prouzročeni trošak postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Tuženik je dužan isplatiti I-tužiteljici i II-tužiteljici prouzročeni trošak postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine.“
Stavkom II. izreke naloženo je I. -tužiteljici i II.-tužiteljici solidarno naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.562,50 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2025. pa do isplate.
2. Protiv navedene presude žale se I.-tužiteljica i II.-tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlažu pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba I.-tužiteljice i II.-tužiteljice je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev I.-tužiteljice prema tuženiku radi naknade neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 2.420,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. svibnja 2018. pa do isplate, te zahtjev II. -tužiteljice prema tuženiku radi naknade imovinske štete nastale na vozilu u njezinom vlasništvu u iznosu od 800,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2018. pa do isplate (tužiteljice su konačno postavljeni tužbeni zahtjev postavile podneskom od 2. rujna 2024.). Tužiteljice naknadu štete potražuju od tuženika navodeći da je njegov osiguranik IH odgovoran za prometnu nezgodu koja se dogodila u Zagrebu 1. veljače 2018., a u kojoj im je nastala predmetna šteta.
5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza u predmetnom postupku utvrdio sljedeće:
- da se 1. veljače 2018. u Zagrebu dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastradala I.-tužiteljica, te u kojoj je nastala šteta na vozilu u vlasništvu II. -tužiteljice,
- da je u predmetnom postupku sporna odgovornost osiguranika tuženika,
- da tuženik tvrdi da je I.-tužiteljica na raskrižju prošla kroz crveno svjetlo i time uzrokovala prometnu nezgodu,
- da iz iskaza osiguranika tuženika IH proizlazi da je on imao upaljeno zeleno svjetlo na semaforu, a što potvrđuje i svjedokinja RH koja je bila suvozač u vozilu IH,
- da I.-tužiteljica u svom iskazu navodi da je njoj bilo upaljeno zeleno svjetlo, da je vozila negdje oko 50 km/h, a da je vozilu IH bilo upaljeno crveno svjetlo na raskrižju kada je njoj bilo upaljeno zeleno svjetlo,
- da je u predmetnom postupku proveden uviđaj na licu mjesta sa prometnim vještakom NH, I.-tužiteljicom, punomoćnicima stranaka i svjedokom AH,
- da je nakon uviđaja prometni vještak NH sačinio nalaz i mišljenje u kojem je naveo da se mjesto prometne nezgode nalazi na križanju dva kolnika s dvije prometne trake u oba smjera na kojem je promet reguliran svjetlosnim znakovima (semaforima) koji su bili u funkciji, da je maksimalna brzina određena prometnim pravilom i da iznosi 50 km/h, da uslijed nedostatka materijalnih tragova točno mjesto sudara dva vozila tehničkim putem nije moguće utvrditi, da se, prema pokazivanju I.- tužiteljice i svjedoka AH na rekonstrukciji događaja, vozilo kojim je upravljala I.-tužiteljica kretalo desnom prometnom trakom za ravno [adresa] u smjeru sjevera, dok se osobno vozilo osiguranika tuženika kretalo također svojim prometnim trakom [adresa] dolazeći vozilu kojim je upravljala I.-tužiteljica s desne strane, da se, cijeneći nastala oštećenja na oba vozila kao i pokazivanjem na rekonstrukciji, mjesto sudara nalazi na sjecištu pravca kretanja oba vozila, da je do sudara došlo prednjim dijelom osobnog vozila „Renault„ kojim je upravljao osiguranik tuženika u prednju desnu bočnu stranicu vozila kojim je upravljala I.-tužiteljica, nakon čega je vozilo kojim je upravljala I.-tužiteljica odbačeno u svoju lijevu stranu prema sjeverozapadnom dijelu križanja,
- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka NH nadalje proizlazi da točan položaj oba vozila u odnosu na širinu svoje prometne trake tehničkim putem nije moguće utvrditi, kao i da tehničkim putem nije moguće utvrditi koje je od navedenih vozila ušlo u križanje na crveno, a koje na zeleno svjetlo,
- da su nalaz i mišljenje vještaka NH sačinjeni stručno prema pravilima prometne struke, te da nije bilo primjedbi stranaka na nalaz i mišljenje prometnog vještaka.
7. Prvostupanjski sud je zaključio da je iskaz I.-tužiteljice neistinit, a da su iskazi osiguranika tuženika IH i svjedokinje RH logični, životni i istiniti, pa da, s obzirom na navedeno, tužiteljice nisu dokazale krivnju osiguranika tuženika (da je on imao upaljeno crveno svjetlo na semaforu i da je prolaskom kroz crveno uzrokovao prometnu nezgodu), slijedom čega da je valjalo odbiti tužbeni zahtjev I.- tužiteljice za naknadu neimovinske štete, a II.-tužiteljice za naknadu imovinske štete na vozilu, jer se u ovom slučaju primjenjuje čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), prema kojem se vlasnik stvari (u ovom slučaju tuženik kao osiguranik) oslobađa od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.
8. Međutim, osnovano I.-tužiteljica i II.-tužiteljica u žalbi ističu da je činjenično stanje u predmetnom postupku ostalo nepotpuno utvrđeno.
9. Naime, u situaciji kada iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da isti ne može sa sigurnošću utvrditi tko je na raskrižju prošao kroz crveno svjetlo i uzrokovao prometnu nezgodu, te kada o navedenom postoje suprotni iskazi I. -tužiteljice, s jedne strane, i osiguranika tuženika te suvozačice u automobilu osiguranika tuženika, s druge strane, ključni su iskazi nepristranih svjedoka očevidaca konkretnog štetnog događaja za utvrđenje (ne)postojanja odgovornosti osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj.
10. Svjedok AH prisustvovao je uviđaju održanom na licu mjesta 29. studenog 2021. u prisutnosti sudske komisije, punomoćnika tužiteljica, I. -tužiteljice, i sudskog vještaka, saslušan je prilikom provođenja uviđaja na licu mjesta, te je sudskoj komisiji iskazivao o tome da se konkretnog dana vozio [adresa], treći u koloni vozila, prema raskrižju [adresa] gdje su postavljeni semafori, da se za njegov smjer kretanja palilo crveno svjetlo, da je smanjio gas, da su se vozila ispred njega kretala i da se odjednom čuo udarac, da je jedno vozilo ispred njega udarilo vozilo koje je dolazilo iz [adresa], a da je drugo vozilo ispred njega stalo na semaforu kao i on sam, da je odmah napustio lice mjesta jer se žurio liječniku, a da se kasnije javio kao svjedok kada je vidio oglas na ormaru za reguliranje semafora, da I.-tužiteljicu ne poznaje od ranije, da je vidio da je automobil koji je udario I.-tužiteljicu prošao kroz crveno svjetlo, te da je išao na policiju u [adresa] na davanje iskaza povodom predmetne prometne nezgode.
11. Međutim, prvostupanjski sud iskaz svjedoka AH, nezainteresiranog za ishod predmetnog spora, uopće nije uzeo u obzir prilikom donošenja pobijane presude, iako je navedeni svjedok sudjelovao na uviđaju održanom na licu mjesta 29. studenog 2021. te je sudskoj komisiji iskazivao da je kao očevidac štetnog događaja „vidio da je auto koji je udario I.-tužiteljicu prošao kroz crveno svjetlo“, iz čega proizlazi da je osiguranik tuženika prošao kroz crveno svjetlo na raskrižju, a što tvrdi i I.-tužiteljica u svom iskazu.
12. S druge strane, tuženik je u predmetnom postupku predlagao saslušanje svjedokinje ĆH kao očevidca predmetne prometne nezgode. Iz predmetnog spisa proizlazi da na ročište održano 4. rujna 2025. svjedokinja ĆH, iako uredno pozvana, nije pristupila, međutim, tuženik je na tom ročištu (na kojem je zaključena glavna rasprava) ustrajao u saslušanju navedene svjedokinje i predlagao da se ista sasluša uz prijetnju novčane kazne i privođenja, no prvostupanjski sud nije postupio po prijedlogu tuženika, očito smatrajući da iskaz navedene svjedokinje nije presudan za utvrđivanje (ne)postojanja odgovornosti osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj, iako je upravo iskaz nepristranog očevidca konkretnog štetnog događaja ključan za utvrđivanje odlučnih činjenica u predmetnom postupku.
13. Kako je, dakle, u predmetnom postupku činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, tako je valjalo, imajući pritom u vidu i da odluka o trošku parničnog postupka u ovom predmetu ovisi o uspjehu stranaka u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz čl. 154. st. 1., 2. i 5. ZPP-a, primjenom odredbe iz čl. 370. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.
14. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će ispraviti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, sve kako bi mogao donijeti pravilnu i zakonitu odluku.
15. Odluka o zahtjevu I.-tužiteljice i II.-tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 17. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Grgić
