Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-959/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1841/2025-4 od 5. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice ĆG kao neosnovana i potvrđuje se presuda na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1841/2025-4 od 5. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice ĆG za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 575,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1841/2025-4 od 5. siječnja 2026. naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 3.000,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 30. lipnja 2025. do isplate (točka I. prvostupanjske presude) te je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 614,68 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 5. siječnja 2026. do isplate (točka II. prvostupanjske presude).

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužiteljica ističe kako je dovedena u zabludu, budući da joj tuženik nije isplatio nesporni iznos naknade štete od 2.783,90 EUR. Naime, priznanje tužbenog zahtjeva bez da je tužiteljici isplaćen nesporni iznos naknade štete predstavlja nedopušteno raspolaganje stranaka, budući da je priznanjem tužbenog zahtjeva tužiteljici onemogućeno da joj se isplati pravični iznos naknade štete. Tužiteljica predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 575,00 EUR.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužiteljice. Ističe kako je ovlašten priznati tužbeni zahtjev, a kako je tužiteljica trebala voditi računa o onome što potražuje. Predlaže odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Naime, predmetni postupak je pokrenut tužbom tužiteljice (list 1-3 spisa) u kojoj ističe kako je prijavila štetu tuženiku te da je potom tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici iznos od 2.783,90 EUR. Međutim, time nije u cijelosti nadoknađena šteta tužiteljici te stoga potražuje daljnji iznos od 3.000,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom.

6. Nakon što je tužba tužiteljice dostavljena tuženiku na odgovor, tuženik je odmah u cijelosti priznao tužbeni zahtjev (list 34 spisa), a prvostupanjski sud potom donosi presudu na temelju priznanja.

7. Sukladno čl. 353. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno odricanju, dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

8. Premda je presuda na temelju priznanja donesena u njenu korist, tužiteljica ima pravni interes za podnošenje žalbe protiv prvostupanjske presude u slučajevima kada žalbenim navodima osporava priznanje tuženika kao nedopušteno raspolaganje iz čl. 3. st. 3. ZPP-a.

9. Dakle, tužiteljica svojim žalbenim navodima upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP-a, ističući da se pobijana odluka temelji na priznanju tuženika koje predstavlja nedopušteno raspolaganje.

10. Međutim, u konkretnom slučaju priznanje tuženika nije nedopušteno raspolaganje u smislu čl. 3. st. 3. ZPP-a.

11. Naime, tužiteljica je imala mogućnost tražiti veći iznos nego što je tražila u tužbi te je određivanje visine tužbenog zahtjeva procesna dispozicija tužiteljice. Činjenica da je tužiteljica tužbom tražila manji iznos od iznosa za kojeg smatra da joj pripada ne može predstavljati prepreku tuženiku da prizna tako specificirani tužbeni zahtjev.

12. Nakon što je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev u iznosu od 3.000,00 EUR, tuženik je potom priznao takav tužbeni zahtjev, a radi čega je prvostupanjski sud donio presudu na temelju priznanja u smislu čl. 331. ZPP-a.

13. Slijedom svega navedenog, ne može se zaključiti da je priznanje tuženika nedopušteno raspolaganje. Naime, tuženik je priznao tužbeni zahtjev u visini kakvu je odredila upravo tužiteljica, a tužiteljica je imala mogućnost zahtijevati viši iznos od utuženog, ali je to propustila uraditi.

14. Tužiteljica ističe kako joj tuženik nije isplatio nesporni iznos od 2.783,90 EUR, međutim, u činjeničnim navodima tužbe je isticala upravo suprotno. Žalbeni navod da tužiteljici nije isplaćen nesporni iznos od 2.783,90 EUR i da je radi toga dovedena u zabludu predstavlja žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a radi takvog razloga se ne može podnijeti žalba protiv presude na temelju priznanja, sve u smislu čl. 353. st. 3. ZPP-a.

15. Zbog svega navedenog, žalbeni navodi tužiteljice se ne mogu prihvatiti.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

17. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspjela. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić