Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5293/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari prvotužitelja ŠV, OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja OV, OIB [osobni identifikacijski broj] i trećetužitelja ZV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Asja Piplović, odvjetnica u Bujama-Buie, protiv tuženika Landes-Hypothekenbank Steiermark Ag, OIB 33631069813, iz Austrije, Graz, Radetzkystrasse 15-17, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi prvo, drugo i trećetužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo posl. broj P-661/2020-61 od 9. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvo, drugo i trećetužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo posl. broj P- 661/2020-61 od 9. ožujka 2021. pod točkom I. i II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.989,58 eura sa zateznim kamatama.

II. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pod točkom I. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: "1. Utvrđuje se da je ugovor o kreditu s obročnom otplatom [broj] od 16.01.2006. g. i sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini ovjeren pod posl. br. OU-84/2006 dana 19.01.2006. g. kao pravnom posljedicom ovog ugovora, ovjeren kod javne bilježnice iz Rijeke Vesne Čuzel kao javnobilježnički akt, sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i založnih dužnika i tužene kao davatelja kredita i založnog vjerovnika su ništetni i bez pravnog učinka.

2. Nalaže se ZK odjelu Poreč, Općinskog suda u Puli, brisanje upisanog tereta tj. založnog prava upisanog u korist tužene te se ima brisati upisano založno pravo upisano na temelju sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini radi osiguranja tražbine u iznosu od 168.000,00 eur-a na nekretninama prvotužitelja i to upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] ZGR u naravi kuća i štala sa 350 m2, k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište sa 270 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica sa 100 m2 sve upisano u ZK odjelu Poreč, naslovnog suda ZK odjel Poreč, pod poslovnim brojem Z-350/2006 od 23.01.2006.

3. Nalaže se tuženoj da izvrši povrat više uplaćenog novčanog iznosa sa osnova uplaćenih rata za otplatu kredita od isplaćenog novčanog iznosa kredita dužnicima po ugovoru o kreditu s obročnom otplatom od 16.01.2006. g. u visini od 60.000,00 eura sve na račun tužitelja u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Pod točkom II. izreke odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 22.525,00 kn (2.989,58 eura) sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. i II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tužiteljima naloženo da plate parnični trošak žale se tužitelji zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbe tuženik se protivi navodima istih, predlaže da se žalbe odbiju te traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su ugovor o kreditu s obročnom otplatom račun broj 70136738001 od 16. siječnja 2006. i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini ovjeren pod posl. br. OU-84/2006 dana 19. siječnja 2006., sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i založnih dužnika i tuženika kao davatelja kredita i založnog vjerovnika ništetni i bez pravnog učinka i da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu [adresa], Općinskog suda u Puli, brisanje upisanog tereta tj. založnog prava upisanog u korist tuženika na temelju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini radi osiguranja tražbine u iznosu od 168.000,00 eura na nekretninama prvotužitelja i to upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] ZGR u naravi kuća i štala sa 350 m2, k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište sa 270 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica sa 100 m2 sve upisano u ..., naslovnog suda ... te da se naloži tuženiku da izvrši povrat više uplaćenog novčanog iznosa sa osnova uplaćenih rata za otplatu kredita od isplaćenog novčanog iznosa kredita dužnicima po ugovoru o kreditu s obročnom otplatom od 16. siječnja 2006. u visini od 60.000,00 eura.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije ustanovio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), kao niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koji u žalbi upiru tužitelji jer je sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

- da je uvidom u Ugovor o kreditu s obročnom otplatom račun br. 70136738001 od 16. siječnja 2006. (list 6-13 spisa i list 6 do 7 spisa javnog bilježnika Vesne Ćuzele) utvrđeno da su tužitelji, kao korisnici kredita, s tuženikom, kao davateljem kredita, sklopili ugovor navedenog naslova,

- da je tim ugovorom dat kredit u visini od 120.000,00 eura, s kamatnom stopom od 7,25 % i zateznom kamatom od 5 %,

- da je uvidom u navedeni ugovor o kreditu utvrđeno i da njegov sadržaj predstavljaju i Opći uvjeti poslovanja, a uvidom u Opće uvjete poslovanja kreditne institucije utvrđeno je da se na sve pravne odnose između klijenata i kreditne institucije primjenjuje austrijsko pravo (čl. 20.),

- da je uvidom u Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (hipoteka) (list 14-19 spisa i list 1 do 5 i 10 spisa javnog bilježnika Vesne Ćuzele) utvrđeno da su ovaj sporazum sklopili tuženik, kao vjerovnik, drugotužitelj kao korisnik kredita, trećetužitelj kao korisnik kredita i prvotužitelj kao korisnik kredita i založni dužnik,

- da je sporazum datiran sa 17. siječnja 2006,

- da su tužitelji taj sporazum, kao i ugovor o kreditu s obročnom otplatom podnijeli na potvrdu – solemnizaciju javnom bilježniku Vesni Čuzeli, iz Rijeke, koja ih je dana 19. siječnja 2006. pred tužiteljima solemnizirala,

- da je navedenim sporazumom, radi osiguranja kredita, prvotužitelj kao založni dužnik, dao u zalog nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. zgr. [katastarska čestica], koja je označena kao kuća i štala sa 350 m2, k. č. br. [katastarska čestica], koja je označena kao dvorište sa 270 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], koja je označena kao oranica sa 100 m2,

- da je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno da je na temelju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na navedenim nekretninama uknjižen zalog u iznosu od 168.000,00 eura, uz pripadajuće kamate, naknade i troškove prema sporazumu u korist tuženika,

- da je nesporno da je tuženik pokrenuo ovršni postupak koji se kod ovog suda, kod Stalne službe u Bujama-Buie vodi pod posl. br. Ovr-8028/2016, prijedlogom za ovrhu na cjelokupnoj imovini tužitelja, njihovim novčanim sredstvima i pokretninama i da je zatražio iseljenje iz kuće tužitelja, prijedlogom za ovrhu od 21. prosinca 2016.,

- da je uvidom u dopis Hrvatske narodne banke od 12. studenog 2018. utvrđeno da tuženik u razdoblju od 2006. do 2013. nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za rad na području Republike Hrvatske,

- da je u Ugovoru o kreditu s obročnom otplatom od 16. siječnja 2006. navedeno da je isti sklopljen u Grazu, dakle, u Austriji,

- da je saslušanjem svjedoka BV i drugotužitelja (list 250 spisa) utvrđeno da su stranke o sklapanju ugovora o kreditu pregovarale, i to samo jednom, u Hrvatskoj, da je ugovor sastavljen od strane tuženika, da je ugovor od strane tuženika potpisan u Austriji (drugotužitelj to pretpostavlja) i da je isplata izvršena iz Austrije, i to veći dio na račun u Hrvatskoj, a manji dio na ruke u Austriji,

- da su svjedok i drugotužitelj pred sudom dali neposredno uvjerljive i međusobno neproturječne iskaze, na koje nije bilo prigovora, pa sud njihove iskaze prihvaća,

- da prema mišljenju prvostupanjskog suda nema osnove za utvrđenje da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u Republici Hrvatskoj,

- da je sjedište tuženika bilo u Grazu, dakle, u Austriji, gdje je ugovor o kreditu sastavljen, potpisan od strane tuženika i otkuda je izvršena isplata, a u Republici Hrvatskoj je samo potpisan od strane tužitelja i solemniziran, te od strane tužitelja potpisan i solemniziran sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (hipoteka),

- da nije utvrđeno da je tuženik preko posrednika sklopio ugovor o kreditu (to ne proizlazi niti iz jednog od izvedenih dokaza),

- da se prema čl. 252. st. 2. Zakona o obveznim odnosima smatra se da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište, odnosno, prebivalište u trenutku davanja ponude (s obzirom da nije propisano da se može dokazivati suprotno, radi se o neoborivoj predmnjevi),

- da se iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu može zaključiti da je ponudu koja sadrži sve bitne sastojke mogao dati kreditor, a ne korisnik kredita,

- da imajući u vidu sve navedeno prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u Austriji,

- da sve da je predmetni ugovor o kreditu i sklopljen na području Republike Hrvatske, te da u ovom sporu treba primijeniti hrvatsko pravo, na što se tužitelji pozivaju, da isti ugovor, neovisno o tome što tuženik u razdoblju njegova sklapanja nije imao odobrenje HNB-a za rad na području Republike Hrvatske, ne bi bio ništetan,

- da iako je sklapanje ugovora o kreditu bilo zabranjeno stranim bankarskim institucijama koje nisu imale odobrenje za pružanje takvih usluga u Republike

Hrvatske, takvi ugovori nisu ništetni,

- da takva posljedica nije bila propisana Zakonom o bankama, niti Zakonom o kreditnim institucijama sve do 30. rujna 2015., kada je takva posljedica propisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.,

- da se na sporni odnos ne mogu primjenjivati odredbe Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine“, broj 72/2017.), s obzirom da je taj zakon Sud Europske unije u Luksemburgu svojom presudom u predmetu C-630/17 od 14. veljače 2019. utvrdio protivnim pravu Europske unije, a koje pravo je iznad nacionalnog zakonodavstva i obvezujuće za Republiku Hrvatsku,

- da to što su sporni ugovor o kreditu i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (hipoteka) solemnizirani samo pred tužiteljima nije razlog ništetnosti u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima jer solemnizacija ovih pravnih poslova nije potrebna za njihovu pravnu valjanost, a prema čl. 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu isprave o pravnom poslu mogu kod javnog bilježnika potvrditi svi sudionici pravnog posla ili neki od njih,

- da činjenice na koje ukazuju tužitelji u tužbi nemaju za posljedicu ništetnost prema § 879. Općeg građanskog zakonika (Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB), zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017.), kao mjerodavnom pravu koje se u konkretnom slučaju, sukladno čl. 19. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ 53/1991., 88/2001. i 101/2017.) i navedenim Općim uvjetima poslovanja kreditne institucije, imaju primijeniti na sporni pravni odnos, koja odredba određuje da je ništav ugovor koji je protivan zakonskoj zabrani ili moralu, a na što se tužitelji ni ne pozivaju u tužbi,

- da slijedom svega navedenog nije utvrđena ništetnost spornog ugovora o kreditu, kao ni ništetnost spornog sporazuma o zasnivanju založnog prava,

- da tužitelji svoj zahtjev da se tuženiku naloži da tužiteljima izvrši povrat više uplaćenog novčanog iznosa s osnova uplaćenih rata za otplatu kredita od isplaćenog novčanog iznosa kredita tužiteljima po spornom ugovoru o kreditu u visini od 60.000,00 eura temelje tek na tvrdnji da su tužitelji do dana podnošenja tužbe u cijelosti isplatili primljeni iznos kredita u visini od 120.000,00 eura, te preplatili ovaj iznos u visini od 60.000,00 eura,

- da su radi utvrđenja ovih činjenica predložili izvod s računa, preslik uplatnica "po potrebi" i rješenja o ovrsi, koje dokaze nisu podnijeli sudu),

- da tužitelji nisu konkretizirali koliki su točan iznos kredita bili dužni vratiti (budući da su uz glavnicu bili obvezni vratiti i kamate) i kada su ga to točno vratili i u kojem iznosu, a što je temeljna pretpostavka za utvrđivanje da su iznos kredita preplatili za 60.000,00 eura.

8. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tužitelji navodima žalbe nisu s uspjehom osporili, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tužitelja takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

9. Žalbeni navodi tužitelja o retroaktivnoj primjeni odredbe članka 19.j. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016., 128/2022., 156/2023., dalje: ZPK), kojom je propisana ništetnost ugovora o kreditu koji je sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, i na one ugovore koji su sklopljeni prije 30. rujna 2015., kada je ta odredba stupila na snagu, su neodlučni za odluku u konkretnoj pravnoj stvari u kojoj tužitelji nemaju status potrošača prema ZPK, s obzirom da je predmet spora zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu koji je tužiteljima odobren u iznosu od 168.000,00 eura, a odredbom članka 3. stavak 1. ZPK je izričito propisano da se taj Zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji obuhvaćaju iznos kredita veći od 1.000.000,00 kn (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revd 2626/2020-2 od 2. prosinca 2020.).

10. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti navode tužitelja o primjeni Haške konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava od 5.listopada 1961. koja je od strane Republike Hrvatske notificirana 8.listopada 1991. i Zakona o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu (SI.I.SFRJ 06/73, „Narodne novine“ 53/1991. koji je na snazi od 08. listopada 1991. odnosno Zakona o preuzimanju Zakona o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu („Narodne novine“ broj 53/1991.) s obzirom da takvi navodi ne proizlaze iz sadržaja spisa. Pri tome treba istaći da prema odredbi čl. 186. st. 3. ZPP sud nije vezan pravnom osnovom koju je tužitelj istakao u tužbi, odnosno tijekom trajanja postupka, no polazeći od odredbe čl. 7. ZPP u kojoj je sadržano načelo stranačke istine te u skladu s tim sud je vezan činjenicama na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i od tužitelja predloženim dokazima, pa proizlazi da je pri odlučivanju o zahtjevu tužitelja sud ocjenu pravne osnovanosti tužiteljevog zahtjeva mogao procjenjivati samo u okviru činjenica i dokaza ponuđenih od tužitelja, a bez mogućnosti po službenoj dužnosti utvrđivanja određenih činjenica i provođenja u tom pravcu dokaza, mimo prijedloga tužitelja (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1327-19 od 9. travnja 2019.).

11. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na utvrđenje mjesta sklapanja ugovora, apostrofirajući svoje tvrdnje da je ugovor sklopljen u Republici Hrvatskoj, valja reći da su isti navodi u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski proveo sve dokaze koje su stranke predložile te je dao jasne i valjane razloge glede ocjene provedenih dokaza, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud. Pri čemu je prvostupanjski sud obrazložio i neosnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnosti i u slučaju da je ugovor sklopljen na području Republike Hrvatske.

12. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Prvostupanjski sud je raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Suprotni žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

13. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini (čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP), time da tužitelji određeno niti ne prigovaraju broju i vrstama radnji za koje je tuženiku dosuđen trošak.

14. Slijedom svega navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe je odbijen jer sa žalbom nisu uspjeli (čl. 154. st. 1. ZPP).

16. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen s obzirom da ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

17. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/2022. i 88/2022. - dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura), te uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj