Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-472/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ERSTE CARD CLUB d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 6, OIB: 85941596441, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ČN, [adresa], (prije: [adresa]) OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Plavšić, odvjetnik u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-104/2023- 9 od 5. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ERSTE CARD CLUB d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-104/2023-9 od 5. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja ERSTE CARD CLUB d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 567,33 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alena Vajcl iz [adresa], br. Ovrv-610/2023, UPP/OS Ovrv- 83/2013 ukida se u cijelosti te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalože se tuženiku DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju ERSTE CARD CLUB d.o.o., OIB: 85941596441, Ulica Frana Folnegovića 6, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 5405597910, namiri tražbinu u iznosu od 7.994,56 EUR / 60.235,01 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 13.11.2019. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 235,14 EUR / 1.771,66 HRK obračunatom do 12.11.2019., u roku 8 dana.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 622,14 eura / 4.687,50 kuna.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 560,91 eura / 4.226,18 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iste teku od dana presuđenja tj. od 5. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 01. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv točaka I., II. i III. prvostupanjske presude, tj. protiv prvostupanjske presude u cijelosti, žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio prigovor zastare kojeg je istaknuo tuženik. Naime, u konkretnom predmetu je riječ o ugovoru o nalogu, a tražbine iz takvih ugovora zastarijevaju u roku od 5 godina. Prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio da je riječ o tražbini iz trgovačkog ugovora, međutim, tuženik nije pravna nego fizička osoba. Dakle, ne primjenjuje se zastarni rok od 3 godine. Naposljetku, tužitelj ističe kako prvostupanjski sud nije obrazložio kako je utvrdio dospijeće tražbine. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 567,33 EUR.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.994,56 EUR (60.235,01 kuna), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 13. studenog 2019. do isplate, a predmetno potraživanje se odnosi na potrošnju po Visa Business Revolving kreditnoj kartici.

7. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj:

112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje u tekstu: OZ). Ovršni postupak je potom nastavljen kao parnični postupak povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ.

7.1. Naime, predmetni postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a na temelju kojeg prijedloga je Javni bilježnik Alen Vajcl iz Vinkovaca donio rješenje o ovrsi. Nakon što je ovršenik, tj. tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, predmetni je postupak potom nastavljen kao parnični postupak za izdavanje platnog naloga, sve u smislu čl. 58. st. 3. OZ-a.

8. Prvostupanjski sud je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te je odbio tužbeni zahtjev, sve u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a, s obrazloženjem da je potraživanje tužitelja zastarjelo.

9. U žalbenom postupku je sporno je li prvostupanjski sud pravilno ocijenio tuženikov prigovor zastare.

10. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je društvo Amarlis d.o.o., kao poslovni klijent, podnijelo Zahtjev za izdavanje Visa Business Revolving kreditne kartice, i to dana 31. svibnja 2010. godine. Društvo Amarilis d.o.o. je zahtijevalo da se izda kartica tuženiku ČN, kao poslovnom korisniku, a tuženik je obnašao funkciju direktora toga društva (list 80-82 spisa). Zahtjev je podnesen tužitelju Erste Card Clubu d.o.o.

11. Iz Općih uvjeta Okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju Visa kartice koju izdaje Erste Card Club d.o.o. proizlazi da je poslovni klijent pravna osoba, odnosno gospodarski subjekt, na čiji je zahtjev izdana Poslovna Visa kartica, dok je poslovni korisnik punoljetna, poslovno sposobna fizička osoba kojoj je na zahtjev Poslovnog klijenta izdana Poslovna kartica (točka 2.1. Općih uvjeta, list 137 spisa).

12. Naposljetku, točkom 10.2. Općih uvjeta navedeno je kako poslovni klijent odgovara za obveze nastale autoriziranim platnim transakcijama koje terete Visa Business karticu, a poslovni korisnik solidarno odgovara s poslovnim klijentom za obveze nastale autoriziranim platnim transakcijama koje terete Visa Business karticu koja mu može biti izdana temeljem Zahtjeva. U slučaju Visa Business kartice s aktiviranim Revolving zajmom poslovni korisnik je solidarni jamac za obveze poslovnog klijenta temeljem odobrenog Revolving zajma.

13. Slijedom svega navedenog, u konkretnom predmetu između tužitelja i društva Amarilis d.o.o. je sklopljen ugovor o korištenju kartice, a takav ugovor je, u konkretnom slučaju trgovački ugovor.

13.1. Naime, sukladno čl. 14. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO) trgovački ugovori jesu ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.

13.2. Iz samog naziva kreditne kartice (Visa Business Revolving kartica) jasno je da je trgovačko društvo Amarilis d.o.o. tražilo izdavanje kreditne kartice radi podmirenja troškova koji nastaju u poslovanju toga društva. Nadalje, tuženik je također trgovac, čija poslovna djelatnost obuhvaća izdavanje kreditnih kartica, tj. tuženik pruža financijske usluge na način da izdaje kreditne kartice zainteresiranim subjektima. Dakle, ugovor o korištenju kartice je sklopljen radi obavljanja djelatnosti društva Amarilis d.o.o., a izdavanje kreditnih kartica je poslovna djelatnost tužitelja, radi čega se predmetni ugovor smatra trgovačkim ugovorom u smislu čl. 14. st. 2. ZOO-a.

14. S obzirom da je riječ o trgovačkom ugovoru, za tražbine iz konkretnog ugovora se primjenjuje zastarni rok iz čl. 228. ZOO-a, prema kojem tražbine u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine (isto stajalište u istovrsnim predmetima je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev 1958/2017 od 20. studenog 2018. i Revd-789/2025 od 26. kolovoza 2025.).

15. Dakle, u konkretnoj je pravnoj stvari pravna osoba Amarilis d.o.o. podnijela zahtjev tužitelju za izdavanje Business kartice, koji je zahtjev tuženik potpisao kao korisnik predmetne kreditne kartice te solidarni obveznik, tj. tuženik je preuzeo obvezu podmirenja troškova nastalih korištenjem predmetne kartice ukoliko te troškove ne podmiri trgovačko društvo, sve u smislu Općih uvjeta tužitelja.

16. Budući da je tuženik solidarnu obvezu plaćanja troškova nastalih korištenjem predmetne kartice preuzeo za slučaj da iste troškove ne podmiri društvo Amarilis d.o.o., dakle kao solidarni jamac obveza nastalih korištenjem predmetne kartice, slijedom čega se u odnosu na tuženika primjenjuje isti zastarni rok kao i u odnosu na glavnog dužnika - trgovačko društvo Amarilis d.o.o. (isto stajalište u istovrsnim predmetima je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev 1958/2017 od 20. studenog 2018. i Revd-789/2025 od 26. kolovoza 2025.).

17. Slijedom svega navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da potraživanje tužitelja zastarijeva u roku od tri godine od dospjelosti potraživanja.

18. Tužitelj ističe kako prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio datum dospjelosti njegovog potraživanja, međutim, iz prijedloga za ovrhu koji se sada smatra tužbom (list 1-5 spisa) proizlazi kako tužitelj potražuje i zateznu kamatu koja na glavno potraživanje teče od dana 13. studenog 2019. Datum od kojeg se traži zatezna kamata ukazuje na to da tužitelj smatra da mu je od tog datuma dospjela tražbina. Tužitelj u svojoj žalbi ne ističe da mu je tražbina dospjela nekog drugog dana, a radi čega se kao datum dospjelosti valja uzeti upravo onaj datum kojeg je tužitelj naznačio u svojoj tužbi.

19. S obzirom da je tužitelj u svojoj tužbi, navođenjem tijeka zatezne kamate, istaknuo da je njegova tražbina dospjela 13. studenog 2019., a tužba je podnesena dana 10. veljače 2023., jasno je da je tužitelj podnio tužbu izvan zastarnog roka od tri godine, radi čega više nema pravo zahtijevati isplatu utuženog potraživanja, sve u smislu čl. 214. st. 1. ZOO-a.

20. Zbog svega navedenog, žalbeni navodi tužitelja se ne mogu prihvatiti.

21. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku parničnog postupka, sadržana u točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP.

22. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

23. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke drugostupanjske presude

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić