Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1899/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. iz Zagreba, I. Lučića 2A, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćniku Željku Olujiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Spajiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-16926/2015-113 od 29. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-16926/2015-113 od 29. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu preko 1.546,34 eura do 4.118,63 eura (za iznos od 2.572,29 eura), s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-16926/2015-113 od 29. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu preko 4.118,63 eura do 4.942,34 eura (za iznos od 823,71 eura), s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

„Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 823,71 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. svibnja 2024. do isplate, kao neosnovan“.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

„I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, donesenom od strane javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva 6, posl. br. OVRV-83/2012 od 27. siječnja 2012. održava se na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku OČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, iznos od 6.268,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2010. pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva 6, posl. br. OVRV- 83/2012 od 27. siječnja 2012. u dijelu kojim je tuženiku naloženo podmiriti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 348,09 EUR (prije 2.622,72 kn) sve s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku OČ da tužitelju HOK-OSIGURANJE d.d. naknadi trošak postupka u iznosu od 4.942,34 eura sa zateznom kamatom od donošenja presude 29. svibnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom III. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu preko 1.546,34 eura do 4.942,34 eura (za iznos od 3.396,00 eura), žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je tužitelja kao regresni zahtjev, za isplatu iznosa od 6.268,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. travnja 2010. do isplate, a koji se iznos odnosi na iznos naknade štete isplaćen oštećeniku zbog štetnog događaja – prometne nesreće od 26. listopada 2009. koju je uzrokovao ovdje tuženik, vozeći pod utjecajem alkohola.

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP–a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP–a.

5.1. Nadalje, ovaj sud je utvrdio da ista nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, odnosno da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP–a koju žalitelj ističe.

5.2. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjskom presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev, odnosno nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP–a na koju također ističe žalitelj.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je presudom Prekršajnog suda u Vrbovcu, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj P-1395/09 od 1. ožujka 2010. ovdje tuženik ŠČ proglašen krivim što je 26. listopada 2009., oko 21,55 sati, upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] i kretao se kolnikom [adresa] u [adresa] od istoka u smjeru zapada te je dolaskom do raskrižja s Kolodvorskom ulicom započeo skretati ulijevo u Kolodvorsku ulicu, a da prethodno nije propustio vozilo koje dolazeći iz suprotnog smjera zadržava smjer svog kretanja, čime je oduzeo prednost prolaska tom vozilu, kojom prilikom je u prednji dio njegovog vozila prednjim lijevim dijelom udario osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao NČ i kretao se svojom prometnom trakom navedenog kolnika, dolazeći mu ususret iz smjera zapada, zadržavajući smjer kretanja u raskrižju, nakon čega su od siline udara oba vozila odbačena van kolnika na nogostup uz južni rub ulice, gdje su prednjim dijelovima udarili u sjeverni zid stambenog objekta kbr. 2 u vlasništvu VČ, s time da su u prometnoj nesreći lake tjelesne ozljede zadobili ŠČ i NČ, te što je navedenog vremena i mjesta alkotestiran alkometrom marke "Drager" kojom prilikom je kod ŠČ utvrđena koncentracija od 2,26 g/kg, te su mu izuzeti uzorci krvi (mokraća nije izuzeta) radi analize na alkohol, a izvršenom analizom utvrđeno je da je u trenutku prometne nesreće bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti zbog toga bile bitno smanjene, te je utvrđena koncentracija u krvi od 2,37 g/kg, a čime je počinio prekršajno djelo iz čl. 57. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'' broj 67/08 – dalje: ZSPC), kažnjivo po čl. 57. st. 7. ZSPC–a, uz primjenu čl. 293. st. 2. ZSPC–a, kao i prekršajno djelo iz čl. 199. st. 2. ZSPC–a, kažnjivo po čl. 199. st. 10. ZSPC–a,

- da je osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] kojim je tuženik upravljao u trenutku nesreće, čiji je vlasnik bilo društvo GRADITELJ-DUGO SELO d.o.o., na dan nesreće bio osiguran kod tužitelja na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u smislu odredbe iz čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09 i 75/09 – dalje: ZOOP), u vezi čl. 2. st. 1. t. 2. ZOOP–a,

- da je tuženik na dan nesreće bio zaposlen u društvu GRADITELJ-DUGO SELO d.o.o., odnosno da je bio direktor istog,

- da su Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. (u ovom predmetu tužitelj), kao osiguratelj osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], i NČ, kao oštećenik u nesreći od 26. listopada 2009., sklopili Sporazum o namirenju od 19. siječnja 2010. (u daljnjem tekstu: Sporazum 1) i Sporazum o namirenju od 31. ožujka 2010. (u daljnjem tekstu: Sporazum 2).

6.1. Sud je utvrdio da je u Sporazumu 1, između ostalog, navedeno,:

- da obje strane utvrđuju da je 26. listopada 2009. u Dugom selu došlo do štetnog događaja u kojem je oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu NČ,

- da stranke sporazumno utvrđuju da je zahtjev za isplatom štete osnovan te da se Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. obvezuje isplatiti oštećeniku na ime naknade cjelokupne štete nastale na vozilu iznos od 5.574,36 EUR–a[1] (42.000,00 kn),

- da oštećenik izjavljuje da će se isplatom naknade smatrati u cijelosti izmirenim sa svojim potraživanjem po štetnom događaju, ujedno se odričući bilo kakvog daljnjeg imovinskog ili neimovinskog potraživanja jer je ponuđeni iznos naknade i stvarna šteta koju je pretrpio u štetnom događaju, čija visina je određena sporazumom, uvažavajući sve sadašnje i buduće okolnosti od kojih ovisi visina štete,

6.2. Nadalje, sud je utvrdio da je u Sporazumu 2, između ostalog, navedeno,:

- da obje strane utvrđuju da je 26. listopada 2009. u [adresa] došlo do štetnog događaja u kojem je NČ pretrpio neimovinsku štetu u vidu zadobivenih ozljeda,

- da stranke sporazumno utvrđuju da je zahtjev za isplatom štete osnovan (suodgovornost od 10%) te da se Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. obvezuje isplatiti oštećeniku na ime naknade cjelokupne imovinske i neimovinske štete po navedenoj osnovi iznos od 694,14 EUR–a (5.230,00 kn),

- da je tužitelj isplatio iznos od 5.574,36 EUR–a (42.000,00 kn) na temelju Sporazuma 1 3. ožujka 2010., a iznos od 694,14 EUR–a (5.230,00 kn) na temelju Sporazuma 2 26. travnja 2010., dakle ukupan iznos od 6.268,50 EUR–a.

6.3. Na okolnost dinamike nastanka nesreće od 26. listopada 2009. i visine štete na automobilu registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu NČ provedeno prometno vještačenje od strane dipl. ing. Nevena Ereša, stalnog sudskog vještaka za promet, vozila, plovila i strojarstvo, a iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 22. listopada 2018. proizlazi:

- da je vozilo NČ svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na prednji desni dio vozila tuženika, pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio oko 120 do 130 stupnjeva, nakon čega su u nastavku oba vozila sletjela s kolnika i svojim prednjim desnim dijelovima naletjela na zid kuće,

- da se mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja vozila tuženika, nalazilo u predmetnom raskrižju na suprotnoj lijevoj polovini kolnika udaljeno od zamišljenog lijevog ruba kolnika oko 1 do 2 m,

- da za izračun brzine kretanja oba vozila neposredno prije sudara nema elemenata jer na kolniku nisu utvrđeni nikakvi tragovi od kotača oba vozila,

- da je vozilo tuženika radnjom skretanja ulijevo u predmetnom raskrižju presjeklo put kretanja vozila NČ koje se kretalo svojom desnom polovinom kolnika tako da je radnja skretanja ulijevo vozila tuženika bila uzrokom nastanka nesreće,

- da je tuženik prije započinjanja radnje skretanja ulijevo u noćnim uvjetima vožnje na dobro osvijetljenom kolniku mogao uočiti nadolazeće vozilo NČ, tako da do sudara ne bi došlo, da je tuženik odustao od radnje skretanja ulijevo i propustio vozilo NČ

- da visina štete na vozilu NČ iznosi 6.945,58 eura (52.331,46 kn),

- da je tuženik prigovorio pisanom nalazu i mišljenju vještaka od 22. listopada 2018., a koje je vještak u svom dopunskom usmenom očitovanju na ročištu od 1. srpnja 2019. u cijelosti otklonio.

6.4. U odnosu na okolnost ozljeda koje je oštećeni NČ zadobio u nesreći od 26. listopada 2009. provedeno je medicinsko vještačenje od strane prof. dr. sc. Aljoše Matejčića, stalnog sudskog vještaka za kirurgiju i traumatologiju te iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 27. kolovoza 2020. proizlazi:

- da je tužitelj zadobio sljedeće ozljede: kontuziju glave i istegnuće paravertebralne muskulature vratne kralježnice,

- da je tužitelj zbog navedenih ozljeda trpio fizičke bolove srednjeg intenziteta 5 dana, a slabog intenziteta 7 dana, kao i kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta i sekundarni strah srednjeg intenziteta 5 dana, a slabog intenziteta tjedan dana,

- da kod tužitelja zbog navedenih ozljeda nije došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti,

- da je tužitelju zbog navedenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom 12 dana po 1 sat dnevno, dakle ukupno 12 sati,

- da ni tužitelj, niti tuženik nisu imali prigovora na pisani nalaz i mišljenje vještaka od 27. kolovoza 2020.,

- da je, sukladno službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku (DZS), prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2010. godinu iznosila 709,14 EUR–a (5.343,00 kn).

7. Odredbom čl. 24. st. 1. t. 4. ZOOP-a je propisano da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, opojnih droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari, a odredbom iz čl. 24. st. 3. ZOOP-a propisano je da društvo za osiguranje koje je na temelju čl. 24. st. 1. t. 5. ZOOP-a oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz čl. 24. st. 1. t. 1., 2., 3., 4. i 6. ZOOP-a najviše do iznosa 12 prosječnih neto- plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.

8. Sud utvrđuje da je društvo GRADITELJ-DUGO SELO d.o.o., čije je vozilo na dan nesreće bilo osigurano kod tužitelja policom od automobilske odgovornosti u smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZOOP-a, u vezi čl. 2. st. 1. t. 2. ZOOP-a, izgubio prava iz osiguranja kao osiguranik jer je tuženik, kao zaposlenik i direktor, upravljao vozilom u trenutku nesreće pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, da je tužitelj kao osiguratelj isplatio oštećeniku na ime naknade neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti) i naknade imovinske štete (štete na vozilu), ukupan iznos od 6.268,50 eura te sukladno izvješću DZS-a za 2010. godinu, zbroj prosječnih 12 mjesečnih isplaćenih neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosi 8.509,68 eura (709,14 EUR–a x 12 mjeseci).

9. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe iz čl. 24. st. 3. ZOOP–a, u vezi čl. 24. st. 1. t. 4. ZOOP-a te naložio tuženiku, kao osobi odgovornoj za štetu koju je oštećenik pretrpio u nesreći, da (regresno) isplati tužitelju iznos od 6.268,50 EUR–a koji je tužitelj prethodno isplatio oštećeniku u dva dijela (3. ožujka 2010. i 26. travnja 2010.), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. travnja 2010. do isplate u skladu s odredbama iz čl. 29. st. 1. i 2. te čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

10. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOOP-a i ZOO-a, kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno sa zateznim kamatama, ističe se da isti nisu osnovani.

10.1. Tuženik pogrešno smatra da je za naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete od 6.268,50 eura odgovorno društvo GRADITELJ-DUGO SELO d.o.o., pa da posljedično tuženik nije pasivno legitimiran u ovom predmetu. Naime, budući da je upravo tuženik, iz razloga koji su navedeni pod točkom 6. obrazloženja ove odluke, odgovoran za štetu koju je oštećenik pretrpio u nesreći i, samim time, pasivno legitimiran u ovom predmetu u smislu odredaba čl. 24. st. 1. t. 4. i čl. 24. st. 3. ZOOP– a.

11.2. Pri tome valja dodati da za ocjenu pasivne legitimacije tuženika nisu mjerodavne odredbe iz čl. 963. st. 1., čl. 1061. st. 1., 1062. st. 1. i čl. 1072. st. 1. i 4. ZOO-a, na koje se tuženik posebno poziva, već odredbe ZOOP-a, koji u predmetnom postupku predstavlja poseban zakon (lex specialis) u odnosu na ZOO koji predstavlja opći zakon (lex generalis).

12. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je, vodeći računa o tome da tužitelj kao društvo za osiguranje koje je oštećeniku isplatilo štetu, ima pravo od tuženika, kao osobe koja je odgovorna za štetu, na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, kamatu i troškove, i to najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća. Sud je uzeo u obzir službeno izvješće DZS-a za 2010. godinu, a ne službeno izvješće DZS-a za 2009. godinu, budući da je tužitelj upravo u 2010. godini isplatio oštećeniku na temelju Sporazuma 1 i Sporazuma 2 ukupan iznos od 6.268,50 EUR–a na ime naknade štete koju je isti pretrpio u nesreći.

13. Neosnovano tuženik ističe i da oštećenik nije imao pravo i na isplatu iznosa od 694,14 eura, a koji mu je isplaćen na temelju Sporazuma 2 od 31. ožujka 2010., jer je u Sporazumu 1 navedeno, između ostalog, da oštećenik izjavljuje da će se isplatom naknade smatrati u cijelosti izmirenim sa svojim potraživanjem po štetnom događaju, ujedno se odričući bilo kakvog daljnjeg imovinskog ili neimovinskog potraživanja jer je ponuđeni iznos naknade i stvarna šteta koju je pretrpio u štetnog događaju, čija visina je određena sporazumom, uvažavajući sve sadašnje i buduće okolnosti od kojih ovisi visina štete. Naime, unatoč navedenoj formulaciji, predmet Sporazuma 1 bila je isplata oštećeniku iznosa od 5.574,36 eura, i to samo na ime naknade cjelokupne (imovinske) štete koja je nastala na njegovom vozilu, dok je predmet Sporazuma 2 bila isplata oštećeniku iznosa od 694,14 eura, na ime naknade neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti) koju je isti pretrpio zbog zadobivenih ozljeda.

14. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik osporava pravilnost nalaza i mišljenja prometnog vještaka u dijelu koji se odnosi na dinamiku nastanka nesreće, smatrajući da je ista ostala nepotpuno utvrđena jer vještak prethodno nije mogao utvrditi brzinu kretanja vozila tuženika i vozila oštećenika neposredno prije sudara, valja odgovoriti da je vještak konkretan prigovor tuženika otklonio još u dopunskom usmenom očitovanju na ročištu od 1. srpnja 2019., navodeći da je bio u mogućnosti utvrditi dinamiku nastanka nesreće i bez navedenog podatka, odnosno činjenice. Dakle, pravilnost nalaza i mišljenja vještaka u navedenom dijelu nije dovedena u pitanje u smislu odredbe iz čl. 258. st. 1. ZPP-a.

15. Iako tuženik smatra da su mu prvostupanjskom presudom povrijeđena prava koja su mu zajamčena odredbama iz čl. 18. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine – Međunarodni ugovori'' broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – u daljnjem tekstu: Konvencija) te čl. 2. st. 1. Protokola br. 7. uz Konvenciju, konkretni žalbeni navodi su ocijenjeni kao paušalni jer ih tuženik nije potkrijepio dokazima. Uz to, obrazloženje prvostupanjske presude sadrži sve što obrazloženje, sukladno odredbi iz čl. 338. st. 4. ZPP-a, mora sadržavati.

16. U odnosu na navode o prekoračenju tužbenog zahtjeva pobijanom presudom, ističe se da, iako tužitelj zaista u konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu nije naveo i rok za dobrovoljno ispunjenje tražbine, odnosno paricijski rok, prvostupanjski sud time što je u izreci (pobijane) presude naveo paricijski rok nije postupao u korist ili na štetu tuženika, već je primijenio odredbe čl. 328. st. 1. i 2. ZPP–a.

17. Međutim, djelomično su osnovani preostali žalbeni navodi tuženika kojima osporava odluku o troškovima postupka.

18. Tužitelj u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – dalje: Tarifa), kada je tužitelju priznao i dosudio trošak pristupa na 13 ročišta u iznosu od po 250,00 eura i trošak predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 146,00 eura, dakle ukupan iznos od 3.396,00 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

18.1. Uzimajući pri tome u obzir da vrijednost predmeta spora iznosi 6.268,50 eura, kao i sadržaj troškovnika (list 261-262 spisa), tužitelj ima pravo na naknadu troška pristupa na ročišta od 13. lipnja 2012., 4. ožujka 2016., 8. rujna 2016., 5. rujna 2023. i 8. svibnja 2024. na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od po 99,54 EUR–a, zatim troška pristupa na ročišta od 8. veljače 2018., 1. srpnja 2019., 8. studenog 2019., 16. lipnja 2020., 25. siječnja 2022., 10. svibnja 2022. i 20. studenog 2023. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od po 199,08 EUR–a te troška pristupa na ročište od 15. veljače 2023. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 49,77 EUR–a.

18.2. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troška pristupa na navedena ročišta u iznosu od 1.941,03 eura (497,70 eura + 1.393,56 eura + 49,77 EUR–a), uvećanom za PDV od 25% u iznosu od 485,26 eura, što ukupno iznosi 2.426,29 eura, sve sukladno odredbama iz Tbr. 9. t. 1., 2. i 5., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife, u vezi 2. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

18.3. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška predujma za provođenje medicinskog vještačenja u cjelokupnom plaćenom iznosu od 146,00 eura, budući da je taj trošak bio potreban radi ocjene opravdanosti iznosa koji je tužitelj isplatio oštećeniku na temelju Sporazuma 2 na ime naknade neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti).

19. No, tužitelj, u smislu odredbe iz čl. 151. st. 1. ZPP-a, nema pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude od 29. svibnja 2024. u dosuđenom iznosu od 250,00 EUR–a jer njegov punomoćnik na ročište za objavu nije pristupio pa stoga taj trošak nije niti nastao.

20. Prema tome, tužitelju je od ukupno pobijanog iznosa od 3.396,00 eura na ime naknade troška parničnog postupka pravilno dosuđen iznos od 2.572,29 eura (2.426,29 eura + 146,00 eura), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. svibnja 2024., kada je prvostupanjska presuda donesena pa do isplate, a koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju, dok mu to pravo, u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 823,71 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZPP– a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

22. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer je s istom djelomično uspio samo u pogledu odluke o trošku parničnog postupka, koji predstavlja tužiteljevo sporedno potraživanje, dok u pogledu odluke o glavnoj stvari u nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić